Rijeka nikad nije vraćena privatnom vlasniku, grofu Nikolausu Peteru Draskovichu, već isključivo šume. Nije točno da neke čestice koje su u naravi voda, rijeka, kanal i sl. ulaze u samu rijeku, a grof Draskovich ni na koji način ne osporava i ne otežava građenje vodnogospodarskih čestica. Ističe to u svome dopisu njegova odvjetnica Sanja Smontara.

Odvjetnica Smontara javila nam se ubrzo nakon objave članka "Može li rijeka biti privatno vlasništvo? Grofu Draskovichu vraćeno 1700 hektara javnog vodnog dobra". Ističe kako ni jedna vraćena čestica nije rijeka i ne ulazi u rijeku te da predmet zahtjeva i rješenja donesenih u upravnom postupku nije bila ni jedna čestica koja bi i djelomično ulazila u rijeku.

- Dapače, čestice koje su više od 95 posto površine šume, a pet posto rijeka, nisu bile predmet donesenih rješenja, upravo da ne bi došlo do štete na rijekama i vodnim površinama - navodi odvjetnica.

(Javno) vodno dobro

S obzirom na to da se velik dio njezina dopisa odnosio na demanti informacija iz Hrvatskih voda, obratili smo im se za komentar. Najprije smo pitali je li točno da ni jedna od vraćenih čestica ne ulazi u rijeku.

- Rijeka Drava ima svoje korito za nisku, srednju i visoku vodu. Korito za visoku vodu omeđeno je nasipom i samim tim je javno vodno dobro, a javno vodno dobro je na temelju Zakona o vodama neotuđivo, i pravni poslovi sklopljeni suprotno Zakonu o vodama su ništetni i protuzakoniti. Ni Zakon o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, na koji se grof Draskovich poziva, ne omogućava naturalni povrat javnog vodnog dobra. Konkretno, grof Draskovich, kada govori o koritu rijeke Drave vjerojatno misli na niske i srednje vode. No, na zk. izvatku za kč. br. 3774 k. o. Petrijevci i na pripadajućem ortofoto plan jasno se vidi da se radi o koritu rijeke Drave za niske vode. Ima i drugih primjera. Bitno je naglasiti da je na temelju hrvatskih zakona javno vodno dobro neotuđivo, a sve čestice koje su vraćene bile su javno vodno dobro - odgovaraju iz Hrvatskih voda.

Hrvatske vode, naglašava odvjetnica Smontara, nisu ni u čemu onemogućene jer na svim vraćenim česticama mogu upisati teret vodnog dobra i takav bi im upis, dodaje, dao sva i jednaka prava koja im daje i teret javnog vodnog dobra. Valja primijetiti kako je takav stav zauzelo i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje u svome rješenju od 1. kolovoza ove godine navodi: "Javno vodno dobro samo je formalni upis." Predstavnica grofa Draskovicha također ističe kako, iako su neke čestice vraćene još 2022. godine, Hrvatske vode do danas nisu upisale teret vodnog dobra, premda je to njihova odgovornost.

- Isto tako, Hrvatske vode dužne su vršiti parcelaciju rijeka i voda, što na predmetnom području nisu učinile, no neovisno o tome, nijednim rješenjem nije dirano u rijeku, kanal i slično - dodaje.

Pitanje suglasnosti

Iz Hrvatskih voda, s druge strane, poručuju kako oni u ime RH upravljaju javnim vodnim dobrom, a RH na temelju trenutačnih rješenja nije vlasnik tih čestica. Sukladno s time, kažu, pokrenuli su upravni nadzor nad rješenjima o naturalnom povratu te zahtjev za njihovim oglašavanjem ništavnim pred Ministarstvom pravosuđa i uprave.

- Na česticama koje su vraćene grofu Draskovichu nije upisan teret vodnog dobra jer postupci oko oglašavanja ništavnim rješenja o povratu nisu pravomoćno okončani. Da su Hrvatske vode upisale teret vodnog dobra, praktički bi priznale valjanim i zakonitim rješenja o povratu javnog vodnog dobra grofu Draskovichu. Ne znamo na što se misli da Hrvatske vode nisu odradile parcelaciju rijeka i voda na predmetnom području. Možemo samo konstatirati da su čestice koje su po našem mišljenju nezakonito vraćene 2022. godine u tom trenutku bile javno vodno dobro - navode iz Hrvatskih voda.

- Nije točno da grof Draskovich u bilo čemu onemogućava realizaciju projekata Hrvatskih voda jer mu se Hrvatske vode nikad nisu ni obratile da bi imale bilo kakav problem vezan uz zemljište u njegovu vlasništvu i da bi on trebao dati bilo kakvu suglasnost, a što bi on svakako učinio - ističe dalje odvjetnica.

- Realizacija projekata Hrvatskih voda na česticama koje su prije bile javno vodno dobro, a sada su privatno vlasništvo, rezultira rješavanjem imovinskopravnih odnosa, odnosno otkupom zemljišta ili izvlaštenjem, što stvara dodatni trošak i poskupljuje projekte od interesa za RH. Kada grof Draskovich spominje suglasnost, ne znamo misli li na suglasnost za provedbu projekta ili na odustajanje od financijske naknade za čestice u njegovu vlasništvu, a koje su u obuhvatu projekta. Hrvatske vode nisu kao upravitelj javnog vodnog dobra u ime RH od grofa Draskovicha tražile nikakve suglasnosti jer bi time priznale valjanim i zakonitim rješenja o povratu javnog vodnog dobra - zaključuju Hrvatske vode.