Ukupno 21 linearni akcelerator nabavljen sredstvima NPOO-a do kraja godine trebao bi zamijeniti i po 15 godina stare uređaje u šest hrvatskih bolnica, a onkološkim bolesnicima, koji su dosad zbog čestih kvarova odlazili kući bez terapije, osigurati dostupnu zdravstvenu skrb. Većina je novih akceleratora već u funkciji, doznajemo u bolnicama, no ima i primjera gdje novi uređaji još nisu "legli" u pripadajuće bunkere jer se oni još uvijek - grade.

Manje čekanja

Linearni akceleratori jedna su od rijetkih mjera predviđenih Akcijskim planom za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2025., koje će po svemu sudeći biti odrađene u roku. Izrada Nacionalne onkološke mreže i baze podataka povezane s Registrom za rak, učinkovitija prevencija raka i drugi segmenti Akcijskog plana, kao što je praćenje ishoda liječenja i osiguranje zdravstvenog kadra, daleko su od realizacije.

KBC Rijeka i KBC Osijek pustili su u pogon po tri linearna akceleratora, a u tim bolnicama ističu kako raspolažu dovoljnim brojem stručnjaka za rad na novim uređajima te čekanja na radioterapiju - nema.

- U našoj ustanovi nema čekanja na radioterapiju, a nije ga ni bilo, osim perioda koji je nužan da konzilij po dijagnozi odredi točan plan liječenja - poručuju iz riječke bolnice.

OB Zadar jedina je opća bolnica u Hrvatskoj koja je dobila linearni akcelerator, a djelatnost radioterapije prvi puta službeno je započela u ožujku ove godine, čime je ostvaren značajan pomak u pružanju onkološke skrbi na području Zadarske županije.

- Otvaranjem ove usluge omogućeno je provođenje suvremene i visokokvalitetne radioterapije unutar naše ustanove te je znatno smanjena potreba za upućivanjem pacijenata u veće centre, poput KBC-a Split i KBC-a Zagreb, što je ranije bila uobičajena praksa - vele u zadarskoj bolnici. Od početka rada do danas, radioterapijsko liječenje u toj je bolnici završilo ukupno 113 onkoloških pacijenata, dok se 28 pacijenata trenutačno nalazi u aktivnoj terapiji, a 15 pacijenata u fazi pripreme. Na dnevnoj bazi radioterapija se provodi za prosječno 25 pacijenata te nema čekanja. Dosad je ukupno aplicirano više od 1.800 frakcija zračenja, što znači isto toliko manje odlazaka u udaljene gradove, ističu u bolnici.

Utrka s vremenom

KBC Zagreb trenutačno u pogonu ima pet linearnih akceleratora, tri na lokaciji Rebro, gdje jedan uređaj radi u tri smjene. Preostala dva linearna akceleratora rade na lokaciji Petrova, od kojih jedan u tri smjene, a drugi u dvije, kako bi terapija bila dostupna što većem broju pacijenata. Do kraja godine će u tom KBC-u biti puštena u rad još dva linearna akceleratora, čime će u KBC-u Zagreb u funkciji biti sedam akceleratora, od čega pet potpuno novih. Ipak, na Rebru se utrkuju s vremenom, jer je rok za puštanje u pogon posljednjih dvaju uređaja polovina studenoga, a gradnja prostora u koje će biti smješteni još nije gotova. Kasni se i u Vinogradskoj, gdje je obnova bolnice u punom jeku. Probijanje roka dovelo bi u pitanje realizaciju nepovratne potpore Europske unije.

Iako nova oprema u većini bolnica već donosi promjene u onkološkom liječenju, problema u provedbi Nacionalnog strateškog okvira protiv raka je mnogo.

- Posljednjih smo godina napravili goleme pomake u onkologiji u svim ustanovama, i građevinski, opremom i u svakom pogledu. Onkologija danas i ona prije 10 godina neusporediva je. Riješili smo radioterapiju, što je bila rak-rana, liječnika imamo dovoljno, ali su nam problem medicinske sestre. Na natječaj za 150 sestara jave se njih tri, od kojih ni jedna ne želi na onkologiju jer za to nije stimulirana - komentira prof. dr. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb. Ističe kako unatoč rastu broja oboljelih od raka, smrtnost pada. Stvari idu nabolje, no nedostaje informatička podrška za umrežavanje svih ustanova koje imaju onkološke odjele i praćenje ishoda liječenja.

Na isto upozorava i eurozastupnica Romana Jerković, predsjednica interesne grupe zastupnika EP-a angažiranih u borbi protiv raka.

- Hrvatska još ne prati sustavno ishode liječenja raka, a to je ključ za evaluaciju učinkovitosti terapije i planiranje poboljšanja. Bez praćenja ishoda ne možemo znati koliko je liječenje bilo uspješno. Nisu to samo brojke, nego je li pacijent preživio, koliko je dugo živio nakon dijagnoze, u kojoj kvaliteti života, je li se rak vratio nakon liječenja, koliko je brzo došao do dijagnoze i terapije. Pitam se kako takav sustav uopće može učiti iz vlastitih rezultata - ističe Jerković.

Neizvjesnost i zabrinutost

Realizacija Nacionalnog strateškog okvira protiv raka za nju je "tipična hrvatska priča".

- Koliko god smo bili sretni da je dokument tako ambiciozno i kvalitetno postavio ciljeve, implementacija je ostala daleko ispod očekivanja. Moj je zaključak da nema dovoljno političke volje. Neučinkoviti smo i spori, pa čak i kad nam netko pokloni novac kao što je to bilo s linearnim akceleratorima - ističe Romana Jerković.

Onkološki pacijenti pak i dalje upozoravaju na značajne regionalne razlike u dostupnosti onkološke zdravstvene zaštite građanima.

- U Zagrebu se, na primjer, svi onkološki pacijenti kojima je potrebno radioterapijsko liječenje liječe u KBC-u Zagreb, dok KBC Sestre milosrdnice i njegova Klinika za tumore trenutačno ne naručuju pacijente. Prema podacima koje imamo od oboljelih, radioterapijski kapaciteti u Petrovoj bolnici i Vinogradskoj trenutačno ne rade zbog kvarova - navodi Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

Lani je, podsjeća, donesen Akcijski plan za provođenje Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, ali nikada nije objavljena evaluacija njegove provedbe, a ni novi akcijski plan za sljedeće razdoblje. I koliko su god sami oboljeli i njihove obitelji suočene s neizvjesnošću, i mi, predstavnici udruga pacijenata, a usudit ću se reći i zdravstveni djelatnici u onkološkoj skrbi osjećamo neizvjesnost i zabrinutost oko dostupnosti onkološke skrbi za građane Hrvatske, poručuje Belina.