Europa želi snažniju, samouvjereniju industriju. Poruka iz Bruxellesa ovih je dana jasna: bez ambiciozne i pragmatične industrijske politike Europska unija riskira da postane tek tržište za tuđe proizvode. Čelnik EU-a za industriju Stéphane Séjourné u članku koji je objavljen u listovima diljem Europe, a koji je supotpisalo više od 1.100 izvršnih direktora i poslovnih lidera, pozvao je na strategiju "Proizvedeno u Europi", kojom bi se kroz javne nabave i zakonodavne okvire davala prednost domaćoj proizvodnji u strateškim sektorima.

Prijedlog je već podijelio države članice – dok neke, poput Francuske, snažno podupiru ideju, druge, uključujući Švedsku i Češku, upozoravaju da bi "kupuj europsko" moglo poskupjeti projekte i odbiti ulaganja.

Oprezni optimizam

U tom europskom kontekstu, oživljavanje industrije sve se češće spominje i u Hrvatskoj. Statistika, barem na prvi pogled, zvuči optimistično: industrijska proizvodnja u studenome prošle godine porasla je 8,8 posto u odnosu na isti mjesec 2024., a u razdoblju od siječnja do studenoga 2025. rast je iznosio 3,8 posto. Posebno se istaknula proizvodnja kapitalnih dobara – električne opreme, prijevoznih sredstava i metalnih proizvoda – koja je skočila čak 22,5 posto, dok su netrajni proizvodi za široku potrošnju porasli 16,5 posto.

U Ministarstvu gospodarstva takvu strukturu vide kao znak strukturno jačeg, investicijski utemeljenog rasta. Ministar gospodarstva Ante Šušnjar nedavno je kazao da je rast industrijske proizvodnje, osobito u segmentu kapitalnih proizvoda, snažan signal da se ulaganja u modernizaciju i širenje proizvodnih kapaciteta prelijevaju u realnu ekonomiju, poručivši da je cilj Ministarstva osigurati održivost tog trenda kroz poticanje investicija, inovacija i administrativno rasterećenje poduzetnika.

No, nisu svi jednako uvjereni da je riječ o pravom zamahu. U Hrvatskoj gospodarskoj komori upozoravaju da rast nije linearan i da je koncentriran u nekoliko grana te često vezan uz konkretne, velike projekte. Direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK Marija Šćulac ističe da je snažan studeni prije svega rezultat nekoliko sasvim konkretnih poslova: završetkom ratnog broda za MORH u Brodosplitu, isporukama tračnih vozila – najvjerojatnije tramvaja Končarove grupe – te povećanom proizvodnjom u Riječkoj rafineriji nakon modernizacije i proširenja pogona od proljeća 2024. godine. "To su važni i pozitivni projekti, ali sami po sebi ne znače promjenu dugoročnog trenda", naglašava, dodajući da održiv rast traži kontinuirana ulaganja, stabilan investicijski okvir i sustavno jačanje produktivnosti.

Prerađivačka industrija pritom je zabilježila godišnji rast od 10,6 posto, a u HGK-u je nazivaju jednim od ključnih stupova gospodarstva zbog doprinosa izvozu, zapošljavanju i stvaranju dodane vrijednosti te jačanju izvoznog potencijala Hrvatske. Najveća domaća industrijska grana, proizvodnja hrane, koja čini oko 15 posto ukupne industrije i zapošljava gotovo petinu radnika u sektoru, povećala je proizvodnju tek 2,3 posto. Metalni proizvodi rasli su četiri posto, a proizvodnja pića 7,9 posto. Istodobno, farmaceutska industrija i proizvođači nemetalnih mineralnih proizvoda bilježe pad. U minusu su bile i drvna industrija, proizvodnja papira, strojeva i uređaja, računala i elektroničkih proizvoda, metala te opskrba električnom energijom i plinom – dakle, u znatnom broju industrijskih grana trendovi se razlikuju od globalne slike.

Produktivnost i potpore

Zanimljiv je i podatak da je produktivnost rada u industriji porasla šest posto, iako je broj zaposlenih pao – što znači da tvornice proizvode više s manje ljudi. No, iako hrvatski radnik danas proizvede više nego godinu prije, još uvijek je to manje nego što proizvede radnik u zapadnoj Europi.

Sindikati, međutim, upozoravaju da nije problem radna etika ili "smanjena produktivnost hrvatskog radnika", već da se iza toga kriju loši poslovni modeli i menadžerske odluke zbog čega se desetljećima zanemaruju ulaganja u kapital, tehnologiju i automatizaciju. Glavna ekonomistica Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabela Defa Mišić tvrdi da povećanje plaća može potaknuti produktivnost jer prisiljava poslodavce na modernizaciju procesa, dok model niskih plaća održava neefikasne prakse.

- Ne smijemo zaboraviti ključnu činjenicu, privatni sektor velikim dijelom profitira zahvaljujući javnom novcu. Subvencije, EU fondovi, javne nabave, projekti i plaće u javnom sektoru povećavaju potrošnju i stvaraju dodatnu profitabilnost poduzeća, često bez ikakvog ulaganja u tehnologiju ili produktivnost - kaže Mišić.

