Nestašice lijekova problem su koji već godinama opterećuje EU i prijeti eskalacijom ako se ne poduzmu mjere na održivosti vlastite proizvodnje i distribucijskih lanaca. Svaki drugi generički lijek u Europi danas isporučuje tek jedan proizvođač, dok je 83 posto tržišta ovisno o dobavljaču s dominantnim udjelom, što značajno povećava rizik od nestašica. Problem je u Hrvatskoj još izraženiji jer samo jednog dobavljača ima 68 posto ključnih lijekova, dok se kod 91 posto lijekova tržište oslanja na jednog proizvođača. Istodobno, cijene generičkih lijekova ne prate generalni rast cijena. Dok su cijene općenito rasle za oko 30 posto, cijene generičkih lijekova pale su za oko osam posto, što potiče povlačenje lijekova s tržišta i daljnje smanjenje broja proizvođača. Rezultat je sve manji broj proizvođača lijekova, veća ranjivost opskrbnih lanaca i rastuća nesigurnost za pacijente i zdravstveni sustav. Na te su probleme upozorili u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) uoči skorog donošenja Uredbe o kritičnim lijekovima, dokumenta kojim Europska unija želi ojačati vlastitu farmaceutsku industriju, a osobito proizvodnju generičkih lijekova na kojoj se bazira i hrvatska farmaceutska industrija.

Ozbiljan rizik

Ograničene cijene lijekova, modeli javne nabave lijekova temeljeni isključivo na najnižoj cijeni i jednom pobjedniku natječaja, prekomjerni troškovni pritisak na proizvođače i poremećaji globalnih lanaca opskrbe dugoročno ugrožavaju dostupnost ključnih lijekova. Nestašice postaju ozbiljan rizik za zdravstvene sustave, osobito u manjim državama poput Hrvatske. Novim regulatornim okvirom Europska unija želi ojačati proizvodnju ključnih lijekova na svome tlu, smanjiti ovisnost o trećim tržištima i povećati sigurnost opskrbe lijekovima za svoje građane. U protivnom, Europa će u sljedećih nekoliko godina postati u potpunosti ovisna o uvozu lijekova iz SAD-a, Indije, Kine... Europski parlament je 20. siječnja usvojio izvješće Odbora za javno zdravlje te prijedloge za poboljšanje opskrbe ključnim lijekovima u EU-u, gdje se domaću proizvodnju lijekova podupire kao stratešku, inzistira na novim kriterijima u javnoj nabavi i zagovara model redistribucije zaliha.

Prioritete koje određuje uredba trebao bi preuzeti hrvatski zakonodavni okvir, a to bi značilo obvezni odabir više dobavljača i vrednovanje proizvodnje lijekova u EU-u kao poseban necjenovni kriterij kod nabave, prilagođavanje sustava poticaja investicijama iznad 100 milijuna eura te ravnopravan pristup EU fondovima i za velike kompanije. Na europskoj razini nastoji se postići dogovor oko uspostave Fonda za sigurnost kritičnih lijekova, pravila redistribucije lijekova iz jedne države u drugu ako u nekoj od članica EU dođe do nestašice, a druga ima lijek na zalihi, te oko uvođenja kontrole nacionalnih zaliha lijekova u mjeri u kojoj mogu dovesti do nestašice u drugim zemljama članicama.

Dug bolnica

U skorašnjem trijalogu između Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije odlučivat će se o konačnom obliku Uredbe o kritičnim lijekovima. Za Hrvatsku je ovaj trenutak ključan jer stav Europskog parlamenta otvara prostor da se u nju ugrade rješenja važna za države s vlastitom proizvodnjom generičkih lijekova i manjim tržištima, poput Hrvatske. Na to je nedavno upozorio i eurozastupnik Tomislav Sokol, čije je zakonodavno izvješće o kritičnim lijekovima usvojeno u EU parlamentu. Jedan je od ciljeva natjerati farmaceutske tvrtke da barem 50 posto kapaciteta lociraju na tlu EU-a.

Iz HUP-ove Udruge proizvođača lijekova poručuju kako im je poseban problem kronični dug bolnica za lijekove jer on stvara dodatni rizik za stabilnost opskrbe lijekovima.

- Financijski održiva nabava i predvidivi rokovi plaćanja nužni su kako bi se zadržali proizvođači na tržištu i osigurao kontinuitet opskrbe. Uredba o kritičnim lijekovima može potaknuti promjene u praksi nabave, ali rješavanje bolničkog duga ostaje odgovornost nacionalne zdravstvene politike - poručuju iz HUP-a.