Od pandemije koronavirusa Europska se unija bavi idejom ozakonjenja prava na isključenje – zakonskog jamstva da radnik izvan radnog vremena nije obvezan odgovarati na e-mailove, telefonske pozive ili poruke poslodavca. Riječ je o konceptu koji se prvi put ozbiljno uveo u Francuskoj 2017. godine, a potom su ga slijedile i Španjolska, Italija, Belgija te nekoliko drugih zemalja. Cilj je potpuno jasan: zaštititi mentalno zdravlje zaposlenih i spriječiti kulturu stalne dostupnosti, koja vodi do izgaranja.

Europski parlament potaknuo je inicijativu za donošenje europskog propisa kojim bi svi radnici dobili pravo na isključenje. To pravo omogućilo bi im da se bez straha od ikakvih posljedica nakon radnog vremena ne javljaju na poslovne pozive i ne odgovaraju na poslovne mailove.

Neplaćeni rad

Na razini Europske unije još uvijek ne postoji izričit zakon, ali se pravo na isključenje spominje u dokumentima Europskog parlamenta i u Direktivi o ravnoteži privatnog i poslovnog života. Hrvatska zasad to pravo nema izričito propisano Zakonom o radu, no u javnosti i struci sve su glasniji pozivi da se regulira, osobito nakon pandemije i masovnog prelaska na rad na daljinu.

Kod rada od kuće posebno je izražen problem dodatnog neplaćenog rada, a sve više poslodavaca razvija kulturu "stalne uključenosti", koja negativno utječe na ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika. Prema istraživanjima EU parlamenta, vjerojatnost dodatnog neplaćenog rada za osobe koje rade od kuće dvostruko je veća nego za one koje rade u uredu. Trećina takvih radnika govori da gotovo svaki dan ili nekoliko puta tjedno radi tijekom slobodnog vremena, a takva iskustva ima manje od pet posto onih koji rade u uredima.

Dodatnim, neplaniranim i uglavnom neplaćenim poslovima osobito su ugroženi oni koji rade od kuće

PEXELS

Činjenica jest da je rad od kuće u vrijeme pandemije održao mnoga radna mjesta i osigurao poduzećima da prežive, no mnogi zaposlenici angažirani izvan radnog vremena osjetljiviji su na učestalije pojave anksioznosti, depresije, izgaranja na poslu i drugih fizičkih i mentalnih problema.

Zbog toga što u Hrvatskoj nema obveznog modela, praksa se uvelike razlikuje od sektora do sektora. U financijskim institucijama i većim međunarodnim korporacijama, osobito onima koje posluju u zemljama gdje je pravo na isključenje već standard, radno vrijeme se strogo poštuje i komunikacija nakon posla je iznimka. U IT sektoru, gdje prevladavaju projektni rad i fleksibilni rasporedi, granica je često nejasna – iako poslodavci nerijetko nude slobodne dane ili "time-off" kao kompenzaciju, pritisak dostupnosti zna biti stalan.

S druge strane, u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, gdje raspored rada ovisi o potrebama posla iz dana u dan, pravo na isključenje praktično ne postoji. Zaposlenici se nerijetko suočavaju s pozivima nadređenih i mijenjanjem smjena doslovno u posljednji trenutak. Takva praksa ne samo što narušava privatni život radnika nego i otežava planiranje bilo kakvih slobodnih aktivnosti.

Poslodavci za flekibilnost

Iz dosad viđenog, poslodavci uglavnom podržavaju koncept prava na isključenje, ali naglašavaju potrebu za fleksibilnošću – primjerice, da u određenim hitnim situacijama radnik ipak mora biti dostupan ili da se poštuje specifičnost pojedine djelatnosti. Dio poduzetnika smatra da bi stroga zakonska regulacija bila prekruta, pa zagovaraju "soft" primjenu uz internu politiku.

U srpnju ove godine na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu Forum mladih SDP-a simboličnim je performansom potaknuo inicijativu #IsključiSe, kojom želi skrenuti pozornost na ključno radničko pravo: pravo na isključenje iz digitalne radne komunikacije izvan radnog vremena.

Navodi se kako je performans potaknut slovenskom legislativom (članak 142.a Zakona o radu ZDR‑1D), jer Slovenija je 2023. bila među prvim zemljama EU-a koje su formalno ugradile pravo na isključenje u zakonodavstvo. Članak obvezuje poslodavce da konkretnim mjerama osiguraju slobodno vrijeme radnika bez radnih poziva, mailova i poruka. Cilj je jednak, a to je spriječiti stres, izgaranje i narušavanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života radnika.

