Nakon svega što je govorila u kampanji i mjesecima nakon nje, županica Osječko-baranjske županije pokazala je svojim postupcima da su priče o brizi za starije bile samo vješt marketing, dok su umirovljenici za HDZ svedeni na broj u tablici i u proračunu. Broj koji se može mjeriti novom formulom za izračun troška smještaja u županijskim domovima koju će onda HDZ-ova županica nazvati „reformom“. Ovo više nije pitanje modela, izračuna ni postotaka, ovo je pitanje političke odgovornosti i odnosa prema ljudima koji su cijeli život radili, a danas jedva preživljavaju.

Takozvani novi model obračuna cijena u domovima za starije razotkrio je stvarnost koju se pokušava prikriti riječima. Umirovljenik u Osječko-baranjskoj županiji s prosječnom mirovinom od oko 580 eura, prema tom modelu plaća 65 posto ekonomske cijene smještaja. Ako je ona, kako stoji u novim cjenicima, oko 800 eura, dom ga stoji približno 520 eura mjesečno. Nakon toga, za cijeli mjesec ostaje mu 60 eura. Manje od dva eura dnevno. I to nije nikakva socijalna osjetljivost na koju se u Županiji pozivaju, već poruka da se od umirovljenika očekuje da šute, budu zahvalni i ne pitaju kako živjeti s onim što im ostane.

Županica danas tvrdi da domovi nisu poskupjeli, nego da se radi o novom modelu, no umirovljenicima je potpuno svejedno kako se to zove ako rezultat znači da nakon plaćanja doma nemaju novca za lijekove ili druge osnovne životne potrebe. U stvarnom životu to se zove siromaštvo, a ne model. Posebno je cinično što se sve to događa u županiji s višegodišnjim listama čekanja za javne domove, u kojoj tisuće ljudi nemaju nikakav izbor osim privatnih domova, a Županija uporno odbija sufinancirati njihov smještaj.

U brizi za starije županica očito slijedi uzor svog stranačkog šefa. Kao što je Andrej Plenković novom formulom „povećao“ mirovine za 16 eura i očekivao aplauz, tako se sada i u Osječko-baranjskoj županiji siromaštvo starijih pokušava zapakirati kao pravedniji sustav.

Umirovljenici nisu broj, nisu stavka i nisu trošak, već ljudi koji zaslužuju sigurnost i dostojanstvo. Politika koja im nakon plaćanja doma ostavlja 60 eura mjesečno nije politika budućnosti, nego dokaz potpunog gubitka dodira sa stvarnim životom. Starost ne smije biti kazna. A obećanja dana umirovljenicima ne smiju se brisati prvom formulom koja to dopušta.