Osuđenici će uz pomoć virtualne stvarnosti vježbati kako da donose dobre odluke
Probacijski službenici odlučili su na oči staviti VR naočale. Točnije, prvo ih je stavio Marijan Lukavečki, dok su ga kolege okupljeni u Probacijskom uredu Zagreb pozorno slušali i na platnu gledali što to on zahvaljujući virtualnoj stvarnosti vidi - onako kako će to danas-sutra vidjeti i osuđenici s kojima rade.
Kada su dobili osnovne informacije kako se VR naočalama služiti u radu s osuđenicima ne bi li se tim modernim alatom vježbalo rješavanje problema i snalaženja u određenim životnim situacijama, u svijet virtualne stvarnosti uronili su i sami. I mi skupa s njima.
Četiri scenarija
Priča Lukavečki koja tipka za što služi i kako se njome koristi. Sve o čemu govori, i pokaže na vlastitom primjeru. Mladosti je sve to blisko, novinaru manje, sve u skladu s njegovim godinama. Ali da je izazovno i zavodljivo, jest. No sve o čemu se priča, uistinu oživljava onog trena kada je Lukavečki oživio ona četiri scenarija, četiri simulacije situacija iz života kroz koje će službenici i osuđenici prolaziti zahvaljujući VR-u.
- Prvi scenarij je upravljanje financijama – kazuje Martina Rakić, koja čini jezgru ovog projekta uz Lukavečkog, Petru Belec i dakako Vesnu Zelić Ferenčić.
U tom prvom scenariju osuđenik je u stanu kad mu stanodavac pozvoni na vratima. Kroz naočale se vidi snažan brkonja, gazda koji je došao stanara upozoriti da stanarina nije plaćena. Na stanaru je, odnosno na osuđeniku s VR naočalama, da bira među ponuđenim načinima kako će stanodavcu odgovoriti, hoće li biti agresivan i bezobrazan ili pristojan i spreman na dijalog. Ovisno o odabiru, narator će osuđenika ili vratiti natrag da pokuša ponovno povući pravi potez ili će ga pustiti dalje, sve do dijela scenarija u kojem mu je zadaća 1000 eura dohotka podijeliti tako da sve mjesečne obaveze budu plaćene, a ne da se sve potroši uludo.
Drugi scenarij govori o problemima na poslu. Vodi virtualna stvarnost u radionicu u kojoj je osuđenik stavljen u ulogu radnika koji sastavlja robote. Dok ga nadređeni tjera do ruba dovodeći u pitanje njegove vještine i kompetencije, osuđenik ima mogućnost odabrati rješenje koje neće dovesti do sukoba. Sukob nije mudar odabir, jer svi ti likovi s kojima se osuđenik u scenarijima može sukobiti izgledaju snažni i veliki. Treći scenarij vezan je uz situaciju u obitelji. Osuđenik dolazi kući s posla, a ondje mu supruga sjedi na kauču dok dijete plače i kuća je u neredu. "Zašto si nervozan", pita ona, taman da konflikt bude posve realna mogućnost. Scenarij je to u kojem narator puno više priča negoli u drugima, puno više objašnjava situaciju i potrebu da se bezkonfliktno riješi problem. Pritom je važno reći da ništa drukčiji ne bi bio scenarij ni da je muškarac taj koji sjedi, a žena dolazi s posla. Spol tu nije važan, važan je problem i kako iz te situacije izići na pravi način.
Četvrti scenarij traži od osuđenika da sam prepozna sve tri forme rješavanja problema. Tu se sve događa u prometu, zbog vlaka koji kasni. Opcije su zbog muke i ljutnje što se ne stiže na dogovoren sastanak napraviti scenu na kolodvoru, odustati od putovanja ili naći način da se ipak stigne. Načina ima, makar ni jedan nije idealan, taman da se osuđenika "natjera" da odabere neku od tri mogućnosti koje se nude.
- Ovo je samo alat, dio cijelog seta mjera kojima ćete raditi s osuđenikom. On je tu da vam olakša i pomogne da na inovativan način zadobijete njegovu pozornost – poručio je Lukavečki za kraj, odnosno prije nego što su njegovi kolege i sami zagazili u virtualnu stvarnost i spomenute scenarije.
