Uskoro će biti pune četiri godine od početka brutalne ruske agresije na Ukrajinu u kojoj je na tisuće poginulih civila i vojnika i kojoj se, unatoč nekim optimističnim najavama, kraj i mir ne nazire.

Ukrajinski gradovi, za koje je hrvatska javnost čula prvi put tek od početka agresije, porušeni su, infrastruktura je devastirana, a zapamćeni ostaju po strašnim ratnim zločinima počinjenim nad njihovim stanovništvom, kaže Marija Meleško, predsjednica udruge Ukrajinska zajednica Grada Zagreba, dodajući da ljudi pokušavaju nastaviti živjeti dan po dan vječno tražeći mir noseći se s gubitkom najmilijih.

Jezična barijera

Naglašava da je većina od 32.000 prognanih Ukrajinaca koji su u potrazi za mirom i sigurnim životom došli u Hrvatsku dobro prihvaćena te da su toplina i srdačnost kojima su hrvatski građani od Slavonije do Dubrovnika otvorili svoje domove i srca upravo jedan od razloga što ostaju ovdje.

- Bliskost jezika i tradicija, sličan mentalitet, uzajamno razumijevanje – od neprocjenjive su važnosti. Osjećaj da kad-tad možeš biti suštinski integriran, ne na papiru, nego stvarno. Da možeš dobiti pravo na novi drugi život nakon što je rat uništio prvi - govori ta prognana Ukrajinka.

PRIVATNI ALBUM

Ističe također da su ključni problemi s kojima se suočavaju hrvatski državljani isti i za Ukrajince.

- Pronalazak posla, posebno u struci, za nas je dodatno otežan zbog slabog poznavanja hrvatskog jezika. Doktori, medicinske sestre, nastavnici, pravnici, novinari, psiholozi… pogotovo osobe u reguliranim profesijama, zanimanjima gdje je komunikacija nezaobilazna potreba, zbog problema s jezikom moraju obavljati nekvalificirane poslove. Dok traje proces svladavanja jezika na razini koja bi uopće omogućila rad u struci, mnogi visokoškolovani kadrovi rade ispod svojih kvalifikacija. Mnogi od njih nisu željeli pokretati postupak priznavanja diploma, računajući da su tek privremeni putnici i da se uskoro vraćaju doma - objašnjava Meleško probleme svojih sunarodnjaka.

Prema njezinim riječima većina je zadovoljna što žive u državi s visokim stupnjem sigurnosti. Što se smještaja tiče, žive u stanovima koji su iznajmljeni po tržišnim cijenama, a jedan manji dio je u kolektivnom smještaju, uglavnom u kontinentalnoj Hrvatskoj, što je spas za umirovljenike bez perspektive privređivanja.

- Većinom svi rade ono što mogu jer drukačije si ne mogu priuštiti stanove po tržišnim cijenama. Žive u očekivanju boljeg sutra i nadaju se skorom povratku u mirnu Ukrajinu. No oni koji su s okupiranih područja koja su potpuno devastirana i minirana počinju shvaćati da je pitanje njihova povratka tek u dalekoj perspektivi. Situacija ih tjera da razmišljaju i o ostanku i nadaju se kako će im nove izmjene zakona ipak omogućiti boravak i nakon 2027., kada im prestaje status zaštite, te da će godine provedene pod privremenom zaštitom biti uračunate u ukupno trajanje boravka kako bi zatražili dugotrajno boravište - jednog dana kad se za to steknu uvjeti - podsjeća Meleško.

Privremena zaštita

Oni koji su se najbolje snašli u progonstvu ukrajinska su djeca, posebno osnovnoškolske dobi.

- Jako su se dobro snašla u hrvatskom školskom sustavu, stvorila su prijateljstva, uče, razvijaju se kao i hrvatska djeca, potpuno jednaki u pravima i mogućnostima. Mnogi govore hrvatski kao da su tu rođeni i podučavaju roditelje koji su u velikom zaostatku. Zato nikada dosta jezičnih tečajeva za odrasle - upozorava Meleško.

Prenosi kako njezini sunarodnjaci smatraju da bi jedinstveni ured za prognanike u Hrvatskoj s ograncima u većim gradovima smanjio njihove probleme i svakodnevne glavobolje od kojih je tek dio ovdje istaknut.

- Samo da možemo na jednom mjestu rješavati sve administrativne probleme, a ne da moramo lutati od ureda do ureda. Da ne moraju lutati između institucija i gledati u obrasce koje ne razumiju - zaključuje Meleško, izrazivši ipak puno hvale za sve udruge, volontere i pojedince koji prognanicima iz Ukrajine olakšavaju život daleko od svog doma.

Prema podacima Europske unije ukupno 4,3 milijuna državljana trećih zemalja koji su napustili Ukrajinu imalo je 31. listopada 2025. status privremene zaštite u EU-u. To pokazuje da se u usporedbi s krajem rujna ove godine ukupan broj osoba iz Ukrajine pod privremenom zaštitom smanjio za 6170 osoba ili 0,1 posto.

Najveći broj korisnika privremene zaštite iz Ukrajine od zemalja članica EU-a primila je Njemačka, približno 1,230 milijuna, odnosno 28,6 posto ukupnog iznosa EU-a, Poljska 865.000 ili 22,5 posto i Češka 393.005 ili 9,1 posto. Iako iz udruge Ukrajinska zajednica Grada Zagreba kažu da je u Hrvatskoj više od 32.000 korisnika privremene zaštite iz Ukrajine, službeni podaci EU-a kažu da je to 28.070 osoba.

U listopadu 2025. države članice EU-a donijele su 74.175 novih odluka o pružanju privremene zaštite. To je drugi najveći mjesečni ukupni iznos 2025., nakon vrhunca od 79.525 zabilježenog u rujnu. Te su brojke uslijedile nakon dekreta ukrajinske vlade krajem ovogodišnjeg kolovoza kojim se muškarcima u dobi od 18 do 22 godine daje pravo da napuste Ukrajinu bez prepreka.