Endometrioza se kasno prepoznaje: Patnja oboljelih žena uporno se umanjuje
Simptome sustav godinama ignorira, bolne menstruacije otežavaju funkcioniranje, žene su usamljene i neshvaćene
Svakog se 1. ožujka obilježava Dan podizanja svijesti o endometriozi – kroničnoj bolesti koja pogađa milijune žena diljem svijeta. Često godinama ostaje nedijagnosticirana zbog raznolikih simptoma koji se mogu pripisati drugim stanjima, a žene, osim što podnose nesnosne bolove, moraju trpjeti i neshvaćanje velikog dijela okoline. Endometrioza znači da se tkivo nalik na endometrij (sluznicu maternice) pojavljuje na različitim mjestima u tijelu izvan šupljine maternice, a najčešće su to organi unutar zdjelice i trbušne šupljine, poput jajnika i jajovoda, iako može zahvatiti bilo koji organ u tijelu žene. Tkivo reagira na hormonske promjene tijekom menstrualnog ciklusa jednako kao i sluznica maternice – zadebljava, krvari i stvara upalne procese te prouzročuje stvaranje priraslica, cista i kronične, onesposobljavajuće boli.
Mnoge žene susreću se s umanjivanjem svojih tegoba, a sigurno su bar jednom čule izjave poput “sve žene to imaju” i “moraš se naviknuti”. Takvo nerazumijevanje proizlazi iz nedostatka opće informiranosti o bolesti. Predsjednica Udruge žena oboljelih od endometrioze “Ja sam 1 od 10”, Zorica Martić, univ. mag. med. techn., ističe kako im se godišnje za pomoć ili informiranje obrati nekoliko stotina žena iz cijele Hrvatske i regije, a preko svojih online kanala i javne kampanje dosežu i znatno veći broj osoba. Također, svake godine u udruzi bilježe porast broja upita, što pokazuje veću vidljivost teme, ali i razmjere problema, govori Martić.
Edukacija ključna
“Koliko god se trudimo biti aktivni, iz dana u dan dobivamo sve više upita. Najveći prostor za poboljšanje javne informiranosti vidimo u edukaciji mladih već u školama o tome što je normalna, a što nije normalna menstrualna bol. Također je važno kontinuirano educirati zdravstvene djelatnike primarne razine kako bi ranije prepoznali simptome i uputili pacijentice na adekvatnu obradu, te potaknuti sustav za bržim prepoznavanjem endometrioze kao kronične bolesti”, tvrdi Martić.
Dodaje i da je endometrioza danas nešto vidljivija u našem zdravstvenom sustavu nego prije desetak godina, no i dalje je nedovoljno prepoznata i često podcijenjena. Naime, iako postoje stručnjaci koji su iznimno educirani i posvećeni ženama s tom bolešću, sustav još uvijek nema jasan, strukturiran put pacijentice – od prvih simptoma do dijagnoze i dugoročnog praćenja. Martić ističe da najveće praznine vide u ranoj dijagnostici, dostupnosti multidisciplinarnog pristupa (ginekolog, kirurg, anesteziolog, psihološka podrška, fizioterapeut, nutricionist i ostali dionici), kao i u regionalnoj neujednačenosti skrbi.
“Vrijeme do postavljanja dijagnoze i dalje je predugo. Pacijentice nam se najčešće javljaju zbog dugogodišnjeg ignoriranja simptoma, izrazito bolnih menstruacija koje im onemogućuju normalno funkcioniranje, problema s plodnošću, nerazumijevanja na radnom mjestu te osjećaja usamljenosti i neshvaćenosti. Često su prošle godine lutanja kroz sustav, uz poruke da je ‘bol normalna’ ili da ‘pretjeruju’. Velik broj žena traži i informacije o operacijama, hormonskim terapijama, prehrani, fizioterapiji te psihološkoj podršci”, kaže Martić.
Bol nije normalna
“Otvoreni, empatični i znanstveno utemeljeni razgovori o ženskom zdravlju ključni su za pravovremeno prepoznavanje simptoma. Uloga naše udruge je pružanje informacija, emocionalne podrške i povezivanja. Organiziramo javnozdravstvene akcije kako bi se podigla svijest građana o endometriozi, grupe podrške, surađujemo sa stručnjacima te zagovaramo sustavne promjene. Također pružamo podršku članovima obitelji kako bi bolje razumjeli kroz što žena prolazi, jer endometrioza ne pogađa samo ženu nego cijeli njezin životni kontekst”, pojašnjava Martić.
Postoje i primjeri dobre prakse u zemljama poput Francuske, Austrije, Njemačke, Poljske, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Ondje su razvijene nacionalne strategije za endometriozu, specijalizirani centri izvrsnosti i jasni protokoli liječenja.
“Takav sustavni pristup, uz ulaganje u edukaciju i istraživanje, nešto je što bismo voljele vidjeti i u Hrvatskoj”, ističe Martić. Želja udruge “Ja sam 1 od 10” jest budućnost u kojoj nijedna djevojka ili žena neće godinama čekati dijagnozu, u kojoj će bol biti shvaćena ozbiljno i u kojoj će liječenje biti dostupno, pravovremeno i multidisciplinarno.
“Priželjkujemo sustav koji prepoznaje endometriozu kao ozbiljnu kroničnu bolest te društvo koje ženama vjeruje”, zaključuje.