Tuđmanov crtež na jelovniku nije bio nacrt podjele BiH, već granica dviju civilizacija
Akrap: Tuđman i Milošević nikada nisu imali izravnu vezu “crnim telefonom”
Priča o bivšem predsjedniku Hrvatske Franji Tuđmanu i navodnoj salveti na kojoj je nacrtao podjelu BiH sa Srbijom nije istinita. Kao prvo, nije bilo nacrtano na salveti, nego na jelovniku. I drugo - nije nacrtao podjelu BiH kao takve. Da je to bio nacrtao, kako je to Paddy Ashdown poslije tumačio i napisao, onda tu i gotovo cijela istočna Slavonija odlazi Srbiji, rekao nam je u dahu Gordan Akrap, voditelj projekta ATENA - Analiza točnosti medijskih napisa i informacija, nastalih u hrvatskom informacijskom prostoru, ali i u medijima Srbije, Crne Gore i BiH koje ubacuju u hrvatski informacijski prostor da bi utjecale na javno mnijenje.
U konkretnom slučaju "salvete" pokazuje se nekoliko karata koje je Tuđman koristio, a već od 1980. godine postoje karte koje govore o različitim civilizacijama - istočna i zapadna europska civilizacija, pojašnjava. "I granica između te dvije civilizacije prolazi kroz sredinu BiH. I tu granicu je nacrtao predsjednik Tuđman i ona je dostupna u ovih par atlasa koji su izdani prije te 'salvete', odnosno 'jelovnika'. I gdje se točno vidi što je i kakvu je kartu on nacrtao. Sve drugo je proizvoljno tumačenje Ashdowna. Ja sam naslijedio i arhiv Franje Tuđmana koji sam dobio od obitelji i u njegovom dnevniku, još prije nego što je objavljena ova priča, ima ta karta i objašnjenje što ona znači, pa mi to tu pojašnjavamo", ističe.
Razotkriti dezinformacije
Nositelj projekta, Institut za istraživanje hibridnih sukoba, predstavio je nedavno rezultate projekta koji je započeo u rujnu 2024. godine, u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti "Uspostava sustava provjere medijskih činjenica", a posve ga je financirala Europska unija - Next Generation EU. Projekt je službeno pokrenula Agencija za elektroničke medije. "Objavljeno je ukupno 127 tekstova posvećenih razotkrivanju dezinformacija i jačanju društvene otpornosti. Analizirana je i provjerena je vjerodostojnost i točnost 205 različitih tvrdnji relevantnih za hrvatsku javnost, to jest, kako se pokazalo na temelju analiza i izvedenih relevantnih dokaza, dezinformacija. Jer je bilo više tekstova s više tvrdnji koje je trebalo provjeriti, a u nekim dokumentima i šest ili sedam. I da to ne bismo razdvajali u tolikom broju dokumenata jer su takva pravila ovog projekta, onda je jedan tekst bio jedna analiza bez obzira na to koliko se tvrdnji u njemu provjeravalo. S tim što dokazi nisu bili samo dokumenti i analize, nego i drugo", rekao nam je Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti "Dr. Franjo Tuđman". Od tih 127 tekstova posvećenih razotkrivanju dezinformacija i jačanju društvene otpornosti, 83 su bile klasične provjere točnosti informacija, 13 je bilo tematskih analiza te 31 analitički članak usmjeren na edukaciju javnosti i jačanje društvene otpornosti u borbi protiv dezinformacija. Sve je objavljeno na mrežnim stranicama projekta (www.iihs.hr) i na suradničkoj platformi za provjeru točnosti informacija Točno tako (www.tocno-tako.hr), koju uređuje Agencija.
Prema Akrapovim riječima, projekt je bio usmjeren na razotkrivanje dezinformacija iz područja obrane i vojnih sposobnosti, obavještajnih operacija, terorizma, diplomacije i međunarodnih odnosa te informacijske i kibersigurnosti. Stoga je u projektnom timu sudjelovalo 18 renomiranih stručnjaka upravo tih profila, uz četiri projektna partnera, među kojima i dvije medijske kuće. Projekt je službeno pokrenut 23. rujna 2024. i do danas su proveli niz aktivnosti usmjerenih na jačanje otpornosti hrvatskoga informacijskog prostora. "Mi ne osuđujemo i ne presuđujemo, nego provjeravamo činjenice i iznosimo rezultate provjera", rekao je Akrap. Za utvrđivanje vjerodostojnosti izvora i provjeru činjenične točnosti korištene su 1243 poveznice, dokumenti, slike, citati, tablice i drugi relevantni dokazi, što u prosjeku iznosi 5,73 dokaza po pojedinoj provjeri. Prosječno vrijeme od pojave informacije u medijima do objave njezine provjere iznosilo je 16,7 dana, a na jednoj analizi sudjelovalo je u prosjeku 1,5 provjeravatelja. Naglasak je stavljen i na utvrđivanje uzroka dezinformacija", ustvrdio je.
