Već sedmu godinu zaredom utjecajni list The Economist organizirao je u Zagrebu, preko partnera u Hrvatskoj, među kojima je i Media Solutions, predstavljanje svog godišnjeg magazina The World Ahead, u kojem se analizira aktualna globalna situacija i iznose predviđanja za svijet u sljedećoj godini. Među ostalim sudionicima ove je godine u zagrebačkoj Esplanadi sudjelovao zamjenik glavnog urednika The Economista i urednik izdanja The World Ahead, Tom Standage, koji je iznio svoju analizu zbivanja na političkoj i ekonomskoj karti svijeta u 2025. godini, te očekivanja za 2026. godinu.

Trumpov učinak

Na događanju The World Ahead izrazili ste zabrinutost oko izgleda za mir u Ukrajini, osobito u vezi s ulogom SAD-a pod Donaldom Trumpom. Smatrate li da je mir ostvariv i, ako jest, kada i u kojem obliku?

- Mislim da je jaz između dviju strana i dalje vrlo velik. Rusija u konačnici želi kontrolu nad cijelim Donbasom, a teško je zamisliti da bi Ukrajina na to pristala, jer bi to Rusiji u budućnosti znatno olakšalo pokretanje nove ofenzive i osvajanje cijele Ukrajine. Stoga, unatoč svoj diplomaciji koja je trenutačno u tijeku, sumnjam da će se sukob uskoro okončati, jer teško je zamisliti dogovor koji bi obje strane prihvatile.

Bi li svijet danas izgledao drukčije da SAD vodi netko drugi, primjerice konvencionalniji lider? Bili ste dosta kritični o politici SAD-a.

- Da, svijet bi izgledao vrlo drukčije pod nekim drugim američkim predsjednikom, jer Donald Trump odbacio je ili doveo u pitanje mnoge postojeće globalne norme. Raskinuo je trgovinske sporazume i uveo carine. Ne čini se da smatra kako Amerika ima ikakve obveze prema svojim saveznicima, već očekuje da oni čine ono što im on kaže. Njegova vanjska politika potpuno je transakcijska, a ne utemeljena na vrijednostima. Kao rezultat toga proći će godine, ako ne i desetljeća, prije nego što američki saveznici ponovno steknu povjerenje u SAD. Nije sve loše: mir u Gazi i prijeko potrebno povećanje europske potrošnje na obranu dva su primjera u kojima je Trumpov nekonvencionalni pristup donio pozitivne rezultate. No, u cjelini, njegov je pristup svijet učinio manje stabilnim i manje predvidljivim.

Mnogi mediji, uključujući i one u Hrvatskoj, oklijevaju izričito opisati ruskog predsjednika Vladimira Putina kao agresora. Zašto mislite da ta suzdržanost i dalje postoji, unatoč invaziji na suverenu državu Ukrajinu?

- Simpatije prema Rusiji imaju više izvora. Djelomično je riječ o antiamerikanizmu; neki ljudi na ljevici ne vole ono što doživljavaju kao američki imperijalizam, pa smatraju da svatko tko se suprotstavlja Americi mora biti "dobar", odnosno good guy, iako ruska vlada teško da je lijevo orijentirana i realno vodi imperijalistički rat u Ukrajini. Tu je i nostalgija za komunističkim razdobljem, često povezana s idejom da je širenje NATO-a nekako "isprovociralo" Rusiju. Osim toga ruske informacijske i propagandne operacije bile su iznimno učinkovite u širenju nesigurnosti oko njezinih postupaka i namjera, u Europi i šire. To je klasična Putinova taktika: sijanje više međusobno proturječnih narativa kako bi ljudi bili nesigurni u to što je istina. Istraživanja pokazuju da u mnogim europskim zemljama znatan dio stanovništva vjeruje ruskim narativima, poput tvrdnji da su etnički Rusi u Ukrajini prije invazije bili izloženi masovnim ubojstvima ili da je ukrajinska vlada bila pod kontrolom nacista - oba primjera su ruske dezinformacije.

DAVOR KOVACEVIC

Test solidarnosti

Kako ocjenjujete ulogu Europe - i sve više Ujedinjenog Kraljevstva - u potpori Ukrajini? Je li obveza EU-a od 90 milijardi eura za obranu Ukrajine ispravan pristup i koliko bi to moglo opteretiti nacionalne proračune, osobito s obzirom na to da su zamrznuta ruska sredstva još uvijek uglavnom "teorijska"?

- Europa treba podupirati Ukrajinu, a pod Europom mislim na EU, ali i na Ujedinjeno Kraljevstvo, Norvešku i Švicarsku, pa čak i Kanadu, prema nekim definicijama Europe danas. Volio bih da je EU iskoristio zamrznutu rusku imovinu za financiranje pomoći Ukrajini, ali ako to nije moguće, zajam je sljedeća najbolja opcija, s obzirom na to da će Ukrajina inače ostati bez novca već u veljači. Dugoročno se nadam da će se pronaći način da se ublaže belgijske zabrinutosti oko korištenja zamrznute ruske imovine.

Vjerujete li da Europska unija može očuvati jedinstvo i koliko je to jedinstvo ključno za očuvanje sadašnjeg međunarodnog poretka?

- SAD je odustao od obrane i promicanja liberalne demokracije i slobodne trgovine, pa je tim važnije da to čini Europa, a to će biti lakše ako je Europa ujedinjena, a ne podijeljena. Mislim da je najbolji način da EU ostane jedinstven upravo popuštanje nekih svojih pravila. Već postoje pomaci u tom smjeru, primjerice kroz različite sporazume EU-a sa Švicarskom, djelomično članstvo Turske u carinskoj uniji, koncept "pridruženog" članstva te ideju da bi sljedeća skupina država članica mogla dobiti neke pogodnosti članstva i prije punopravnog ulaska. Britanija bi također imala koristi od takvog fleksibilnijeg, višerazinskog pristupa. EU je ionako već "Europa više brzina" jer nisu sve članice uvele euro. Smatram da bi veća fleksibilnost potaknula jedinstvo, što bi bilo dobro i za Europu i za širenje vrijednosti koje ona zastupa.

