U prizemlju i na katu jedne zgrade u Zadru svjetlo se navečer pali iza zavjesa koje više ne skrivaju goste kvartovskog kafića nego krevete, kuhala i sve potrebno za život stranih radnika - ali ne onih koji dolaze raditi u sezonskim poslovima, nego onih koji ovdje borave cijele godine, u prostoru koji za to nije namijenjen.

Ondje gdje se nekada točilo piće i zadržavalo do kasno, danas su naslagani kreveti na kat, poredani oko šanka koji je izgubio svrhu, ali ne i mjesto u prostoru. Na prozorima stoje uredno posložene cipele, a po zidovima je povješana odjeća. Ispred ulaza niz bicikala i električnih romobila svjedoči o svakodnevici ljudi koji su ovamo stigli raditi. I koji ovdje, bar zasad, i žive.

Čekanje pravilnika

Zakonom o strancima, čije su izmjene i dopune iz ožujka prošle godine najavljene kao korak k boljoj zaštiti stranih radnika, propisano je da smještaj radnika koji osigurava ili dogovara poslodavac mora biti "primjeren". Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u RH propisuje da u prostoru koji je namijenjen boravku, spavanju i pripremi hrane može boraviti najviše šest radnika, pri čemu je propisana i minimalna površina prostora - najmanje 14 četvornih metara za jednu osobu, a za svaku dodatnu osobu još šest kvadrata. To se, međutim, odnosi na sezonske radnike koji su državljani trećih zemalja. Za nesezonske radnike izmijenjeni Pravilnik MUP-a još nije stupio na snagu, iako su izmjene i dopune javno savjetovanje prošle krajem prošle godine.

One još uvijek nisu usvojene, pa Državni inspektorat (DIRH) "nema osnove za postupanje", što se može iščitati iz njegova odgovora na upit o ovom slučaju. "Nadalje, ističemo kako je građevinska inspekcija Državnog inspektorata uvrstila u plan rada nadzor na lokaciji gdje su smješteni strani radnici u poslovnom prostoru, koji, kako navodite, nije prenamijenjen u stambeni prostor", kažu u DIRH-u. Naime, osim životnih uvjeta sporna je i činjenica da su smješteni u prostoru koji vlasnici nikada nisu službeno prenamijenili u stambeni, iako su prema zakonu bili dužni to učiniti.

(Ne)legalni smještaj

Potvrdili su nam to i u Gradu Zadru, a da je riječ o poslovnom, a ne stambenom prostoru potvrđuje i opis toga prostora u Katastru. Katastar otkriva i vlasnika poslovnog prostora, riječ je o jednoj slavonskoj tvrtki, s kojom smo pokušali kontaktirati, ali se broj telefona koji je javno dostupan - kaže automatski odgovor - ne koristi. Tako nismo saznali namjerava li vlasnik ovaj prostor prenamijeniti, jer za sada, kažu u Gradu Zadru, takav zahtjev još uvijek nisu dobili.

Pokušali smo “uhvatiti” i stanare ovoga prostora, ali uspješno su nas izbjegli. Otkuda točno dolaze, koliko ih je u ovom prostoru i jesu li zadovoljni prostorom u kojemu žive, nismo uspjeli saznati. No Institut za istraživanje migracija početkom veljače objavio je rezultate ankete među 429 stranih radnika iz Azije i Afrike, istina, onih koji žive u Zagrebu i okolici. Većina u Hrvatskoj živi do dvije godine, a većini se, prema onome što su rekli, kvaliteta života poboljšala: gotovo 80 posto navodi bar blago poboljšanje, a samo sedam posto smatra da im je kvaliteta života lošija od one u državi iz koje su stigli u Hrvatsku. Opće zadovoljstvo životom, standardom, zdravljem i sigurnošću najčešće ocjenjuju srednjim do visokim. Istodobno, i dalje imaju teškoće s integracijom.