Uz Akrapa, rezultate su kao članovi projektnog tima predstavljali i Ivan Balabanić, Ivica Mandić, Roman Domović, Miran Čoklo i Goran Radonić. "Mi smo gledali i radili analize onoga što je utjecalo na hrvatski informacijski korpus. I dohvatili smo se, primjerice, IFIMES-a (Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije), zato što su ga neki mediji kojima je to u političkom smislu odgovaralo prenosili kao analizu uglednog međunarodnog instituta iz Ljubljane. Mi smo u nizu analiza dokazali kako se radi o, a to je blaga riječ - prevarantima", zaključuje Akrap.
“Sada bi bilo dosta"
Među analiziranim istinostima tvrdnji je, primjerice, i ona da su Tuđman i Milošević imali izravnu telefonsku liniju putem "crnog telefona" instaliranog u uredu predsjednika Tuđmana. Akrap kaže da mu je to možda i jedan od "najbližih" od 127 objavljenih tekstova dezinformacija. "I ja sam imao crni telefon dok sam radio u sustavu", uz smijeh govori. "Taj 'crni telefon' kojim su navodno direktno komunicirala njih dvojica - nije postojao. Mi smo u analizi potvrdili da je bilo slično zamišljenih telefona, u sustav je jedan i uveden, ali tek 1999. godine, kada su Amerikanci predlagali da to bude neka veza između Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića, no ni tada nikada nije stavljen u funkciju. Jer je predsjednik već bio bolestan i rekao: 'U redu, ali ide ovdje natrag u ormar.' I to je bilo to. U analizi treba pogledati s kim smo sve razgovarali - s ljudima koji su relevantni i vjerodostojni svjedoci te nemaju razloga lagati. Rekli su da je postojao telefon, 'ali predsjednik nikada samostalno nikoga nije zvao, nego je imao mene i ja sam zvao koga treba', isticali su. Okupili smo ljude različitih znanja i povijesti, koji su svjedočili o onome što su znali. Naši sugovornici su bili ljudi koji su tamo bili od 1990. do 1998., pa i oni koji su bili neposredno uz Tuđmana, bez kojih niste mogli ući u njegov kabinet, primjerice Zdravka Bušić, koja je bila šefica kabineta predsjednika. Kao i osobom (spominjemo ga sa 'X') koja je tamo bila zadužena za protuizvještajnu zaštitu i tehničku sigurnost komunikacije predsjednika RH, koja je radila sa svim telefonima koji su bili unutra i organizirala njihovu funkcionalnost. Prema tome, tvrdnja da su Tuđman i Milošević imali izravnu telefonsku liniju preko 'crnog telefona' instaliranog u uredu predsjednika Tuđmana - nije istinita", kaže.
Gordan Akrap bio je i u Njemačkoj nekoliko godina kao diplomat te se imao priliku upoznati s njemačkim diplomatima koji su u vrijeme ujedinenja Njemačke radili na bitnim funkcijama te od njih čuo nekoliko "doista zanimljivih priča", od kojih neke i nisu za novine. A neke jesu, primjerice ona zašto je Njemačka bila suzdržana prema Hrvatskoj u početku.
- Naime, Francuska i Engleska su, kao i SAD, tada bile suzdržane prema ideji ujedinjavanja Njemačke. Zato je Njemačka stala po strani i nije joj odgovarala nikakva daljnja kriza u vezi s tim pitenjem jer su željeli iskomunicirati svoje ujedinjenje i onda kancelar Helmut Kohl ostaje zapisan u povijesti kao ujedinitelj Njemačke. I zato oni, dok se nije riješilo to pitanje ujedinjenja Njemačke, nisu javno bili za osamostaljenje Hrvatske. Kada je to završeno i kada su Srbi onako bijesno napali Hrvatsku, rekli su "sada bi bilo dosta" - rekao nam je Akrap.
