Svaki je ugašeni život u Škabrnji svijeća koja zauvijek mora gorjeti
Ovaj tužni, ali ponosni dan treba iskoristiti kako bi se slavio povratak života u Škabrnju, kazao je Ivan Šipić
Ni kiša koja je počela padati pred kraj komemorativnog programa u Škabrnji ni olujni udari bure koji su po okupljenima udarali cijelog dana te im hladnoću utjerivali u kosti nisu spriječili rijeke ljudi da u Škabrnji obilježe još jednu godišnjicu pada toga ravnokotarskog sela, kada su ubijeni i mnogi mještani. Brojni građani svojom su nazočnošću nedvosmisleno pokazali važnost očuvanja sjećanja na Domovinski rat i njegove žrtve. Krajnji istok Hrvatske, herojski grad Vukovar, sa zaleđem Dlamacije tako, nažalost, povezuje patnja ratnog stradanja, ali i hrabrost svih njihovih stanovnika, koji su u svojim srušenim kućama i uništenim životima vidjeli više od neuspjeha. Vidjeli su priliku za oprost i novi početak. Do Oluje u Škabrnji je ubijeno 86 osoba, a tijekom čitanja njihovih imena za svakoga od njih ostavljena je ruža.
Središnji program obilježavanja 34. obljetnice stradanja Škabrnje počeo je ujutro komemorativnim programom, slijedila je Kolona sjećanja - hodnja do spomen-obilježja masovne grobnice i polaganje vijenaca, a potom sveta misa za sve stradale u Domovinskom ratu. Program je završio hodnjom "Korak po korak" do spomen-obilježja na mjesnom Groblju sv. Luke.
Rođen iste godine kada je njegovo rodno selo palo pod teretom iscrpljujućeg rata, načelnik Škabrnje Ivan Škara uvijek ističe kako danas vodi općinu za koju se izvana ne bi ni znalo da je bila jedno od poprišta najtežih ratnih stradanja u Domovinskom ratu. Jer, rane su unutra, žive sa svakim mještaninom Škabrnje, koji kroz život hoda noseći na leđima teret kolektivne patnje svojih sumještana.
- No ipak ne treba uvijek gledati samo ono najgore. Škabrnja se u potpunosti izdigla iz ratnog razaranja, obnovljene su kuće, ljudi su se vratili na svoje djedovine, a sve više dječjeg smijeha odzvanja selom. Škabrnjanima je ovaj dan i cijeli ovaj mjesec uvijek težak, no srce nam je puno kada vidimo koliko se ljudi došlo pokloniti žrtvi naših sumještana. Na van rat se više ne vidi, no za izgubljenim članovima naših obitelji uvijek ćemo patiti. Na nama mlađima je da tu žrtvu uvijek čuvamo te pronosimo sjećanja, jer skoro svaka obitelj u Škabrnji tog je dana izgubila nekog člana. Svaki je taj ugašeni život svijeća koja zauvijek mora gorjeti - poručio je načelnik Škara.
Da se razaranje sela nije moglo zaustaviti ponovno je potvrdio ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, naglasivši kako se Ratko Mladić trebao naći na optuženičkoj klupi za zločine u Škabrnji.
A da upravo najmlađi Škabrnjani itekako znaju koliko je njihova uloga u očuvanju sjećanja na ubijene sumještane važna za budućnost Hrvatske potvrdio nam je i mladi Roko Serdarević.
- 58 izgubljenih života puno je za naše malo mjesto velika srca. Iako smo rođeni puno kasnije, osjećamo tu tugu u svojim srcima. Nas djecu uvijek zanima kako je ljudima bilo prije 34 godine živjeti u stalnom strahu i nemoći. Iako se teško možemo staviti u njihovu kožu, slušamo, pitamo, učimo. U glavama svi imamo ideje o tome što je rat i kako je on prošao za naše Škabrnjane. Redovito gledamo obrazovne sadržaje te razgovaramo tijekom cijele godine o stradanju i padu Škabrnje kako bi se emocionalno mogli pripremiti za ovaj dan - rezimirao je mladi Roko.
Napad na Škabrnju počeo je 18. studenoga 1991. rano ujutro iz dva smjera. Jedna kolona tenkova i oklopnih transportera s kamionima pješaštva došla je preko Zemunika Gornjeg, a druga iz smjera Biljana Donjih. Glavni udar i težište napada agresora bio je na zapadnom ulazu u Škabrnju, kod zaseoka Ambara i Ražovljeve glavice.
