Niz incidenata u kojima su dronovi korišteni zlonamjerno ili neodgovorno razotkrio je sve širu sigurnosnu pukotinu u Europi. Ulazi se u zračni prostor bez dozvole, zatvaraju se piste i paraliziraju zračne luke, civilni zrakoplovi izbjegavaju sudare u posljednjim sekundama. Svaki takav događaj pokazuje isto: sigurnosna arhitektura koja je godinama štitila nebo nije bila projektirana za tisuće malih, jeftinih i anonimnih letjelica.

No problem odavno više nije samo nebo. Dronovi prelijeću luke, granice, prometna čvorišta i javne prostore, približavaju se kritičnoj infrastrukturi i otvaraju pitanje koliko je zapravo ranjiva svakodnevica na koju smo naviknuli. U energetici su već korišteni za ometanje rada elektrana, vjetro i solarnih postrojenja, toplinskih sustava, pa čak i plovila koja prevoze energente. Time se jasno pokazuje potencijal ne samo za incident nego i za prekid opskrbe i udar na gospodarsku otpornost.

Izazivanje tenzija

Neidentificirani ili nesuradljivi dronovi više nisu samo tehnički nego i sigurnosni problem. Preleti iznad osjetljivih područja podižu napetosti i služe kao svojevrsno testiranje spremnosti koliko brzo Europa može prepoznati prijetnju i reagirati.

Zato je Europska komisija predstavila akcijski plan za suzbijanje prijetnji bespilotnih letjelica. Riječ je o pokušaju da se na fragmentiranu sliku, u kojoj svaka država reagira sama i vlastitim alatima, postavi zajednički okvir. Prijetnja koja prelazi granice više se ne može rješavati unutar granica. Naglasak je na civilnoj sigurnosti, ali s jasnom porukom: linija između civilnog i vojnog prostora nestaje. Dron koji danas ometa zračnu luku sutra može izviđati infrastrukturu ili testirati reakciju države.

Razlog za takav pristup vidi se u ratu u Ukrajini. Ondje su jeftine i improvizirane letjelice postale presudan vojni alat za izviđanje, napade i ometanje logistike. Europska unija iz toga izvlači zaključak da bez vlastite proizvodnje dronova i protudronskih sustava postaje ovisna o drugima. Zato plan predviđa jačanje industrijske baze, povećanje proizvodnje i smanjenje ovisnosti o dobavljačima izvan Unije, uključujući i suradnju s Ukrajinom na razmjeni iskustava i tehnologija testiranih u stvarnim sukobima. Prijetnja pritom nije samo vojna. Iza incidenata mogu stajati države, terorističke skupine, organizirani kriminal ili pojedinci. Spektar se kreće od neodgovornog ponašanja i krijumčarenja do hibridnih operacija koje namjerno brišu granicu između civilnog i vojnog prostora.

FREEPIK

Budući da EU dijeli zajedničko tržište i infrastrukturu, sigurnosni incident u jednoj državi članici lako postaje problem svih. Iako su zaštita infrastrukture i granica formalno u nadležnosti država članica, plan uvodi snažniju koordinaciju na razini Unije. U središtu su jačanje pripravnosti, bolji kapaciteti otkrivanja, koordiniraniji odgovor i veća obrambena spremnost.

Europa pritom pokušava sustići tehnologiju koja se razvija brže nego propisi. Plan zato ne donosi samo zabrane nego i sustav upravljanja. Bruxelles želi razviti vlastita europska rješenja za upravljanje i kontrolu letjelica – sustave koji bi u stvarnom vremenu povezivali senzore, policiju, vojsku i civilne službe. U praksi to znači korištenje umjetne inteligencije za prepoznavanje prijetnji, snažnu kibernetičku zaštitu i enkripciju kako bi se spriječilo hakiranje, te obradu velikih količina podataka na terenu i u računalnim centrima bez zastoja.

Problem je što se tehnologija razvija gotovo brzinom softvera, pa i obrambeni sustavi moraju pratiti isti ritam. EU već financira projekte kroz istraživačke i obrambene fondove te programe za start-upove, ali procjena je da koordinacija među državama nije dovoljna i da dio sredstava odlazi na preklapanja. Zato Komisija planira trajnu suradnju s industrijom i nove modele javno-privatnog partnerstva.

Tko upravlja?

Sve počinje od osnovnog pitanja – tko zapravo upravlja letjelicom iznad nas. U Europskoj uniji registrirano je više od dva milijuna operatora dronova, oko petinu više nego godinu prije. Komisija zato priprema novi sigurnosni paket kojim bi se gotovo svi dronovi teži od sto grama morali moći identificirati, operator bi bio jasno povezan s letjelicom, a uporaba anonimnih dronova u praksi bi postala nemoguća. Plan predviđa i konkretnije upravljanje svakodnevnim prometom dronova. Potiče se ujednačena provedba tzv. U-space usluga, digitalnog sustava upravljanja prometom bespilotnih letjelica, kao i brže određivanje i javna objava zona u kojima je let ograničen. Razmatra se i razvoj naprednijih geofencing funkcija - sustava zbog kojeg dron sam prepoznaje zabranjeno područje i ne može ući u njega, kao da nailazi na nevidljivi zid - uz pojednostavnjenje pravila za neke rutinske operacije kako bi se olakšala legalna uporaba.

Europska komisija planira i zajedničku procjenu sigurnosnih rizika, od samih letjelica do protudronskih sustava i informatičkog opskrbnog lanca. Kao mogući alat spominje se i posebna “sigurnosna alatnica” (Toolbox) s razmjernim mjerama koje bi države mogle primjenjivati prema potrebi. Od prosinca 2027. stupit će na snagu i Akt o kibernetičkoj otpornosti (Cyber Resilience Act) koji uvodi obvezne sigurnosne zahtjeve za većinu dronova na tržištu. Razmatra se i ugradnja pouzdanih čipova te uvođenje europske oznake “Pouzdan dron” (EU Trusted Drone Label), koja bi uz neovisnu provjeru jamčila sigurnost opreme bez dupliciranja postojećih propisa.

Glavna je ideja da se jačanjem sigurnosti operacija i zaštitom od zlouporabe stvori povjerenje javnosti, što je preduvjet za širu legitimnu uporabu dronova i razvoj europskog tržišta te tehnologije. Dokument ne obuhvaća samo letjelice u zraku, nego i kopnene, površinske i podmorske dronove, kao i protudronske sustave te čak meteorološke balone koji su već korišteni protiv pojedinih država članica. Nastavlja se na komunikaciju Komisije iz 2023. o suzbijanju prijetnji dronovima i na Strategiju za dronove 2.0.