Senjski branitelji dali su velik doprinos u Domovinskom ratu, sudjelovali su na svim bojištima diljem Hrvatske, od Slavonije do Dalmacije, ali i u završnim operacijama - u Oluji. Senjani su ponajviše sudjelovali na ličkom bojištu, gdje su bili i najbrojniji. Prva organizirana postrojba u Senju počela se stvarati u kolovozu 1991. u vrijeme najžešćih napada srpskog agresora u Lici te je sudjelovala u sprečavanju prodora JNA i srpskih pobunjenika prema moru, čime je obranjen i grad Senj.

Čisto srce

Domoljublje mladih Senjana bilo je neupitno, nažalost tijekom Domovinskog rata sa senjskog područja poginulo je 16 branitelja, od čega njih osam tijekom operacije Oluja. To su Donko Barbiani, Robert Barbić, Tomo Biondić, Milan Katalinić, Darko Margeta, Domagoj Rukavina, Neven Šarenić i Milan Vukelić. Oni su bili u sastavu 2. senjske bojne 133. domobranske pukovnije Otočac. Osim senjske satnije u Senjskoj bojni bili su i branitelji s crikveničkog i novljanskog područja te s područja Otočca i Brinja. I oni su u Oluji imali žrtve, poginulo ih je devet - Teo Martinčić i Alen Kapelari iz Bribira, Boris Malinarić i Niko Jerković iz Crikvenice, Anton Mataija iz Novog Vinodolskog, Josip Vuković iz Brinja, Dragan Tomljenović i Željko Sekula iz Otočca te Zdravko Vranić iz Jezerana. Njihova pogibija zavila im je obitelji u crno kao i cijeli senjski, crikveničko-vinodolski i otočki kraj, ali svi se i danas s ponosom sjećaju njihove odlučnosti, borbenosti, zanosa i želje za slobodom. Branili su svoj kraj i Hrvatsku čistim srcem i pokazali kako se voli dom, obitelj i domovina Hrvatska.

Mladen Prpić

- Po prijemu zapovijedi od 133. domobranske pukovnije za akciju Oluja morali smo razraditi zadatke naše 2. senjske bojne u kojoj su jednu satniju činili samo Senjani, drugu satniju branitelji s područja Crikvenice, Novog Vinodolskog, Bribira…, a treću satniju činili su branitelji s područja Otočca, Jezerana i Brinja. Senjani su imali zapovjedništvo i svoju zapovjednu satniju te protuoklopni vod i minobacačku bitnicu - ispričao nam je dozapovjednik 2. senjske bojne 133. domobranske pukovnije, bojnik Mladen Prpić.

Istina

- Imali smo tri dana za izviđanje, kako bismo se pripremili za područje Zalužnice, za koje smo u akciji bili zaduženi. Bili smo u izviđanju na Cvitković brdu i vidjeli da je u selu tiho, samo su se pijevci čuli, a sva vrata i prozori kuća koje gledaju prema brdu bili su zatvoreni, što je bio znak da nas očekuju i da će nam kada prođemo pucati u leđa, to je bila već znana taktika neprijatelja u Zalužnici, poznatoj kao četničko uporište, a u vrijeme same akcije u selu je kružio neprijateljski tenk, koji je osiguravao izlaz stanovnicima iz sela. Dana 4. kolovoza u 4 sata ujutro imali smo pokret iz sela Sinac, s lokacije Vinograd i tu sam se obratio braniteljima i kazao da idemo u akciju preko brda i da bih volio da se svi vratimo živi i zdravi, ali i podsjetio da je to rat. U akciji smo prešli Cvitković brdo i brdo Panos, koji su nagiba 30 stupnjeva, i to pod potpunom ratnom opremom koja je težila oko 15 kilograma. Uz to sama akcija općenito je bila jedna od najzahtjevnijih za našu postrojbu, pogotovo što smo mi bili domobranska postrojba s prosjekom starosti od 35 godina i do tada smo u pravilu uvijek bili na čuvanju položaja, a ne u frontalnom sukobu. Ovo je bila upravo takva akcija iz pokreta, uz granatiranje, preko nas su letjele i neprijateljske i naše granate. Prelaskom brda krećemo u napad prema Zalužnici, a takvu vrstu akcije u pravilu obnašaju samo profesionalne jedinice. Ne treba zaboraviti da smo imali i ometanja u radiokomunikaciji. Najgora stvar koja nam se dogodila je da smo već u prvim minutama akcije imali ranjene i poginulog branitelja, ali unatoč tome naši branitelji su bili motivirani nastaviti akciju. Nažalost, u akciji je poginulo 17 branitelja, 43 branitelja bila su ranjena, a tolike žrtve moguće su jedino u frontalnoj borbi kakvu smo mi imali u akciji Oluja. U jednoj knjizi napisano je da je 2. senjska bojna izvršila zadatak, ali da su branitelji poginuli u povlačenju. To ne odgovara istini, svi su poginuli ili od minobacačke mine ili u frontalnoj borbi u selu Zalužnica. Samo je to istina - zaključuje Prpić.

Milan Tomljanović

- Oluja je bila oslobodilačka, obrambena i pravedna operacija i povijesne činjenice se ne smiju izvrtati. Bez hrabrosti hrvatskih branitelja i odanosti našoj domovini danas ne bismo imali ni slobodu, ni demokraciju, ni međunarodno priznatu Hrvatsku. Zato su hrvatski branitelji, a posebno oni koji su dali svoj život, utkani u temelje naše slobode. Zauvijek smo im zahvalni na tome - kaže predsjednik Braniteljske udruge "Uskok" Senj Milan Tomljanović.