Nadbiskup metropolit Hranić: Darivanje vlastitih organa čin je posebne ljubavi prema bližnjemu
Poručio je da doniranje organa ne umanjuje dostojanstvo ljudskog tijela, nego ga potvrđuje kao sredstvo velikodušne ljubavi
Nakon što je za Božić u svojoj poruci naglasak stavio na udomljavanje djece, ali i starijih koji su, u svojoj bolesti, invaliditetu i drugim zdravstvenim okolnostim u potrebi za tim, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u svojoj ovogodišnjoj uskrsnoj poruci, upućenoj u ponedjeljak,istaknuo je plemenitost i važnost čina darivanja organa, podsjećajući kako je Isusovo uskrsnuće Njegovo darivanje do kraja, do smrti na križu.
Hranić poručuje kako je život koji Bog daruje čovjeku daleko više od postojanja u vremenu., da život koji smo primili nije naše vlasništvo, nego povjereni nam dar, podsjećajući kako u u Svetome pismu slušamo riječi: "Besplatno primiste, besplatno dajte". Hranić ističe kako je kršćanin, stoga, pozvan živjeti ne zatvoren u sebe, nego otvoren drugome, osobito onome koji trpi.
- A u našim bolnicama, većinom skriveno našim očima, vode se tihe i teške borbe za život. Ta su mjesta postala mjestom ljudskih očekivanja i često mjestom posljednje nade u spas života. Tako čak mnoga djeca, mladi i odrasli, pogođeni teškim bolestima, čekaju presađivanje nekog organa kao posljednju nadu za svoj život – istaknuo je Hranić.
- U ozračju uskrsne vjere, koja nas uči da je naš život Božji dar, htio bih pred sve nas staviti jedan sasvim osobit izazov, koji duboko dotiče samu bît našega kršćanskog života i poziva. Riječ je o darivanju vlastitih organa kao činu posebne ljubavi prema bližnjemu. Ne samo da život kršćanina može biti svjedočanstvom uskrsne vjere u nama, nego i smrt "donorska kartica" prijelaza u novi život – naglasio je nadbiskup.
U uskrsnoj pastirrskoj poruci ističe da darivanje organa nakon smrti svjedoči ljubav koja nadilazi smrt, te da ono nije obveza, nego slobodan čin savjesti, da ne umanjuje dostojanstvo ljudskog tijela, nego ga potvrđuje kao sredstvo velikodušne ljubavi. Poručio je da naše tijelo i nakon našega života može postati znakom nade za druge ljude.
- Ono govori da smo jedni drugima potrebni, da naš život doseže svoj puni smisao tek onda kad postaje dar za druge. Ono je izraz "univerzalnoga bratstva" (papa Franjo). U tome se očituje duboka istina Uskrsa - da ljubav, kad je u pitanju naš bližnji, nadilazi granice smrti – kaže nadbiskup Đuro.
Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit podsjetio je na riječi sv. Ivana Pavla II. koji je istaknuo da darivanje organa spada među djela dobrote i suosjećanja, koja podupiru autentičnu kulturu života kako bi ponudila mogućnost zdravlja, pa i života, bolesnicima lišenim nade.
- U svojim je govorima snažno naglašavao da je grijeh zakopati u zemlju ono što može spasiti život drugome čovjeku. Darivanje organa za vjernike je tako izraz solidarnosti i kršćanske ljubavi prema trpećem bližnjemu, a ujedno i suobličenje Kristu, raspetom i uskrslom – podsjetio je Hranić na to kako je sv. Ivan Pavao II. promicao plemenitost čina darivanja organa.
Hranić poručuje kako nas svetkovina Uskrsa potiče da se ne bojimo zapodjenuti razgovor i o toj temi, informirati se i produbiti svoje razumijevanje te očitovati spremnost na takav korak.