Alimentacija koju sam primala nikad nije bila neka značajna svota, koja mi je utjecala na kvalitetu života, pa čak i kašnjenje ili preskakanje isplate u mojem slučaju nije bilo neki veliki problem, kao što jest možda kod nekih, a i tatina je obitelj uvijek pomagala s isplatom - ispričala nam je mlada žena koja je htjela ostati anonimna, a čiji su roditelji rastavljeni više od 15 godina. S ocem, kaže, nije u najboljim odnosima, no, unatoč tome, govori kako je alimentaciju, koliko god malena ona bila, uvijek plaćao.

Nakon što je napunila 18 godina i preselila se u drugi grad zbog studija, otac joj je počeo uplaćivati novac direktno na njezin račun. Svota koju joj je tada plaćao bila je manja od prvotne alimentacije jer zbog drugih životnih okolnosti više nije mogao plaćati puni iznos, no sve je bilo u dogovoru s njom, navodi, pa ne vidi u tome velik problem. Isplaćivanje je postalo malo nepravilnije, znao je preskočiti i cijeli mjesec.

Rupe u zakonu

Otac naše sugovornice samo je jedan od mnogih koji svoju obvezu prema djetetu nakon razvoda nisu potpuno ispunjavali. Zapravo, ovaj je slučaj jedan od "blažih". Pokazuje to i rasprava o prvih šest mjeseci provedbe novog Zakona o privremenom uzdržavanju, koju je u povodu toga na online-konfereciji vodilo više od stotinu strčnjaka iz područja socijalne skrbi, pravosuđa i civilnog društva te iz relevantnih institucija. Kao glavni problem istaknuli su višemjesečna kašnjenja Agencije za osiguranje radničkih tražbina (AORT) u donošenju rješenja, ali i manipulacije neplatiša, koji izbjegavaju preuzimanje poziva ili prikrivaju adresu prebivališta. Velik izazov su i otežana procedura kada je roditelj u inozemstvu, zloupotreba instituta povremenih uplata kako bi se izbjegla pravna odgovornost, zatim činjenica da nije donesen pravilnik koji bi omogućio provedbu namirenja duga javnim radom.

FREEPIK

Razlozi zbog kojih neki roditelji ne plaćaju uzdržavanje svoje djece mogu biti različiti i složeni, navodi Iva Jovović, izvršna direktorica Udruge za unapređenje kvalitete življenja LET, koja je i organizirala spomenutu konferenciju.

- Može se raditi o financijskim problemima, kada roditelj nema stalni posao, nezaposlen je, ima niska primanja, ili pak radi na crno, te ne prijavljuje prihode kako bi izbjegao obvezu plaćanja. Namjerno izbjegavanje obveza jedan je od najčešćih problema jer neki roditelji svjesno izbjegavaju plaćanje kako ne bi imali kontakt s bivšim partnerom ili djetetom. Zato nerijetko pokušavaju prikriti imovinu ili prijaviti niže prihode - kaže Jovović.

Državni mehanizmi za prisilnu naplatu, odnosno ovrhe, znaju biti spori i neučinkoviti, a u sustavu postoje rupe koje omogućavaju izbjegavanje obveze bez većih posljedica. Neki roditelji se osjećaju isključeno iz djetetova života i zato odbijaju financijski pridonositi. Konflikti među roditeljima se prenose na dijete, što dovodi do uskraćivanja podrške kao oblika "kazne". Kažnjavanje bivšeg partnera preko djece.

- Skrivaju prihode, skrivaju prebivališta. Nitko ih nije vidio godinama na adresi na kojoj su službeno prijavljeni, daju malo-pomalo, taman kad osjete da bi ih roditelj koji živi s djetetom ili punoljetno dijete mogli ovršiti ili pokrenuti postupak za privremeno uzdržavanje, onda nazovu, pa i uz emocionalnu ucjenu poput "dao bih da imam", "čim budem imao, dat ću", daju neki mali iznos, pa osoba odustane. Ja ih zovem "200-kunaši". Uvijek bi uletjeli s 200 kuna, "dok mi se ne popravi situacija" - govori naša sugovornica.

Ističe da takvi obveznici uvijek nađu rupe u zakonu i načine kako da izbjegnu plaćanje. Sada je, kaže, aktualno da izbjegavaju primiti pismenu opomenu AORT-a da se očituju u slučaju neplaćanja. Ona se mora slati dva puta i tek nakon toga ide objava na oglasnu ploču. Tako se izgubi i do dva mjeseca. Jovović naglašava da će čak više novca potrošiti na skrivanje prihoda, adrese, trošak odvjetnika ili nešto četvrto samo da se ne plati alimentacija.

FREEPIK

Zašto sve kasni?

Novi zakon "nasljednik" je Zakona o privremenom uzdržavanju koji je vrijedio od 2014. do 2024. godine. Donio je, kaže Jovović, neke odluke koje su ga unaprijedile, poput uklanjanja ograničenja na pravo od maksimalno tri godine primanja privremenog uzdržavanja te produženja privremenog uzdržavanja nakon osamnaeste godine, a skraćeno je i razdoblje za pokretanje postupka ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze, te sada iznosi mjesec dana.

Ipak, iz Udruge LET navode da je sav posao prebačen s područnih ureda Zavoda za socijalni rad na spomenuti AORT. On pak mora ponovo izdati sva rješenja koja su bila na snazi početkom godine, a pokreću se i novi postupci za privremeno uzdržavanje. U AORT-u, ističe Jovović, moraju naučiti kako uopće provoditi taj zakon, educirati svoje ljude, razviti unutarnje pravilnike i slično. Postavlja se pitanje i koliko je zaposlenih u AORT-u. Naime, prijašnja mreža Zavoda za socijalni rad po cijeloj Hrvatskoj svodila se na, navodi Jovović, 20-ak ljudi zaposlenih u AORT-u. Upravo zbog toga sve kasni.

- Novi zahtjevi predani su s 2. siječnja, a još nisu svi dobili rješenja. Tek kad ih dobiju, kreće isplata. Da, dobit će novac za sve mjesece otkad je zahtjev predan, ali djeca trebaju jesti danas. Danas se treba platiti najam stana u kojemu žive, struja, nove cipelice. Ima puno proceduralnih i provedbenih problema koji se javljaju pri svakom novom zakonu i znali smo da će biti problema. Ali to nije izgovor. Država treba učiniti da djeca danas dobiju svoj novac, a ne za devet mjesec - naglašava Jovović.

O onima koji se trude izbjeći plaćanje vlastitoj djeci, naša sugovornica s početka priče, koja i sama dobiva alimentaciju, nema nimalo dobro mišljenje.

- Smatram da je plaćanje alimentacije najmanje što roditelji mogu napraviti za svoju djecu nakon rastave. Za osobe koje se pokušavaju "izvući" i pronaći način da smanje taj iznos, nemam apsolutno nikakvog poštovanja. Kao dijete rastavljenih roditelja koje nema dobar odnos s tatom, znam kako je često da je ta alimentacija jedini doprinos oca kojeg imamo i često je riječ o svotama koje pokriju jedva polovinu mjesečne nabavke namirnica - kaže te zaključuje da je za mobitele, laptope, udžbenike i sve ostale prijeko potrebne stvari za školovanje uvijek bila odgovorna njezina majka.