Mađarski MOL povećat će isporuke nafte i naftnih derivata Srbiji, najavio je Peter Szijjarto, mađarski ministar vanjskih poslova i trgovine, u petak, dan nakon nakon uvođenja američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije (NIS), koja je u većinskom vlasništvu ruskih tvrtki GazpromNeft i JSC Intelligence.

- Naši srbijanski prijatelji mogu se osloniti na povećane isporuke MOL-a, jer MOL ima važnu ulogu u opskrbi Srbije sirovom naftom i derivatima - rekao je Szijjarto, ipak dodavši kako to povećanje neće moći nadoknaditi prekid opskrbe NIS-a sirovom naftom preko Hrvatske, odnosno JANAF-a.

Takva je najava u krugovima energetskih stručnjaka bila očekivana, o čemu smo već pisali ovog tjedna. Svi sugovornici s kojima smo razgovarali praktično su jednoglasno zaključili kako će najveću korist od primjene američkih sankcija na NIS najvjerojatnije imati upravo mađarski MOL, koji ionako već duže izvozi velike količine naftnih derivata u Srbiju. I NIS i srbijanske vlasti, naime, već mjesecima su uvozili povećane količine kako sirove nafte, preko JANAF-a, tako i naftnih derivata iz Mađarske, upravo zbog stalne prijetnje američkih sankcija NIS-u, zbog ruskog većinskog vlasništva u najznačajnijoj srbijanskoj naftnoj kompaniji.

JANAF bi zbog sankcija i prekida isporuke sirove nafte NIS-u mogao izgubiti i do 18 milijuna eura samo do kraja ove godine, uz znatno veći iznos iduće, s obzirom na to da hrvatski naftovod sa srbijanskom naftnom kompanijom ima zaključen ugovor o transportu nafte do 31. prosinca iduće godine. S druge strane, ako se dotad ne promijeni vlasnička struktura i sankcije potraju duže od kraja ove godine, do kada će, prema riječima srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, potrajati NIS-ove zalihe goriva i mazuta, MOL bi mogao izvući najveću zaradu, opskrbljujući Srbiju naftnim derivatima iz svojih rafinerija u Szazhalombatti i Bratislavi, koje se i dalje, zahvaljujući izuzeću od zabrane uvoza sirove nafte iz Rusije, opskrbljuju ruskom naftom naftovodom Družba.

To je zapravo jedan od apsurda cijele situacije, u kojoj NIS zbog većinskog vlasničkog udjela ruskih tvrtki ne može kupovati naftu na tržištu, niti ju JANAF može transportirati prema rafineriji u Pančevu, ali bi zato znatan profit mogao ostvariti MOL, koji uvozi rusku naftu po diskontnim cijenama. MOL već duže na sve načine osporava mogućnost uvoza nafte sa svjetskih tržišta preko JANAF-a optužujući hrvatski naftovod, između ostaloga, za "ratno profiterstvo" na ratu u Ukrajini, zbog navodno previsokih cijena transporta nafte, kao i za nedovoljne kapacitete transporta prema MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj.

Sve takve navode u više su navrata opovrgnuli i iz Uprave JANAF-a i iz hrvatskog državnog vrha, pa su tako i predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Uprave Stjepan Adanić potvrdili kako se hrvatskim naftovodom prema MOL-ovim rafinerijama može transportirati petnaest milijuna tona nafte godišnje, što premašuje njihovu godišnju preradu.

Unatoč tome, prvi krug pregovora JANAF-a i MOL-a, održan prije tri dana, nije uspio, što je dobar dio energetskih stručnjaka prokomentirao očekivanim, a Davor Štern je izjavio kako bi MOL, čak i kada bi mu JANAF ponudio besplatan transport nafte, našao izliku da takvu ponudu ne prihvati, jer rusku naftu dobiva po cijeni nižoj bar deset dolara za tonu od one na europskom tržištu. Sličnu procjenu iznio je i Adanić kazavši kako MOL na uvozu ruske nafte ostvaruje bar milijardu dolara dodatnog profita godišnje, a neki naftni stručnjaci procjenjuju da je taj iznos još veći, te se kreće od milijardu i pol do gotovo dvije milijarde dolara.

S povećanjem izvoza na tržište Srbije, potraju li sankcije NIS-u, taj bi profit MOL-a mogao dodatno porasti, a dođe li do promjene vlasničke strukture u NIS-u, opet se upravo MOL spominje kao jedan od mogućih kupaca dionica srbijanske naftne kompanije od ruskih kompanija, u prvom redu zbog dobrih odnosa na relaciji Viktor Orban - Vladimir Putin - Aleksandar Vučić. Kako je riječ o dobro uređenoj kompaniji koja ima moderniziranu rafineriju i razgranatu veleprodajnu i maloprodajnu mrežu te dobrim dijelom opskrbljuje i tržište BiH, MOL bi i u tom slučaju ne samo ostvario zaradu nego i dugoročno proširio svoju zonu utjecaja u naftnom gospodarstvu na prostoru država nastalih s raspadom bivše Jugoslavije. Sankcije NIS-u mogle bi dati vjetar u leđa inicijativi za produženje naftovoda Družba iz Mađarske prema Srbiji, o kojoj se u obje te zemlje već duže govori, a u tom slučaju JANAF bi dugoročno mogao izgubiti opskrbu NIS-a sirovom naftom.

U zaključku moglo bi se reći kako bi, uz srbijansko tržište, koje se nalazi pred razdobljem neizvjesnosti opskrbe derivatima, najveću štetu od uvođenja američkih sankcija NIS-u mogao pretrpjeti JANAF, odnosno Hrvatska, zemlja saveznica SAD-a zbog članstva u NATO-u, a korist bi mogao izvući MOL, te s njim posredno i ruski proizvođači sirove nafte. Pitanje na kraju jest: Tko je tu ratni profiter?