Desničari nisu homogeni, više vole mijenjati stranke
Biračko je tijelo bez stranačke lojalnosti, najpodjeljenije od rata naovamo
Mnogi se slažu u ocjeni kako je nakon Thompsonova koncerta u srpnju atmosfera u Hrvatskoj promijenjena, kao da je "crni duh" pušten iz boce, a posljednji događaji u Benkovcu, gdje su branitelji prosvjedom i silom doveli do odgađanja proturatnog festivala, potvrđuju da se u politički eter vraćaju teme za koje smo mislili da su odavno zaboravljene. No, dok desničarska retorika jača i čini se glasnijom nego ranije, istodobno rejting desnih stranaka pada.
Tako je posljednje istraživanje Dnevnik.hr-a Crobarometar, u kojemu je HDZ stabilno prvi na 27,8 posto ispitanih, a SDP tradicionalno drugi s podrškom od 22,9 posto birača, pokazalo da je Domovinski pokret na samo 2,8 posto podrške, DOMiNO je na dva posto, a i Most je slabiji nego inače jer je na tek 5,7 posto.
Društvo i politika
Uoči parlamentarnih izbora 2024. godine, primjerice, DP je bio na oko 7 posto podrške, i na izborima je potom osvojio čak 16 mandata. S današnjim rejtingom ne bi ni prešao prag.
Taj fenomen da desna retorika jača, ali ne i desne stranke, primjećuje i prof. Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti, no upozorava da je s krajnjom desnicom u Hrvatskoj oduvijek bilo tako. Riječ je o najheterogenijem biračkom tijelu koje ne izražava očekivanu ili pretpostavljenu stranačku lojalnost, i koje je tijekom 30 godina od Domovinskog rata najčešće podijeljeno.
- Jedna trećina birača desnice uvijek je usisana od strane HDZ-a, druga trećina priklanja se onoj desnoj stranci koja je u tom momentu dominantna, pa je tako to ranije najčešće bio HSP, a posljednja trećina doslovno je razasuta među najčešće strančicama koje tek nastaju i vrlo brzo nestaju. Krajnja desnica u Hrvatskoj nije stacionarna uz isključivo jednu stranku - i to jest njezin problem. Zato se moglo dogoditi okupljanje oko Miroslava Škore 2020. godine, ili oko DP-a na prošlim izborima, jer dobar dio njih stalno je u potrazi za novim desnim strankama. Desnica je otpočetka u Hrvatskoj imala problem s političkim organiziranjem u smislu stranačkog organiziranja. Ima problem rascjepkanosti - kaže prof. Čular.
Iako desni birači strukturiraju stranačku scenu u Hrvatskoj, nemaju stalnost, i ne može se očekivati da su, primjerice, svi branitelji automatizmom pobornici iste stranke. Čini se da je tako desnica mnogo jača u društvu nego što se to vidi u politici, odnosno u rejtinzima stranaka, kaže.
Podsjeća da je svojedobno na Fakultetu političkih znanosti napravljeno istraživanje o stranačkim preferencijama, odnosno političkoj apstinenciji braniteljske populacije, ali ti podaci iz 2018. vjerojatno su sad već dosta promijenjeni baš zato što desni birači često mijenjaju svoje favorite. Također, valja razlikovati birače na desnici koji su zainteresirani za teme Domovinskog rata, Srba i slično, od onih drugih konzervativnih birača koje više zanimaju teme religije, obitelji i slično.
- Primjerice, nisam dugo čuo da se oglasila Željka Markić. S druge strane, i u Mostu se osjećaju promjene, pa će ovisno o tome tko na njihovim izborima pobijedi i ta stranka možda promijeniti smjer. Ako to bude Nikola Grmoja, ostat će im u fokusu teme antiestablishmenta, a ako pobijedi Marin Miletić, skrenut će ka drugoj vrsti konzervativizma - kaže prof. Čular.
Malo krajnje desnice
- Dakle, današnja desnica kompleksnija je u Hrvatskoj nego što je bila neposredno nakon Domovinskog rata, krajem 90-ih -kaže prof. Čular.
Politički analitičar Krešimir Macan upozorava da u istraživanjima ovog tipa ima dosta neodlučnih, čak oko 15 posto - dakle pola od njih, gotovo 8 posto, među neodlučnima je na desnom polu. Na izborima ti glasovi "padnu", dakle automatski će postotak desnice na izborima biti veći nego ankete sugeriraju.
- Možda je problem samo u percepciji, jer je tzv. desnica sada trenutačno puno bučnija nego inače, ili nego donedavno. Ali to su isti oni birači koji na izborima daju HDZ-u oko 33 posto, što je dovoljno da sastave Vladu, ili Mostu nešto više nego što se sada to pokazuje, povremeno DP-u ili drugima. Oni su tu, uglavnom su to uvijek isti birači, samo su sada puno glasniji, pa se čini da ih je više u društvu nego u samim stranačkim raspodjelama. Ali, moramo imati na umu da nisu svi ti birači krajnja desnica. Upravo suprotno, Hrvatska nema puno birača krajnje desnice, u to se najbolje uvjerio Tomislav Karamarko kad je igrao na tu kartu i nije prošao najbolje s takvom politikom. Dakle, nakon Thompsonova koncerta samo se čini da su birači desnice puno glasniji, no Thompson nije okupio samo ekstremne birače. Tamo je bilo pola milijuna ljudi, i to je mainstream. Ti glasovi su raspoređeni proporcionalno, i dalje je većina njih glas za HDZ, koji i proporcionalno ima najveću podršku - kaže Macan.
- Kad odbijemo neodučne, uglavnom dolazimo do uobičajenih brojki ipak, smatra on trenutno je "desničarska buka" puno veća nego se ranije činilo.