Zlatica Štulić

PIXSELL

Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, Zlatica Štulić, podsjeća da su izmjene ZOR-a iz prosinca 2022. (čl. 60.a) donijele novinu kojom poslodavac i radnik, u vrijeme odmora i dopusta propisanih ZOR-om, moraju voditi računa o ravnoteži privatnog i poslovnog života te načelu nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji, osim ako je riječi o prijekoj potrebi, odnosno kada se zbog naravi posla komunikacija s radnikom ne može isključiti, ili kada je kolektivnom ugovorom ili ugovorom o radu, drukčije ugovoreno.

- Sankcije za prekršitelje nema. "Prijeka potreba" je podložna tumačenju, a tumači ju poslodavac. Da bi radnik ostvario konkretniju zaštitu privatnog života i kvalitetan odnos poslovnog i privatnog života, norma mora biti konkretna i obvezujuća za poslodavca, naravno, s propisanom sankcijom za one koji ju krše - smatra Štulić.

Dodaje također da je odredba o "prijekoj potrebi" općenita odredba, koja ostavlja prostora da se poslodavac organizira, jer kaže da tamo gdje se veza između radnika i poslodavca ne može prekinuti, radnik mora reagirati na pozive i javiti se.

- Kada bi tu bilo nekakvog reda, da to jesu neke iznimne i izvanredne okolnosti, onda bi problem bio vrlo jednostavan, međutim, danas u trgovini imamo situaciju da se preko društvenih mreža stvaraju određene grupe odjela radnika, pa im njihovi voditelji daju upute za rad mobitelima, koje radnici dobivaju i tijekom svog odmora. Ako grupa ima 20 ljudi, od kojih neki rade, a neki su slobodni, informacije voditelja idu svima - upozorava naša sugovornica.

Društvene mreže

Prema njezinim riječima, u trgovini se učestalo javlja problem da voditelji odjela nezakonito radnicima mijenjaju radno vrijeme.

- Znamo kako se rade izmjene radnog vremena i za što je predviđena prekršajna sankcija. Naime, zakonom je određeno da raspored radnog vremena mora biti objavljen na oglasnoj ploči najmanje tjedan dana prije. Međutim, danas se izmijenjene upute radnicima šalju mobitelom preko određene grupe, što je nezakonito. Ljudi su dali svoje privatne brojeve poslodavcu, koji im onda u svako doba dana i noći može poslati poruku za koju on procijeni da je bitna za posao. Na taj su način radnik i poslodavac neprekidno u vezi, a ljudi to zapravo ne žele jer drže kako je to zadiranje u njihov privatni život, koji onda ne mogu planirati. Sa završetkom radnog vremena radnici bi trebali "zaboraviti" na posao i usredotočiti se na privatni život i odmor - uvjerena je Štulić, napominjući da im tek s povratkom na posao poslodavac može dati uputu za rad, a ne da ih neprekidno primaju preko društvenih mreža.

Poslodavci na taj način zloupotrebljavaju činjenicu da su im radnici dali svoje brojeve i pristupili tim grupama.

Upute radnicima poslodavci daju izvan radnog vremena, tako da žene koje kod kuće imaju obveze prema djeci ne mogu planirati svoj život.

Štulić je mišljenja da bi zakon tu morao biti puno određeniji i konkretniji.

- Stručnjaci za zaštitu na radu ističu da bi to moglo imati i dugotrajne posljedice na zdravlje radnika. Osim toga, ako radite na daljinu, dobivate zadatke izvan radnog vremena i odrađujete prekovremeni rad, koji najčešće nije plaćen. Tako da tu ima dosta problema koje bi trebalo rješavati, a u trgovini je specifično baš to da se radno vrijeme mijenja preko društvenih mreža, čijii dio radnici moraju biti. Iako se kaže da su dobrovoljno pristali biti članovi tih grupa, jednostavno ih se prisiljava da postanu članovi grupe, jer ako ne budu, neće dobiti pravovremenu informaciju. To nam stalno ljudi javljaju. Isti je slučaj s vozačima, kojima se raspored rada mijenja u slobodno vrijeme. Na taj način zapravo zaposlenici svoje privatno vrijeme stavljaju na dispoziciju poslodavcu jer im on šalje neprekidne informacije vezane uz radno vrijeme, ali i uz naloge što treba odraditi - poručuje Štulić.

Vjeruje da će i Hrvatska s europskim propisima dobiti direktivu koja će se morati implementirati u hrvatsku praksu, te koja će to pitanje na bolji i efikasniji način rješavati.

- Vidimo da se nešto pokušava na razini EU-a suradnjom Konfederacije sindikata i Europske komisije jer je naša zakonska odredba široko i općenito popraćena. Izmjena zakona donijela je neke pozitivne promjene, ali je preopćenita i jednostavno nije donijela one rezultate koje je zakonodavac želio - zaključila je predsjednica STH-a Zlatica Štulić.