Ove se školske godine u škole diljem Osječko-baranjske županije upisalo ukupno 83 učenika povratnika iz 13 različitih zemalja. Upisani su u ukupno 41 školu, što uključuje i 11 srednjih škola.

Prema podacima ustupljenima od Osječko-baranjske županije, najviše učenika povratnika dolazi iz Njemačke, njih 49, što čini 59,04 posto od ukupnog broja učenika povratnika upisanih u školsku godinu 2025./2026. Od drugih zemalja, 12 učenika došlo je iz Irske, pet iz Kanade, po troje iz Austrije, SAD-a i s Islanda, dvoje iz Švicarske te po jedan učenik iz Belgije, Francuske, Nizozemske, Perua, Srbije i Švedske. U jednoj osnovnoj školi u Baranji najavljen je dolazak još dvoje učenike iz Njemačke u studenome.

Najviše učenika povratnika u ovoj je školskoj godini upisano u OŠ Ivana Kukuljevića u Belišću, njih čak osam, od čega četvero iz Njemačke, troje iz Austrije i jedan učenik iz Srbije. Marina Vogrinc majka je učenice prvog razreda spomenute škole. Cijela se obitelj prije nekoliko mjeseci vratila u Hrvatsku nakon deset godina života u njemačkom gradu Landsberg am Lech. Žive u Bistrincima, gdje je Marina i odrasla, a njezin je muž inače iz Karlovca.

- Proveli smo puno vremena tijekom mog rodiljnog u Bistrincima i neplanski smo prije tri godine kupili kuću kako bismo imali gdje boraviti kad dođemo na odmor u Hrvatsku. Otad smo ju renovirali i došao je trenutak kad smo odlučili prelomiti da ćemo se vratiti ovamo, najviše kako bi djeca imala ljepše djetinjstvo - govori Marina.

Velika pomoć škole

Uz Miju, koja ide u prvi razred, imaju još mlađeg sina. Djevojčica se, tvrdi, odlično i brzo prilagodila na hrvatsku školu. Iako je odmalena učila hrvatski, do izražaja su došle neke rupe u govoru. Teže joj idu riječi koje nisu dio svakodnevnog govora. Ipak, Marina ističe da joj iz škole puno pomažu ako negdje "zapne", pogotovo učitelj koji i sam govori njemački.

- Jako joj dobro ide. Ako ju pitamo hoćemo li se vratiti u Njemačku, ona kaže da nećemo, da joj je ovdje ljepše - kaže majka Marina.

Dodaje da je njezina kći već završila prvi razred u Njemačkoj, no oni su je sami odlučili ponovno upisati u prvi razred u Hrvatskoj, najviše zbog socijalizacije, ali i činjenice da je u Njemačkoj krenula u školu godinu ranije. Inače, kad učenik dolazi iz strane zemlje u Hrvatsku, stručno povjerenstvo škole koju učenik upisuje utvrđuje je li učenik svladao hrvatski jezik i u kojoj mjeri te može li se uključiti u redovitu nastavu. Ako učenik nije svladao hrvatski jezik dovoljno da bi se uključio u redovitu nastavu, škola nadležnom upravnom odjelu za obrazovanje dostavlja prijedlog za određivanje dopunske nastave hrvatskog jezika ili pripremne nastave hrvatskog jezika.

- Upravni odjel za obrazovanje, kulturu i sport Osječko-baranjske županije kao nadležno upravno tijelo na ovom području na temelju će prijedloga Stručnog povjerenstva škole, a na osnovu mišljenja Stručnog povjerenstva Upravnog odjela donijeti Odluku o uključivanju učenika u dopunsku ili pripremnu nastavu hrvatskog jezika u sklopu koje će učenik intenzivno učiti hrvatski jezik - pojasnili su iz OBŽ-a.

Marina tvrdi da je za kćerinu brzu i laku prilagodbu zaslužna i škola, koja im je jako pomogla i izlazila u susret.

- Bili su ljubazni i susretljivi. Pomogli su sa svim potvrdama koje su nam bile potrebne. Došli smo u kolovozu, Mia još nije imala osiguranje, a bez toga ne može na sistematski, pa su nam i tu jako puno pomogli. Ne možemo se požaliti. Vrtić nam je bio problematičniji, ali sin ga je na kraju ipak dobio - otkriva.

Sloboda i sigurnost

Uspoređujući hrvatski i njemački obrazovni sustav, Marini se čini da u Hrvatskoj brže obrađuju sadržaj, ali da je bolje objašnjeno i jednostavnije gradivo. U Hrvatskoj bi jedino uvela produženi boravak. U Njemačkoj joj se apsolutno nije sviđalo što djeca već nakon četiri završena razreda osnovne škole moraju odlučiti u koju će dalje školu – Mittelschule, Hauptschule, Realschule…, a ta im odluka znatno utječe na tijek života. Marina to smatra prevelikom i važnom odlukom za desetogodišnjake.

U Bistrince, baš kao i Vogrinci, iz Njemačke se vratila i obitelj Sučić. Otac Saša ondje je živio sedam godina, a majka Tea puno desetljeće. Njihov je sin ove školske godine krenuo u peti razred OŠ Ivana Kukuljevića u Belišću. U Hrvatsku su se vratili u kolovozu. Saša govori kako imaju i kćerkicu koju nisu htjeli upisati u vrtić u Njemačkoj. Puno im se više sviđa sloboda i sigurnost koju Hrvatska nudi. Također, ne preferiraju ideologije koje se, govori Saša, djeci u Njemačkoj od malih nogu nameću. I tako su se odlučili vratiti.

- Našao sam ovdje posao, a žena ga još traži. Tamo smo puno više radili, no ne vrijedi to malo više zarade ondje. Odrastao sam na njivi, a moj je sin stalno bio zatvoren jer nije bilo sigurno da sam bude vani dok smo mi na poslu - ističe Saša.

Mališan je, otkriva, bio oduševljen kad je čuo da se vraćaju u Hrvatsku. Više im se sviđa hrvatski obrazovni sustav, a i dječak se odlično prilagodio na njega i zasad u školi ima sve petice, govori ponosni otac. Njihov se sin, zadovoljno zaključuje, sad stalno igra vani.