Ekrani djeci kradu pokret i osjećaje. Kada se promjene uoče, često je već prekasno
Taj “čudesni asistent” oblikuje djecu u poslušne konzumente bez sposobnosti kritičkog mišljenja
Djeca danas više ne odrastaju u stvarnom, nego u virtualnom svijetu – upozorio je waldorfski pedagog i terapeutski savjetnik Matej Lozar, koji već godinama istražuje kako ekrani mijenjaju dječji mozak, ponašanje i emocije.
- U dobi kad im treba dodir, pokret i iskustvo, nudimo im svjetlucave ekrane koji im oduzimaju pozornost, maštu i osjećaj stvarnosti. Djeca, prema zadnjim istraživanjima, pred ekranima dnevno provode i do šest i pol sati. U toj novoj stvarnosti ključno je zapitati se kakav utjecaj ekrani imaju na razvoj djeteta. Promjene ne događaju preko noći i ne vidimo ih odmah, a kada se napokon uoče, često je već prekasno - upozorio je Lozar.
Izazivanje ovisnosti
Roditelji, kaže, u želji da smire djecu često posežu za ekranom, "čudesnim asistentom" koji umjesto da zabavi dijete, preuzima funkciju razmišljanja.
- Ulazi u njihovu psihu i oblikuje ih u poslušne konzumente bez sposobnosti kritičkog mišljenja. Djeca tako postaju lake mete marketinga globalnog tržišta.
Lozar upozorava da su zbog prekomjernog boravka pred ekranima zanemarena osjetila dodira, njuha i okusa, što dovodi do gubitka osjećaja i percepcije stvarnosti. Istaknuo je kako se dijete emocionalno najintenzivnije razvija između šeste i osme godine života, kada se oblikuju osnovna osjetila, fina motorika i dar govora.
- Govor je osnovni preduvjet za razvoj mišljenja kod djece. No danas, zbog pretjeranog boravka pred ekranima, sve je više djece s poteškoćama u govoru i sve veća je potreba za logopedima - upozorava.
Uz govor, djeci za zdrav razvoj treba i iskustvo pokreta, jer upravo kroz tjelesnu aktivnost dijete povezuje misao, osjećaj i djelovanje. Kratki digitalni sadržaji blokiraju frontalni režanj mozga, centar koncentracije i empatije.
- Kada je blokiran taj dio mozga, dijete gubi mogućnost prirodnog razvoja tih funkcija i sposobnost kontrole impulsa i svjesnog odlučivanja. Riječ je o ozbiljnom i znanstveno potvrđenom problemu - naglašava.
Mnoge digitalne platforme i aplikacije su namjerno osmišljenje tako da potiču stalno lučenje dopamina, hormona zadovoljstva, zbog čega djeca neprestano traže nove podržaje i teško prekidaju aktivnosti na ekranu.
- Sustavi nagrađivanja u igricama, kratki videozapisi koji se automatski nadovezuju, neprekidne notifikacije i lajkovi – sve su to mehanizmi koji potiču ovisničko ponašanje. Djeca vrlo brzo nauče da svaka nova objava ili pobjeda u igrici donosi kratkotrajno zadovoljstvo, no s vremenom gube sposobnost odgode užitka i postaju zarobljena u beskonačnom krugu traženja stimulacije - rekao je Lozar istaknuvši da ni odrasli nisu imuni na izazove koje nude nove tehnologije i internet.
Govoreći o psihološkoj pozadini ove pojave, Lozar ističe da se čovjek, od najranije dobi, kreće između dvije osnovne pobude – samoodržanja i potrebe za samopouzdanjem, odnosno pronalaženjem svog mjesta u svijetu.
- U pubertetu djeca traže svoju ulogu, smisao i svrhu postojanja. Žele se osjećati sigurno, prihvaćeno i moćno, a današnji digitalni svijet im upravo to nudi, barem prividno. Osim toga, internet, igre i društvene mreže pružaju djeci lažan osjećaj sigurnosti i pripadnosti. U virtualnom svijetu nema roditelja koji postavljaju granice, nema autoriteta koji traže odgovornost. No, taj svijet je iluzija. Na internetu ne dobivamo stvarnost, nego njezinu kopiju, lažnu sliku života. Ako dijete povjeruje u tu iluziju, gubi kontakt sa samim sobom i doživljava se dijelom virtualnog svijeta - ističe naš sugovornik.
Digitalno doba, upozorio je, donijelo je promjene i u obiteljskim, ali i u odnosima među djecom. Često su roditelji i djeca u istoj prostoriji, ali duhovno odsutni jedni od drugih. Roditelje zavara osjećaj sigurnosti jer su djeca kod kuće, pod istim krovom, ali nisu svjesni činjenice da se ona zapravo nalaze u svom virtualnom svijetu, gdje možda vreba i najveća opasnost, kaže ovaj stručnjak. Prijateljstva među djecom danas određuju algoritmi.
Kako skinuti dijete s ekrana?
- Iza tih algoritama uvijek stoji biznis i profit. Sustavi koji upravljaju sadržajem na društvenim mrežama ne brinu se o dječjim osjećajima niti o njihovom emocionalnom razvoju, njima je jedini cilj stvoriti poslušne potrošače, a ne slobodne i misleće osobe.
Upozorio je i kako današnja djeca sve češće nekritički prihvaćaju informacije s interneta, bez preispitivanja.
- Nekada su djeca kroz socijalni kontakt i igru iz znatiželje preispitivala stvari, postavljala pitanja i sumnjala prije nego bi donosila određeni zaključak. Danas je taj zaštitni mehanizam sumnje gotovo nestao, tako da oni sve što vide uzimaju zdravo za gotovo.
Kao prevenciju, savjetuje da djeca ne bi trebala imati vlastiti mobitel prije 15. godine, ni pristup društvenim mrežama prije 16. Naravno, ostaje pitanje - kako dijete skinuti s ekrana.
- Za sve postoji rješenje, govorim to i iz vlastitog iskustva, jer sam i sam otac. Dijete treba usmjeriti prema pravoj životnoj stvarnosti. Djeca koja nisu otišla predaleko u digitalnoj ovisnosti vrlo brzo shvate da je stvarni svijet bogatiji i živopisniji od onog iza ekrana. Kad se socijalizira i osjeti prave životne vrijednosti, više neće biti toliko podložno manipulacijama s interneta već će se izdići kroz kvalitetu vlastitog iskustva. To je zadatak roditelja, koji je mukotrpan zahtjeva mnogo strpljenja i vremena, ne ide na silu i preko noći - zaključio je ovaj stručnjak.
