Nakon doseljenja u Hrvatsku invalid uskraćen za niz prava
Petogodišnji boravak u Hrvatskoj uvjet za dobivanje invalidske iskaznice
Dok se osobe s invaliditetom u Hrvatskoj već godinama mukotrpno bore za realizaciju svojih prava, strancima s invaliditetom koji žive u našoj zemlji to je Sizifov posao. Među njima je i Elmedin Schlutz, 20-godišnjak iz Njemačke koji se s roditeljima doselio u Istru 2022. godine. Riječ je o udomljenom mladiću s autizmom i višestrukim tjelesnim oštećenjima, o kojem su se njegovi udomitelji Daniela i Oliver Schlutz počeli skrbiti dok je bio šestomjesečna beba.
Nakon doseljenja u Hrvatsku Elmedin je ostao bez ikakvih prava na temelju invaliditeta jer su ona mahom bila uvjetovana boravkom u Hrvatskoj od najmanje pet godina. To je za njega i njegove skrbnike bilo neodrživo s obzirom na to da se radi o teškom invaliditetu koji traži cjelodnevnu pomoć i njegu. I njegovi udomitelji ostali su ovdje bez svog statusa jer se i to uvjetuje petogodišnjim boravkom u Hrvatskoj. Uz to morali bi proći poseban tečaj iako se o mladiću brinu praktički od rođenja. Tako danas ne primaju nikakvu udomiteljsku naknadu, iako se o njemu brinu 24 sata dnevno.
Nakon što se u početku činilo da su im sva vrata zatvorena, stupanjem na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku u siječnju 2025., Elmedin je dobio pravo na taj dodatak te danas prima naknadu u visini od 720 eura mjesečno. Isto tako, dobio je pravo na osobnog asistenta, no nije bilo lako naći osobu koja poznaje njemački jezik. Osobna asistentica koju su njegovi skrbnici s mukom pronašli uskoro će ih napustiti zbog apsurdnog razloga - prema novim propisima mora proći odgovarajući tečaj za osobnog asistenta, a da bi mu pristupila, potrebne su joj svjedodžbe svih razreda srednje škole. Ženi starijoj od 60 godina, u mirovini, ovaj je uvjet nepremostiva prepreka jer tu dokumentaciju više ne posjeduje.
Ovaj je mladi Nijemac zakinut i za brojna druga prava koja imaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj. Tako, na primjer, nema pravo na iskaznicu za osobe s invaliditetom koja bi mu osigurala pristup parkirnim mjestima namijenjenima za osobe s invaliditetom, oslobođenje od plaćanja cestarine, povlastice u autobusnom, željezničkom i pomorskom prometu, pravo prvenstva na šalterima…
- Osjećamo da je Elmedin diskriminiran u odnosu prema hrvatskim državljanima, što ne bi trebalo biti tako. Oduzimaju mu prava koja mu pripadaju na temelju njegova invaliditeta - komentira Oliver Schlutz. On i njegova supruga zbog toga su se obratili mreži Solvit Europske komisije, koja u suradnji s nacionalnim centrima pruža podršku građanima i tvrtkama s područja EU-a u njihovoj mobilnosti među zemljama članicama, odnosno u ostvarivanju prava koja im pripadaju ako rade, žive ili posluju u drugoj zemlji članici. Nadaju se da bi tu mogli pronaći rješenje za svoj problem.
- Prema europskim propisima, ako putujete Europskom unijom, svaka država morala bi vas tretirati kao svoje građane. Međutim, u Hrvatskoj nije tako - kaže nam Oliver Schlutz. Za primjer navodi i promjene u Zakonu o osobnoj asistenciji nakon što ga je Ustavni sud proglasio neustavnim. Njima je pravo na osobnog asistenta prošireno i na korisnike o kojima se brine roditelj njegovatelj, ali se to ne odnosi na obitelj Schlutz jer oni, s boravkom u Hrvatskoj kraćim od pet godina, na status roditelja njegovatelja nemaju pravo.
Elmedin danas polazi Školu za odgoj i obrazovanje u Puli, a u nju može ići do svoje 21. godine. Pravo na poludnevni boravak nema, opet zbog činjenice da se u Hrvatsku doselio prije manje od pet godina. Vremenska granica za realizaciju svih ovih prava koja su mu danas uskraćena istječe tek u kolovozu 2027. godine, što znači da bi još godinu i pol dana ovaj mladić i njegovi skrbnici trebali biti građani drugog reda.
