Učestali femicidi, kao i svako nasilje nad ženama, djecom, slabijima, manjinama, uvijek je izravna posljedica ukupnog nasilja u društvu, upozorava psihijatar prof.dr Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

- To je posljedica destruktivnih procesa u društvu koji su potpuno prirodni, ali razvojem čovjeka i društva treba ih nadzirati. Međutim, polako se vraćamo unatrag, ne razvijamo se tako da ih nadziremo bolje, više i efikasnije, nego destruktivne procese mnogi u društvu aktivno podržavaju, a onda se čudimo zašto se to događa - kaže prof. dr. Bagarić.

Jači tlači

Društvo, kaže, ima dva smjera - jedan je razvijati kreativne snage, razumijevanje, povezivanje i ravnopravnost žena, a drugi je ovaj darvinistički pravac – jači tlači.

- Zadnjih je godina na Zapadu provalio taj animalni dio; ako si jači, imaš više novaca, imaš bolju poziciju, pobjednik si i trebaš to kapitalizirati. To je prisutno u stvarnom životu, u kulturi, u knjigama, u filmovima… Ne razvijamo kulturu razumijevanja i društvo se raspada - kaže psihijatar.

dr.Ante Bagarić

DAVOR KOVACEVIC

Agresija pojedinca posljedica je takve društvene klime. Ljudi, naravno, nisu otoci i svi ti negativni procesi moraju se odraziti na pojedinca. Ako su ti procesi patološki, ako promoviraju silu, kaže naš sugovornik, to polako ulazi u ljude koji potom i sami razvijaju ili nasilje ili pokoravanje nasilju. Važno je, ističe, na javnoj sceni stalno promovirati razumijevanje i dogovaranje.

- Što su pojedinci utjecajniji, njihova odgovornost je veća. Kao psihijatrijski vještak imam sjajna iskustva s mladim sucima, sutkinjama poglavito, koje vrlo dobro shvaćaju destrukciju i određuju primjerene kazne. Kad nasilnik koji je bio nasilan 10 ili 20 godina odmah dobije ograničenja i jasnu poruku društva, u ovom slučaju suda o zabrani pristupa, on se pretvori u dobrog građanina, i pita smije li uopće pristupiti - kaže Bagarić.

Nema opravdanja

U pogledu femicida, obrazac nasilja se ponavlja, ukorijenjen je u društvu i treba ga odlučno prekinuti, smatra, te podsjeća da femicidu uvijek prethode godine patološkog posesivnog odnosa.

- Posesivnost nije ljubav. Nasilnik misli da je posjeduje, to je njegova žena, njegovo vlasništvo. Takvo nasilje uvijek traje godinama, iako se femicid često zna tumačiti kao impulzivni čin. Često se misli da su se dvoje ljudi slagali, ispala je svađa i on ju je ubio. Ne, nikad to nije tako, ni u jednom slučaju, nego se takav odnos dugo razvijao - ističe.

Zato, poručuje, od vrtića treba uvoditi empatiju, razumijevanje druge osobe. Od osnovnih do srednjih škola moramo razvijati empatijske odnose, pa će mladi shvatiti da je prirodno da se ljudi vole pa da se prestanu voljeti, da su zajedno pa nisu više. Ovako ljudi nemaju kapacitet da prekinu vezu. Za njih prekid veze znači sramotu, nestanak, uništenje, i misle da imaju pravo zaustaviti to svim silama, objašnjava psihijatar. Posesivna osoba bez empatije nema kapacitet kontrolirati svoju impulzivnost.

- To je dugogodišnji proces kronične destrukcije, kroničnih lažnih emocija i stava da imaš pravo nekome određivati život. Kako u knjizi kaže Taras Buljba prije nego ubije sina - ja sam te rodio, ja ću te i ubiti. Moramo skršiti te obrasce da netko ima pravo nad drugom osobom. U društvu koje je prožeto destrukcijom, ona se često opravdava raznim razlozima, iako za destrukciju nema opravdanja. Nasilje nema opravdanja - zaključuje psihijatar Bagarić.