Na 9. sjednici 11. saziva Hrvatskog sabora, u petak, 6. ožujka 2026. jednoglasno je, sa 135 glasova „za“, donesen Zakon o proglašenju Parka prirode Zagorske gore.

Park prirode Zagorske gore 13. je park prirode u Republici Hrvatskoj te je njime, zajedno s osam nacionalnih parkova, zaokružena cjelina od 21 zaštićenog područja u kategoriji parka prirode i nacionalnog parka.

Zaštićeni prostor parka od posebnog je interesa Republike Hrvatske upravo zbog očuvanja izvornih prirodnih vrijednosti, bogate georaznolikosti, divljih vrsta flore i faune te cjelokupne raznolikosti prirodnih staništa kao što su šumska staništa, mozaici travnjačkih staništa, vodena staništa rijeke Bednje, močvarna staništa, špiljska staništa.

Na ovom području zabilježena je otprilike petina sveukupne hrvatske flore, odnosno 1.200 biljnih vrsta i podvrsta od kojih se 12 smatra endemičnima u širem smislu. Također je zabilježeno i preko 30 endemskih vrsta životinja što, pored aspekta flore, ukazuje na izuzetnu vrijednost i važnost ovog područja i s aspekta faune.

Proglašenjem Zagorskih gora parkom prirode udio zaštićenih područja u kopnenoj površini Republike Hrvatske zajedno s područjem ekološke mreže Natura 2000 čini 38,6% kopnenog dijela Republike Hrvatske zaštićenim.

Park prirode obuhvaća površinu od 300,87 km2 na prostoru Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije, a na sjeverozapadnom dijelu granica Parka poklapa se s državnom granicom između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Ujedno obuhvaća manji dio šireg područja Hrvatskog zagorja, odnosno Maceljsku goru, Ravnu goru, Strahinjščicu,  Ivanščicu i Bednjanski kraj.

Na području Parka  nalazi se ukupno osam područja ekološke mreže s 33 različita ciljna stanišna tipa i vrsta te tri zaštićena područja: spomenik prirode Mačkova pećina, spomenik prirode Vindija i park šuma Trakošćan što govori o tome koliko je ovo područje značajno za vrste i staništa.

Zbog geografskog položaja, razvedenosti reljefa, klimatskih i hidrografskih prilika ovaj je prostor bogat i vrijednim geološkim, geomorfološkim, hidrološkim, paleontološkim i mineraloškim lokalitetima te biološkim i kulturno-povijesnim vrijednostima.

Kroz održivo upravljanje i provođenje aktivnih mjera zaštite, nastoji se osigurati dugoročno i učinkovito očuvanje prirodnih i ostalih tradicionalnih vrijednosti u suradnji s lokalnim stanovništvom.