Iako je u posljednjih deset godina uključenost djece u rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RPOO) porasla, jaz među djecom mlađom od tri godine dodatno se produbio, a djeca iz siromašnijih obitelji uskraćena su u odnosu prema boljestojećim vršnjacima. U Hrvatskoj i dalje postoje velike regionalne nejednakosti, koje zahtijevaju snažnije djelovanje države i lokalnih vlasti, upozorava Sara Čulo iz Instituta za javne financije u svojoj analizi nejednakosti u uključenosti djece u dječje vrtiće u državama članicama EU-a.

Uključenost djece u rani i predškolski odgoj ključna je za njezin kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj, ali i za dugoročnu dobrobit društva. No vjerojatnost da će dijete pohađati vrtić i dalje uvelike ovisi o socioekonomskom statusu obitelji, zbog čega su djeca iz nepovoljnijih okruženja rjeđe uključena u njih, što dodatno produbljuje društvene nejednakosti, upozorava Čulo. Osiguravanje dostupnih i kvalitetnih programa jedan je od najučinkovitijih načina smanjenja tih nejednakosti, ali u Hrvatskoj ih, nažalost, nema dovoljno.

Ciljevi nisu ispunjeni

Na važnost ranog uključivanja djece upozorila je i Europska komisija donošenjem Barcelonskih ciljeva, koji definiraju ciljne razine uključenosti djece različite dobi do 2030. godine. Prema tim ciljevima, uključenost djece mlađe od tri godine trebala bi dosegnuti 45 posto, a za djecu od treće godine do polaska u školu postavljen je cilj od 96 posto. Danas te ciljne razine nisu postignute ni na razini EU-a ni u Hrvatskoj, neovisno o socioekonomskom statusu. Iako se ukupna uključenost povećala, razlike među djecom različitog socioekonomskog statusa dodatno su u razdoblju od 2015. do 2024. porasle, za čak 8,2 postotna boda, sa 12,1 na 20,3.

GRAD OSIJEK

Uključenost djece jasličke dobi u vrtiće na razini EU-a porasla je u deset godina s 30 na 39 posto, no djeca iz obitelji lošijeg socioekonomskog statusa znatno su rjeđe uključena u te programe. Tako je 2024. uključenost djece koja nisu u riziku od siromaštva bila veća čak 20,3 postotna boda u odnosu prema siromašnijoj djeci, a prije deset godina ta je razlika iznosila oko 12 postotnih bodova. Hrvatska je i dalje daleko od ciljanih 45 posto: lani je programe RPOO-a pohađalo 35 posto djece koja nisu u riziku od siromaštva i samo 8,2 posto djece iz rizične skupine. Jaz između djece iz siromašnijih i boljestojećih obitelji kod nas je narastao sa 7,5 na 26,4 postotna boda, ili dvostruko više od EU prosjeka. Istodobno, u susjednim zemljama poput Slovenije i Mađarske taj se jaz smanjio.

Mali napredak

Uključenost trogodišnjaka i mlađih čije obitelji nisu u riziku od siromaštva najviša je u Nizozemskoj, 82 posto, a najniža u Slovačkoj, pet posto. Kod djece iz rizičnih skupina situacija je najbolja u Danskoj (67 posto), a najlošija u Poljskoj i Slovačkoj (samo četiri posto). Zemlje poput Danske, Latvije i Rumunjske daleko su ispred Hrvatske u pogodnostima za djecu, pa tako u Danskoj djeca u dobi od šest mjeseci imaju zakonski zajamčeno mjesto u vrtiću uz najmanje 75 posto subvencije troškova, u Latviji sva djeca od 18 mjeseci ostvaruju pravo na besplatno mjesto u vrtiću, a u Rumunjskoj skrb je potpuno besplatna, uz dodatnu financijsku podršku za djecu slabijeg socioekonomskog statusa. Zato su i djeca iz rizičnih skupina u daleko većoj mjeri uključena u dječje vrtiće. Za djecu stariju od tri godine postavljeni cilj od 96 posto još nije ostvaren ni za jednu socioekonomsku skupinu, ali napredak jest, jer je ukupna uključenost djece te dobi u deset godina porasla s 87 na 89 posto. I dalje je ona veća među djecom koja nisu u riziku od siromaštva, ali se razlike smanjuju.

U Hrvatskoj su izražene i znatne regionalne nejednakosti, jer je uključenost djece u dječje vrtiće veća u primorskim županijama i razvijenijim dijelovima u unutrašnjosti, a manja na slabije razvijenim područjima. Razlike su najveće u jasličkoj dobi – u Virovitičko-podravskoj županiji jaslice pohađa tek svako peto dijete, a u Zagrebu svako drugo (oko 45 posto). Dobro stoje i Istarska i Zagrebačka županija, s više od 40 posto uključene djece.