Kako vidite razvoj globalne situacije u 2026. godini?

- Smatram da je 2026. prijelomna godina jer trenutačno vlada velika neizvjesnost u geopolitici, trgovini, ekonomiji, na tržištima i u pogledu utjecaja tehnologije, a mislim da ćemo u idućoj godini početi dobivati odgovore na ta pitanja. U mnogočemu će ono što se dogodi u sljedećih godinu dana oblikovati iduće desetljeće. Bojim se da će neki od tih odgovora biti zabrinjavajući. Mogli bismo doživjeti novi trgovinski šok ako Vrhovni sud poništi Trumpove carine, pa ih on bude morao ponovno uvesti na drukčiji način. Zabrinjava me i mogućnost da, ako se američko gospodarstvo uspori, Trump postigne dogovor s Kinom, kojim bi smanjio potporu Tajvanu u zamjenu za kinesku kupnju američkih proizvoda. Također me zabrinjava mogućnost neke nove financijske krize, bilo da potekne s tržišta obveznica, iz trgovinskog rata, privatnog kreditiranja ili pucanja AI balona - svi su ti scenariji mogući. Mislim i da ćemo dobiti više dokaza o tome povećava li umjetna inteligencija doista produktivnost ili potkopava zapošljavanje visokoobrazovanih - ili oboje. Bit će volatilnosti, ali i određene jasnoće.

Plaćena kvaliteta

Svjesni smo izazova s kojima se suočavaju tiskani mediji. Naša izdanja još nemaju paywall i besplatno su dostupna online, a The Economist posluje isključivo na pretplatničkoj osnovi. Što je dovelo do te odluke i kako vidite budućnost tiskanog novinarstva? Postoji li realan put da tisak ponovno zadobije povjerenje i relevantnost u eri nepouzdanih društvenih mreža i raširenih dezinformacija ili je to poglavlje zauvijek zatvoreno?

- U The Economistu oduvijek smo bili pretplatničko izdanje i nikada nismo imali oglašivački model koji se temelji na lovu na internetske klikove. Otkako smo pokrenuli prvu internetsku stranicu 1990-ih, ograničavali smo količinu sadržaja dostupnog bez plaćanja; uvijek je postojao neki oblik paywalla. Nikada nismo morali prolaziti bolan proces objašnjavanja čitateljima da će sadržaj koji su do tada čitali besplatno sada koštati - čitanje The Economista uvijek je koštalo. Retrospektivno gledano, to se pokazalo dobrom strategijom, osobito kako su prihodi od oglašavanja padali. U biti, naši nam čitatelji plaćaju za novinarstvo kojem vjeruju, a mi im ga isporučujemo izravno, bilo u tiskanom obliku ili preko aplikacije. Nema algoritma posrednika. Kako je informacijsko okruženje postajalo sve bučnije i zagađenije, privlačnost našeg modela, bar za čitatelje koji si mogu priuštiti plaćanje pouzdanog izvora vijesti, samo je rasla.

Svjestan sam, međutim, da smo u povlaštenom položaju jer možemo naplaćivati premium cijene, pa nije realno da sve medijske kuće usvoje naš model. Smatram da tisak ima budućnost, ali ključno je pitanje imaju li publikacije izravan odnos sa svojim čitateljima ili se oslanjaju na algoritamsku distribuciju preko tražilica i društvenih mreža. Izravan odnos je presudan, neovisno o mediju. Zanimljivo je vidjeti i procvat pretplatničkih medija na platformama poput Substacka.

Na kraju, neizbježna tema: utjecaj umjetne inteligencije na novinarstvo i na živote pojedinaca. Mnogi ugledni intelektualci AI vide kao egzistencijalnu prijetnju. Kakvu budućnost u vezi s tim vidite za novinarstvo - i za društvo općenito?

- Mislim da su egzistencijalni rizici od AI-ja prenapuhani - scenariji u kojima zle umjetne inteligencije čine loše stvari djeluju mi vrlo nevjerojatno. Zabrinutost oko radnih mjesta utemeljenija je, ali optimističan sam jer će, kao i kod prijašnjih tehnologija, AI dugoročno stvoriti više radnih mjesta nego što će ih ugasiti. Poslovi će se uglavnom redefinirati, a ne potpuno nestati. Također smatram da će se utjecaj AI-ja razvijati tijekom više desetljeća, kao što je to bio slučaj s internetom od 1990-ih - neće se dogoditi preko noći zbog velike društvene inercije i sporih promjena u velikim organizacijama. Dugoročno sam optimističan glede učinka AI-ja, osobito u ubrzavanju znanstvenog i tehnološkog napretka, ali u kratkom roku, tijekom 2026. smatram da je prilično vjerojatna neka korekcija ili pad na burzama. Kod prethodnih tehnologija koje su mijenjale svijet - poput željeznica, električne energije i interneta - imali smo cikluse uspona i padova prije široke primjene, a mislim da će s AI-jem biti slično.

Što se novinarstva tiče, smatram da je temeljni posao novinara izići u svijet i otkriti nove činjenice koje već ne postoje na internetu, a to mogu samo ljudi. Vjerujem da će se neki mediji, uključujući The Economist, diferencirati naglašavajući da prodaju rad ljudskih stručnjaka s izravnim iskustvom o temama o kojima pišu. To je ono što će novinarima, u konačnici, dati prednost nad strojevima, koliko god oni postali sofisticirani.