U jeku kontroverzi oko talijanskog putničkog broda s 300-tinjak tona azbesta koji je krajem srpnja u Split stigao na remont, postavilo se pitanje gdje inače završava taj opasni otpad, uključujući i 78 tona azbesta koji je 2020. godine uklonjen s Titova "Galeba". Tu temu otvorio je glasnogovornik Brodosplita Josip Jurišić, a njegovo pitanje stiglo je usred rasprava o tome gdje se smije skidati azbest s brodova, nakon što je odlučeno da se "Moby Drea" neće popravljati u splitskom škveru zbog opasnosti koju taj materijal izaziva.

Iako je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u utorak potvrdilo da je azbestni otpad s "Galeba" prije pet godina dopremljen u tvrtku Odlagalište sirovina u Zadru, odakle je dio prevezen na odlagalište Rakitovac u Gospiću, kojim upravlja Komunalac Gospić, a dio na odlagalište Diklo, kojim upravlja Čistoća Zadar, direktor zadarske Čistoće Ivan John Krstičević odgovara kako ne postoje nikakvi podatci da je na zadarskom Diklu zaista zaprimljen navedeni otpad s broda "Galeb".

Talijanski putnički brod "Moby Drea", koji je krajem srpnja 2025. dovezen u splitsko brodogradilište Brodosplit radi najavljenog remonta, izazvao je veliku zabrinutost javnosti zbog 300-tinjak tona azbestnih pregradnih panela koji su se s njega planirali ukloniti. Brodosplit je od svih nadležnih inspekcija dobio potpuno odobrenje za izvođenje ugovorenih radova na brodu, uključujući potvrdu da su provedene sve zakonom propisane mjere zaštite na radu i zaštite okoliša, no naknadno se pokazalo da bi takvi radovi stvorili opasan otpad, koji se u Hrvatskoj ne smije zbrinjavati bez posebnog postupka i odobrenja. Građani su u Splitu zbog toga u više navrata prosvjedovali, a na kraju je pod pritiskom nadležno ministarstvo izdalo rješenje kojim se nalaže da brod napusti brodogradilište i teritorijalno more RH.

Procedura vezana uz odlaganje takvog otpada isključiva je odgovornost vlasnika broda, a zakonska regulativa pr tom razlikuje "domaći" i "uvozni" otpad. Tako je zbrinjavanje otpada nastalog unutar države dopušteno pod strogo definiranim uvjetima i u ovlaštenim postrojenjima, a uvoz azbestnog otpada radi zbrinjavanja u Hrvatskoj je zabranjen. No otpad s domaćeg broda poput "Galeba" može biti zbrinut u postojećim odlagalištima za azbestni građevinski otpad, kakvih u Hrvatskoj ima 19.

Za potrebe zbrinjavanja građevinskog otpada koji sadržava azbest u 15 hrvatskih županija izgrađene su kasete čiji kapacitet iznosi oko 92.100 prostornih metara, a jedna od njih nalazi se i na zadarskom Diklu. Ondje se otpad trajno zbrinjava, pri čemu ukupna količina zbrinutog otpada od 2020. do 2025. godine iznosi otprilike 140 tona, što je prosječno 23,5 tona godišnje - znatno manje nego što je predviđeno u Elaboratu gospodarenja otpadom.

Pritom direktor Krstičević naglašava da se otpad odlaže na sanitarno pripremljenu plohu, koja je vodonepropusna i prekrivena inertnim materijalom, što onemogućuje bilo kakav negativan utjecaj na okoliš. Dodaje da ukupni kapacitet sanitarne plohe za odlaganje građevinskog otpada koji sadržava čvrsto vezani azbest iznosi 7000 prostornih metara.

- Ta je ploha izgrađena 2010. godine, a prema Elaboratu gospodarenja otpadom, za obavljanje djelatnosti zbrinjavanja otpada postupkom odlaganja na posebno pripremljeno odlagalište, iz 2016. godine predviđena godišnja količina je 8450 tona za KB 17 06 05* (građevinski materijali koji sadržavaju azbest) - kaže direktor Čistoće.

Valja napomenuti i da tvrtka Čistoća d.o.o. do sada nije dobila nikakvo upozorenje ili nalog od nadležnih institucija u vezi s odlaganjem, tj. zbrinjavanjem azbesta, a svake godine ovlaštena ustanova kvartalno provodi ispitivanje otpadnih voda - procjednih voda na kontrolnom oknu kasete za azbest na odlagalištu otpada Diklo, pri čemu su mjerenja u zakonom predviđenim granicama. No mjerenje azbestnih vlakana u zraku se ne provodi jer to zakonom nije definirano.