Više tisuća ljudi iz svih dijelova Hrvatske u dostojanstvenom zajedništvu s velikim pijetetom prema žrtvi za domovinu pohodili su Škabrnju te ponovno pokazali snagu zajedništva u zacjeljivanju ratnih rana. Zadarski župan, i sam Škabrnjanin, kazao je kako su za njega, tada dječaka od tek pet godina, skrivanja u podrumima te zvuci metaka i bombi bili čudni i zastrašujući.
- Uvijek se sjetim dana i noći provedenih u podrumu. U iščekivanju boljeg sutra i neizvjesne sudbine. Ne znajući tko mi je od voljenih živ, a tko ne. Sjeta nas zato prati iz godine u godinu, a uvijek se javljaju i neka nova sjećanja. Na nama je zato da nastavimo ulagati u razvoj Škabrnje, gdje se ulaže, ljudi se vraćaju, život je ponovno normalan. Djece je i više nego što općinski vrtić može primiti, zbog čega smo iznimno radosni. Radi se i na stambenom zbirnjavanju mladih, što će, kao i ulaganja u infrastrukturu, pomoći u ovoj važnijoj, ljudskoj obnovi sela - smatra Josip Bilaver.
Ministar za demografiju i useljeništvo Ivan Šipić poručio je kako ovaj tužni, ali ponosni dan treba iskoristiti kako bi se slavio povratak života u Škabrnju.
- Cijele su obitelji stradale u ratu, generacije mladih uništene. Zato je tako i lijepo vidjeti da se Škabrnja uzdigla iznad toga, da je postala mjesto gdje mladi žele podizati obitelj, jer Škabrnja je, kao i Vukovar, okrenuta životu - dodao je Šipić.
Zločin u Škabrnji izveden je planski, istodobno kada su zločini počinjeni u okupiranom Vukovaru i u drugim područjima Hrvatske. No za te zločine kažnjenih još uvijek nema.
- Iako smo se tu okupili s nadom u srcima, ne zaboravljam da je u Škabrnji počinjen težak ratni zločin. 34 godine predugo je da bi mještani imali tu satisfakciju da znaju tko je odgovoran za smrt njihovih najmilijih i sumještana. Istraga je bilo, optužnice su podizane, no zatvorske kazne nikada ne mogu vratiti izgubljene živote. Sudski epilog Škabrnjanima će donijeti određenu satisfakciju, ali ni jedna kazna ne može biti toliko duga da ispere grijeh ubojstva civila - poručio je ministar pravosuđe Damir Habijan, rezimiravši i kako se u procesuiranju odgovornih, pa i za zločine u Vukovaru, dosad podignulo 69 postupaka pred hrvatskim sudovima. Sedam je novih postupaka otvoreno ove godine.
Među okupljenima u Škabrnji bio je i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji je doputovao nakon utakmice protiv Crne Gore.
- Tu sam kao i svi drugi građani koji su se došli pokloniti žrtvama Škabrnje i Vukovara. U miru, ponosno i s pijetetom - kazao je.
Korijene u Škabrnji ima i potpredsjednik Vlade i ministar prometa Oleg Butković. Budućnost vidi u mladima, jer mnoštvo ih se okupilo u Škabrnji.
- Oni moraju znati što se dogodilo, kako se stvarala Hrvatska, kako nikad ne bi zaboravili žrtvu koju su branitelji za njih podnijeli. Zajedno zato trebamo graditi društvo tolerancije, jer bolji smo od podjela. Nitko se uzalud nije borio za državu da bi se ona socijalno urušila - stava je Butković.
- U Škabrnju se ne dolazi samo tugovati, prisjećati strašnih događaja prije 34 godine, nego moliti i učiti. Jer upravo ovdje, na ovoj zemlji natopljenoj suzama i krvlju nedužnih, uči se istinsko značenje vjere — vjere koja ne bježi od boli i smrti, nego je pretvara u molitvu; vjere koja ne prestaje ni onda kad sve ljudske riječi umuknu pred počinjenim zločinom. No nikakvo zlo koje je učinjeno ne smije postati naše mjerilo. Ako zlo rađa zlo, tada Zli pobjeđuje - poručio je s oltara nadbiskup Milan Zgrablić, istaknuvši kako Škabrnja i Vukovar, kao i sva mjesta stradanja u Domovinskom ratu, podsjećaju da sloboda nije samo politička i geografska kategorija, nego i duhovna stvarnost.
- Narod koji je slobodan u zemljopisnim granicama, ali zarobljen gorčinom, stalnom potrebom da prema drugome iskazuje znakove mržnje i netrpeljivosti, nije do kraja slobodan. Zato je oproštenje djelo zrelog, suverenog i slobodnog naroda - zaključio je Zgrablić, pozvavši vjernike na pomirenje.