Simulacija je stvarnija
Dok su se oni probijali kroz digitalni svijet, razgovarali smo s Vesnom Zelić Ferenčić, voditeljicom Službe za razvoj probacijskog sektora, koja projekt VR-a u tretmanskom radu s osuđenicima ponajviše gura, uz svesrdnu podršku načelnika Sektora Gorana Brkića. Pitamo je što smo to upravo odslušali i vidjeli.
- Htjeli smo osuđenicima približiti neke simulirane realne situacije, omogućiti im da vježbaju određene životne vještine u sigurnom okruženju, ali tako da sve bude što realnije. Kada s njima radimo tretmanski, imamo i drugih metoda, drugih instrumenata i alata kojima im pokušavamo približiti životne situacije da ih uvježbaju u sigurnom okruženju. Međutim, jako se teško u to uživjeti, teško im je sve vizualizirati. Sada kada imamo naočale, lakše uronimo u te situacije. Simulacija je stvarnija, koliko god to zvučalo kao oksimoron – objašnjava Zelić Ferenčić.
Ovo je, kaže, jako dobra metoda da osuđenici uče kroz svojevrsnu igru.
- Jer VR i jest kao neka videoigrica. Vodimo ih kroz određen proces, ali to vođenje je jako nježno, nenametljivo. Prijemčiviji su tom vođenju i na taj način sve lakše usvajaju. Scenariji vodi k točnom odgovoru. I kad narator izgovara agresivne rečenice, točno možete primijetiti što se fiziološki s vama događa i kako stres nestaje kada se kaže prava rečenica – veli Zelić Ferenčić.
Nije ovo prvi projekt Službe za razvoj probacijskog sustava Ministarstva pravosuđa vezan uz VR.
- Prvi projekt je bio onaj za edukaciju probacijskih službenika kojim smo htjeli osigurati održivost edukacije. S tim smo prvo krenuli i za taj projekt dobili nagradu Europske komisije za inovativno učenje. Kako smo istraživali VR, vidjeli smo da se Španjolci koriste VR-om kao dijelom programa za suzbijanje obiteljskog nasilja. Imaju dva scenarija u kojima VR služi da bi se osuđenicima približila situacija iz perspektive žrtve. Odlučili smo se za generalniju temu za veći broj osuđenika, a to je rješavanje problema. Čini mi se da je to vještina koju često zaboravljamo, baš kao i upravljanje financijama, koje smo također inkorporirali u rješavanje problema - ne dvoji Zelić Ferenčić.
Cilj je naučiti osuđenike kako da donose dobre odluke. Odnosno, kako kaže Zelić Farančić, da automatiziraju proces rješavanja problema, onako kako smo, primjerice, automatizirali vožnju automobilom.
- Cilj nam je da steknu nove vještine kako bi se što bolje rehabilitirali. Odnosno, konačni nam je cilj sigurnost zajednice – ističe Zelić Ferenčić.
Ništa od svega ne bi bilo da nema predanosti u probacijskih službenika. Ovaj VR alat ih je učinio motiviranijima, znatiželjnijima, baš kako bi trebalo biti i s osuđenicima.
- Očekujem da će ovim ekstraradom osuđenici dobiti onaj odnosni dio, za koji uvijek ponavljamo da je tretmanski najvažniji. To je odnos koji čini promjenu. Jer kad imate službenika koji će vam se posvetiti, sve vam približiti, motiviraniji ste da nešto promijenite – smatra Zelić Ferenčić.
Pritom je važno reći da cijela služba trenutno u radu ima oko 3700 predmeta, a iza svakog predmeta, kako kaže Zelić Ferenčić, stoji jedna osoba.
Primjena VR alata počela je praktično odmah nakon prezentacije kojoj smo nazočili. Kakav je osjećaj uroniti u tu virtualnu stvarnost? Ako nižepotpisanog pitate, osjećaj je bio dobar sve dok nisam morao isplanirati mjesečni budžet. Činjenica da sam ispijanju kave dao prednost naspram plaćanja osiguranja dotjerala me je do naplate liječenja i bacila u velik dug. Drugi put ću pametnije.
