Europski parlament ovih je dana usvojio nova pravila kojima želi stati na kraj dvama rastućim ekološkim problemima – otpadu od hrane i tekstilnom otpadu. Odobrena direktiva najveći naglasak stavlja na smanjenje otpada od hrane i donosi obvezujuće ciljeve i nove mehanizme koji bi trebali promijeniti način na koji europski potrošači, trgovci i proizvođači postupaju s resursima.

Riječ je o području koje je posljednjih godina poprimilo zabrinjavajuće razmjere: prema podatcima Europske komisije, svake godine u EU-u nastane gotovo 60 milijuna tona otpada od hrane (132 kg po osobi) i 12,6 milijuna tona tekstilnog otpada. Samo odjeća i obuća čine 5,2 milijuna tona otpada, što je oko 12 kilograma otpada po osobi godišnje. Procjenjuje se da se manje od jedan posto cjelokupnog tekstila u svijetu reciklira u nove proizvode.

Nedovoljno ambiciozno?

Prema novim EU pravilima, države članice moraju do kraja 2030. smanjiti otpad za 10 % u fazama proizvodnje i prerade te za 30 % u maloprodaji, ugostiteljstvu i kućanstvima – u odnosu prema razdoblju 2021. – 2023.

Donositelj Direktive smatra da cilj nije samo kozmetički, jer ako se ona uspješno provede, do kraja desetljeća EU bi mogao spriječiti bacanje milijuna tona hrane godišnje. Posebno je naglašena obveza država članica da omoguće donaciju neprodane ali još uvijek sigurne i jestive hrane. Time se pokušava ispraviti apsurdna situacija da se proizvodi bacaju zbog estetskih manjkavosti, rokova "najbolje upotrijebiti do" ili jednostavno viška zaliha.

Neke organizacije, međutim, upozoravaju da su ciljevi nedovoljno ambiciozni jer je su Ujedinjeni narodi postavili globalni cilj smanjenja otpada od hrane za 50 % u cijelom opskrbnom lancu. Stoga se od EU-a traži da pokaže više liderstva, a ne da se zadovoljava minimumom.

Druga se ključna novina tiče pak tekstilnog otpada, područja u kojem je brza moda posljednjih godina postala simbol neodržive potrošnje. Odjeća, obuća, posteljina i kućni tekstil ubuduće će ulaziti u sustave proširene odgovornosti proizvođača (EPR). To znači da brendovi i trgovci koji stavljaju tekstil na tržište – bilo u fizičkim trgovinama bilo preko interneta – moraju pokrivati troškove prikupljanja, sortiranja i recikliranja.

Sheme EPR-a moraju biti uspostavljene najkasnije 30 mjeseci nakon stupanja direktive na snagu, a mikropoduzeća dobivaju dodatnih godinu dana za prilagodbu. Zanimljivo je i da se pravila odnose na sve proizvođače, bez obzira na to ima li im tvrtka sjedište unutar ili izvan EU-a – što znači da će i azijski e-commerce divovi koji preplavljuju europsko tržište jeftinom odjećom morati sudjelovati u sustavu.

Države članice moći će pri određivanju financijskih doprinosa dodatno uzeti u obzir "ultra-fast fashion" poslovne modele, čime bi najjeftiniji i najbrže zamjenjivi tekstil mogao postati skuplji za proizvođače, a posljedično i za potrošače.

Najrealniji kompromis

Dok jedni pozdravljaju nova pravila kao veliki iskorak, drugi upozoravaju da direktiva ostavlja mnogo prostora za "mlaku" provedbu. Kritičari ističu da su ciljevi u segmentu hrane preniski, a da u dijelu koji se odnosi na tekstil nedostaju konkretni obvezujući ciljevi za recikliranje ili ponovnu upotrebu.

S druge strane, zastupnici koji su podržali prijedlog tvrde da je riječ o "najrealnijem kompromisu" kojim se osigurava da pravila ne ostanu mrtvo slovo na papiru. Prema njihovu tumačenju, smanjenje od 30 % otpada u kućanstvima i ugostiteljstvu do 2030. zahtijevat će ozbiljne kampanje, ulaganja u infrastrukturu i promjene u ponašanju potrošača.

Sljedeći je korak da odobrena direktiva ide na potpisivanje u Vijeće EU-a, a potom i u Službeni list. Države članice imat će rok od 20 mjeseci da nova pravila pretoče u nacionalne zakone.

Za potrošače to može značiti više mogućnosti doniranja i kupnje "spašene" hrane po nižim cijenama, ali i skuplje, ili bar transparentnije obračunane cijene, odjeće. Za proizvođače, pak, obvezu planiranja "drugog života" svojih proizvoda i troškovnu odgovornost koja se do sada prečesto prebacivala na javne sustave gospodarenja otpadom.

Činjenica da EU prvi put istodobno obuhvaća i prehrambeni i tekstilni otpad pokazuje orijentaciju prelaska s linearne ekonomije "uzmi–proizvedi–baci" prema kružnom modelu, u kojem proizvođači i potrošači dijele odgovornost. Europa ovime šalje poruku da je vrijeme bacanja prošlo. Sada slijedi puno teži posao – osigurati da pravila zažive u praksi.

YAGHOBZADEH ALFRED/ABACA

Zabrinutost i nečinjenje

U sklopu projekta "Hrana se ne baca" tvrtka Dukat provela je u suradnji s agencijom Improve Research & Analytics nacionalno istraživanje o utjecaju bacanja hrane na klimatske promjene. Rezultati su pokazali da gotovo dvije trećine naših građana baca hranu, a više od milijun ljudi u Hrvatskoj to čini redovito, bacajući je jednom tjedno ili češće. Procjenjuje se da je bacanje hrane odgovorno za 8 - 10 % svih globalnih emisija stakleničkih plinova.

Rezultati istraživanja također upućuju na to da je 74 % građana svjesno klimatskih promjena i utjecaja ljudskih aktivnosti na njih. Ipak, samo njih 39 % zna objasniti utjecaj bacanja hrane na klimatske promjene, a samo 5 % građana percipira ga kao ekološki problem. Nadalje, 66 % građana zabrinuto je zbog problema bacanja hrane, a kao glavni razlog bacanja hrane čak 64 % građana navodi preveliku količinu pripremljene hrane.

Unatoč zabrinutosti, hrvatska kućanstva prednjače po bacanju hrane spram prosjeka EU-a. Najčešće se, 63 %, bacaju ostatci od pripremljene hrane, u 43 % slučajeva to su kruh i pecivo, u 26 % voće i 22 % povrće. Najmanje se baca riba, u 1 % slučajeva, svježe meso u 3 %, riža u 4 % slučajeva, a u 6 % jaja i zamrznuta hrana iz hladnjaka.

Najviše hranu baca generacija Z (od 15 do 29 godina), a najmanje generacija X (od 45 do 65 godina). Teritorijalno najviše hrane (72 %) bacaju u Zagrebu i okolici, a u ostalim većim gradovima to iznosi 69 %. Kućanstva s četiri i više članova hranu bacaju u 32 % slučajeva, a kućanstva s djecom u 27 % slučajeva.

Svake se godine u svijetu baci gotovo 1,3 milijarde tona hrane. To je trećina ukupne količine hrane proizvedene za ljudsku potrošnju koja postaje otpad.