Koliko se zapravo javnog novca ulijeva u industriju, pokazuje i podatak Ministarstva gospodarstva: tijekom 2025. godine zaprimljeno 107 prijava za korištenje potpora za ulaganja, s ukupno planiranim investicijama od 716,7 milijuna eura i otvaranjem 1.178 novih radnih mjesta. Ove potpore dio su paketa temeljenog na Zakonu o poticanju ulaganja. Riječ je o projektima koji se realiziraju u trogodišnjem razdoblju, a sustav potpora nije natječajnog karaktera, pojašnjavaju u Ministarstvu gospodarstva, već je riječ o stalno otvorenom mehanizmu koji se aktivira sukladno stvarnoj realizaciji ulaganja i isupnjenju zakonskih uvjeta. Ulaganja mogu započeti odmah nakon slanja prijave, no u prvoj godini realizacije projekta potpore se ne koriste. To je, kažu, standardno pravilo sustava i osigurava da se potpore vežu isključivo uz stvarno provedena ulaganja i otvorena radna mjesta.

Najznačajnija potpora je umanjenje stope poreza na dobit u rasponu od 50 do 100 posto, koja se može koristiti do 10 godina, ili do iscrpljenja maksimalnog dopuštenog intenziteta potpore prema karti regionalnih potpora. Bespovratne potpore za nova radna mjesta kreću se od 5.000 do 15.000 eura po zaposlenom, uz dodatna povećanja od 25 posto za poslovnu podršku, kreativne usluge i industrijski inženjering, 50 posto za razvojno-inovacijske aktivnosti i projekte važne za prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo te 25 do 100 posto za radno intenzivne projekte ulaganja. Dodatno, kroz poziv IRI S3, vrijedan oko 192 milijuna eura, Ministarstvo podupire istraživanje, razvoj i inovacije u prioritetnim područjima.

U HGK-u, međutim, upozoravaju da potpore moraju biti bolje usmjerene prema srednjim i velikim poduzećima koja nose glavninu investicija i izvoza.

- Ključno je pitanje kako mjere oblikovati tako da one doista odgovaraju potrebama industrije jer je dosadašnja praksa pokazala da su potpore često bile fragmentirane, vremenski ograničene i dominantno usmjerene na manja poduzeća, dok su srednja i velika ostajala po strani. Zato smo predložili kombinirani model mjera koji uključuje i nacionalne izvore financiranja, omogućuje veće investicijske cikluse i prati poduzeća kroz cijeli proces - od pripreme projekata do realizacije, kaže Marija Šćulac.

Industrijska strategija

Na mnoga pitanja koja muče i ulagače i strukovna udruženja, ali i državu kada je riječ o budućnosti industrije u Hrvatskoj, odgovor bi trebao dati i Nacionalni plan za razvoj industrije do 2034. godine koji je u izradi. Za potrebe ovoga Plana, Ministarstvo gospodarstva analizira stanje industrije i na temelju toga trebalo bi identificirati razvojne potrebe, potencijale, ali i odrediti kako bi u budućnosti trebale biti oblikovane mjere usmjerene na industriju te koji su prioriteti i ciljevi industrijske politike u narednom razdoblju. Marija Šćulac kaže da razvoj industrije u tom razdoblju treba promatrati u kontekstu aktualnih geopolitičkih i gospodarskih poremećaja te da nestabilni dobavni lanci, rast troškova energije, ubrzana tehnološka utrka i sigurnosni izazovi, jasno pokazuju da se industrijski razvoj više ne može temeljiti isključivo na tržišnoj logici, nego na jačanju otpronosti domaće industrijske baze.

- U povoljnijem scenariju, uz kvalitetno oblikovan Nacionalni plan, industrija može ojačati kroz diversifikaciju dobavnih lanaca, ubrzanu digitalnu i zelenu transformaciju te veća ulaganja u tehnologiju i vještine, što bi se odrazilo na veću produktivnost i konkurentnost. U suprotnom, bez jasnog i stabilnog okvira, postoji rizik daljnjeg izlaganja vanjskim šokovima i gubitka investicijskog zamaha - ističe Šćulac.

Zato u Komori smatraju kako Nacionalni plan mora biti dovoljno fleksibilan da odgovori na brze promjene, ali istodobno dovoljno stabilan da poduzećima osigura dugoročnu predvidivost ulaganja, što je preduvjet za održiv industrijski razvoj. I, što je najvažnije, mora ponuditi konkretna operativna rješenja, a ne ostati samo na dijagnozi sadašnjeg stanja. Podsjeća da su u HGK u ljeto 2025. godine s predstavnicima prerađivačke industrije razradili prijedloge paketa mjera koje se mogu brzo provesti, financirati iz europskih, ali i nacionalnih izvora te prilagoditi veličini i fazi razvoja poduzeća. Komora i Ministarstvo financija već su raspravljali o kratkoročnim mjerama koje bi mogle dugoročno pomoći sektoru: od poticanja zelene tranzicije i digitalizacije, preko dostupnijeg financiranja za srednja i velika poduzeća, do ulaganja u obrazovanje i vještine kvalificirane radne snage.

Hoće li se nešto od toga ostvariti i hoće li se hrvatska industrija probuditi ili je riječ tek o kratkotrajnom skoku potaknutom nekoliko velikih projekata, pitanje je koje će iduće godine dati jasniji odgovor. Za sada, optimizam iz Bruxellesa i domaće brojke rasta stoje nasuprot opreznim analizama koje podsjećaju da pravi industrijski preporod traži više od jednokratnih isporuka – traži dugoročnu strategiju, ulaganja i stabilan okvir koji će izdržati i sljedeći mogući globalni potres.