Može se ovo riješiti u mjesec dana. Neka sjednu njegovi predstavnici s mojim suradnicima i pronaći ćemo rješenje, optimistično je u ponedjeljak ustvrdio premijer Andrej Plenković u vezi s procesom imenovanja u hrvatskoj diplomatsko-konzularnoj mreži. Ali još sredinom srpnja, dakle prije pola godine, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman dostavio je Uredu predsjednika popis s imenima 89 kandidata za veleposlanike i konzule, s pripadajućim im destinacijama i od tada traju pregovori, ali praktično bez ikakvog pomaka.

Logično je stoga zaključiti da rješenje ne samo da nije moguće postići u mjesec dana nego nije moguće uopće. Uostalom, Plenković se u spomenutoj izjavi nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a prisjetio da je on i u rujnu 2020. neuspješno nastojao s Milanovićem postići dogovor o zamjeni hrvatskih diplomata u inozemstvu.

Godine bez pomaka

Zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan, premijer i predsjednik Republike nisu se usuglasili o modelu koji bi im poslužio za popunjavanje čelnih mjesta u veleposlanstvima i konzulatima. Dok toga nema, može se Grlić Radman svaki dan sastajati s predstojnikom Ureda predsjednika Orsatom Miljenićem i pretresati imena ljudi koji konkuriraju za diplomatske pozicije, sve bi to bilo uzalud. Plenkovićeva konstatacija da ministar vanjskih poslova “ima puni mandat za dogovor” ne znači ništa. Ključno je da se prethodno Plenković i Milanović slože o okviru unutar kojeg bi se ti pregovori vodili.

Predsjednik Republike isprva je, 2020., inzistirao na formuli “fifty - fifty”. Pozivajući se na iskustva iz prošlosti, koegzistiranje predsjednika Stjepana Mesića, Ive Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović s premijerima, tražio je za sebe pravo da predloži polovinu veleposlanika i konzula koje se imenuje. Kako je Plenković to odlučno odbacio, negirajući da je ranijim predsjednicima bilo priznato takvo pravo, 2020., a ni poslije nije došlo do sporazuma o tridesetak budućih diplomata. Godinama se nije ništa dogodilo, a onda se s početkom drugog Milanovićeva predsjedničkog mandata ukazala prigoda za novi pokušaj. Sada je već potrebno promijeniti 89 ljudi, a Milanović je smanjio svoje prohtjeve, dovoljno bi mu bilo da može predložiti njih četvrtinu. I diplomata i destinacija. Pa kada je na Pantovčak stigla lista načinjena na osnovi internog natječaja u Ministarstvu vanjskih poslova, Ured predsjednika je izradio svoju s 23 imena ljudi i zemalja u kojima bi oni služili. U Uredu predsjednika uvjereni su da su vodili računa o niz kriterija, posebno kod određivanja destinacija. Važno im je, kažu, bilo nekako uravnotežiti njihovu međunarodnu težinu, pa bi Milanović tako prepustio Plenkoviću da odredi veleposlanike, primjerice, pri Europskoj uniji, u Washingtonu, Moskvi, Pekingu, Berlinu, Budimpešti, Beču i Beogradu, a sam ih je punudio za Ujedinjene narode, London i Pariz.

- Zašto bismo pristali da netko koga Milanović predlaže bude veleposlanik u Ujedinjenoj Kraljevini ili veleposlanica u Francuskoj? Na temelju čega je Milanovićeva dota ili domain reserve da baš on bira te destinacije, da si je to tako zamislio? - zapitao se u ponedjeljak premijer Plenković.

No u Uredu predsjednika naglašavaju da je Grliću Radmanu već na prvom sastanku bilo rečeno da njihov popis nipošto nije fiksan, da ne bi bio nikakav problem ako bi Plenković želio, recimo, Washington zamijeniti za London i slično. To su gabariti u kojima bi Milanović pregovarao.

Anonimni i nedostojni

Plenković? On ne priznaje kvote, nikad nije rekao da bi dao Milanoviću da predloži ljude za makar pet posto veleposlanika. U ponedjeljak je formulirao da u obzir dolazi isključivo “zajednički dogovor” o svim kandidatima i destinacijama. Mjesec dana bi, procjenjuje premijer, bilo dosta za postizanje konsenzusa o ukupno 178 otvorenih mjesta u kadrovskoj križaljci. Zasad nema naznaka da bi Milanović pristao na takav Plenkovićev model. Ali, ako bi ga prihvatio, sasvim sigurno bi prekrižio pregršt ljudi s kojima je Ministarstvo vanjskih poslova ušlo u pregovore.

- Oni imaju na listi ljude za koje mi nikad nismo čuli. Neću se sa svojih 56 godina dovesti u poziciju da meni druga institicija, s kojom bismo trebali dogovarati bitne stvari o vanjskoj politici, predlaže ljudi za koje nisam čuo i ne znam čime se bave. Na našoj listi nema nikoga za koga on ili bar njegovi suradnici nisu čuli - rekao je Plenković u ponedjeljak novinarima.

No put do konsenzusa ne bi mogao voditi samo preko eliminiranja navodnih Milanovićevih anonimaca, “stradalo” bi i više onih do kojih je premijeru jako stalo, a predsjednik ih smatra nedostojnima obnašanja diplomatske dužnosti. Što se, pak, destinacija tiče, nerealno je očekivati da bi Milanović naposljetku prepustio Plenkoviću i London, Pariz i New York i zadovoljio se veleposlanicima u Maleziji, Kuvajtu i Čileu. Svakako to nije moguće u idućih mjesec dana. n