Premijer Andrej Plenković našao se u za njega sasvim novoj situaciji. Dosad se prilično uspješno predstavljao kao zaštitnik ustavnosti i zakonitosti, primarno u odnosu na predsjednika Zorana Milanovića kojeg je proglasio kršiteljem Ustava, pri čemu je uživao i naklonost sudaca. Dok se neki od njih nisu ustručavali ni javno oponirati Milanoviću, predsjednik Vlade bio je toga pošteđen. No, Plenkovićeva odluka da neće dopustiti izbor predsjednika Vrhovnog suda ako oporba u Hrvatskom saboru ne omogući HDZ-u da popuni dva od tri upražnjena mjesta u Ustavnom sudu, odjednom ga je izložila i kritici sudaca.

Moguće opcije

Udruga hrvatskih sudaca upozorila ga je da je neprimjereno politički spajati procedure izbora u slučaju dvije u potpunosti odvojene institucije. Ili je Plenković pogrešno procijenio da svojim zaista nesvakidašnje otvorenim prijedlogom Milanoviću i SDP-u neće izazvati ovakve reakcije ili ga, pak, nakon deset godina obnašanja premijerske dužnosti više to uopće nije briga.

Što god bilo posrijedi, Plenković sa svojom većinom u parlamentu može blokirati izbore predsjednika Vrhovnog suda i ustavnih sudaca. Kada je riječ o prvom postupku, saborski Odbor za pravosuđe saslušao je troje kandidata za predsjednika Vrhovnog suda i čeka se da to tijelo izglasa za predsjednika Milanovića neobvezujuće mišljenje o Mirti Matić, Aleksandri Maganić i Šimi Saviću. S obzirom na to da je SDP odbio Plenkovićev model vezanog imenovanja, možda se to mišljenje neće ni dočekati. HDZ, bez kojeg Odbor za pravosuđe ne može ništa odlučiti, može u svjetlu novonastalih okolnosti jednostavno zaustaviti čitav proces.

Vrhovni sud

Hina

Druga je opcija da odbor koji vodi Nikola Grmoja iz Mosta, usvoji mišljenje o spomenutima, a potom bi Milanović, u skladu s vlastitom najavom, mogao u Sabor poslati prijedlog da predsjednica Vrhovnog suda bude sutkinja Visokog trgovačkog suda Mirta Matić. Kako bi za njezin izbor bilo potrebno najmanje 76 glasova, koje SDP sa saveznicima nema, jasno je da bi njezina kandidatura propala u Saboru, kao i prošlogodišnja Sandre Artuković Kunšt. Ali, ako bi se sve odvijalo na ovaj način, Državno sudbeno vijeće imalo bi zakonsko uporište za poništenje javnog poziva i raspisivanje i četvrtog po redu. Naravno, malo je vjerojatno da bi netko u njemu sudjelovao budući da Plenković izbor predsjednika Vrhovnog suda uvjetuje popuštanjem ljevice u kontekstu Ustavnog suda.

Ukoliko Odbor za pravosuđe ne bi dao mišljenje o troje kandidata ili ako predsjednik Sabora Gordan Jandroković ne bi stavljao na glasovanje Milanovićev prijedlog za Mirtu Matić, upitno je bi li DSV mogao išta učiniti. Dakle, možda je ovo posljednji javni poziv za predsjednika Vrhovnog suda za dulje vrijeme. Eventualno ako bi Mirta Matić ili svo troje odustalo od kandidature, DSV bi bio u poziciji da protumači da temeljem toga može poništiti javni poziv i raspisati novi.

Dugotrajna blokada

Što se tiče Ustavnog suda, Odbor za Ustav saslušao je sredinom studenog 13 prijavljenih. Mandat sucima Miroslavu Šeparoviću, Mati Arloviću i Goranu Selanecu završava u travnju, ali neće se dogoditi ništa naročito dramatično ako do tada Sabor ne izabere njihove zamjene. Javni poziv neće se morati ponoviti, tih 13 ljudi koji se natječu za tri mjesta u Ustavnom sudu bit će u optjecaju sve dok barem netko od njih ne bude izabran. Oni bi, znači, i 2030., ako do tada potraje blokada, bili u statusu kandidata za Ustavni sud. Izbjeglo bi se to u slučaju da se Plenković predomisli i predloži oporbi izbor ustavnih sudaca prema modelu »jedan vaš, jedan naš«, a SDP to prihvati. Za premijera bi svakako bilo bolje da u Ustavnom sudu ima omjer 6:6 nego 5:5 jer bi se onda lakše dolazilo do sedmog glasa, nužnog za donošenje odluke. Primjerice, Maša Marochini Zrinski, koja je krajem 2024. u Ustavni sud ušla u kvoti ljevice, već je pokazala da nije nekooperativna. Međutim, za oporbu je 5:5 u Ustavnom sudu povoljnija varijanta nego 6:6 i zato nisu veliki izgledi za postizanje dogovora »jedan vaš, jedan naš«.