U povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja te 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja", u četvrtak, 31. srpnja, u Zagrebu će se održati svečani vojni mimohod. U više od 20 postroja sudjelovat će oko 3400 pripadnika Oružanih snaga RH, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatske gorske službe spašavanja, Pravosudne policije, Hrvatske vatrogasne zajednice, hrvatski branitelji, povijesne postrojbe te pripadnici savezničkih oružanih snaga.

Uz pješačke postroje, u svečanom vojnom mimohodu sudjelovat će motorizirani i mehanizirani postroji s više od 500 borbenih i neborbenih vozila, na nebu će biti izveden spektakularan letački program u kojem će sudjelovati više od 40 letjelica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Ministarstva unutarnjih poslova, od helikoptera i aviona do najsuvremenijih višenamjenskih borbenih aviona Rafale. U mimoplovu Hrvatske ratne mornarice bit će prikazani brodovi i plovila različitih namjena kao i uloga i sposobnosti pomorskih snaga u sklopu hrvatskog obrambenog sustava.

Sigurnost nije besplatna

U sklopu mimohoda prikazat će se nova naoružanja i suvremena vojna sredstva, kao što su besposadna letjelica Bayraktar, tenk Leopard i mali borbeni dronovi, čime će se predstaviti tehnološki napredak i kontinuirano jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske.

Važno je, međutim, istaknuti kako je Hrvatska u proteklih 30 godina, nakon briljantne pobjede u Domovinskom ratu, ušla u fazu mira, ali i zanemarivanja obrambenog sektora. Stoga se s pravom postavlja pitanje – zbog čega pobjednička vojska nije sustavno jačana.

Umjesto modernizacije oružanih snaga slijedilo je rezanje proračuna za HV, zanemarivanje i pasivizacija obrambene strategije. Ključni sustavi naoružanja su zastarjeli, djelomice neodržavani, a ljudski resursi su ukidanjem služenja vojnog roka 2008. godine desetkovani, odnosno bez ozbiljne zamjene u obliku funkcionalne pričuve ili obrambene strategije. Vojska od 2000. gubi status, brojnost i sredstva, prate ju brojne afere i uz kronični izostanak sustavne strategije pomaci prema NATO standardima su bili spori.

Danas HV ima oko 15.000 aktivnih vojnika i 20.000 rezervista, što je skromno u europskim razmjerima. Proračun je oko 1,5 milijardi eura, ili 2 posto BDP-a, što je tek u rangu NATO minimuma. Moderno opremanje i sustavna ulaganja počeli su tek od 2016. nadalje, a nakon 2022. godine i agresije Rusije na Ukrajinu politika počinje shvaćati da "sigurnost nije besplatna".

Dakle, geopolitička stvarnost i NATO pritisak natjerali su našu politiku da u HV sustavno počinje ulagati nabavom Rafalea, helikoptera Black Hawk, išlo se modernizaciju PzH 2000, nadogradnje Patria, M2 Bradley, nabavu Bayraktara, CAESAR-a, HIMARS-a.

Je li se i koliko zakasnilo s ulaganjima u modernizaciju oružanih snaga i ide li ona u dobrom smjeru pitali smo vojne stručnjake i analitičare. Stručnjak za sigurnost te informacijske znanosti i komunikologiju, izv. prof. dr. sc. Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti Dr. Franjo Tuđman te predsjednik Instituta za istraživanje hibridnih sukoba, smatra da je jedna od "dobrih" posljedica katastrofalne ruske odluke o početku pune agresije na Ukrajinu činjenica da su se mnogima na zapadu Europe otvorile oči i da su počeli shvaćati da od miroljubive ruske politike "nećemo, nećemo, nećemo..." stoji velikoruska agresivna politika koja negira pravo drugima na postojanje.

- U tom smislu reorganizacije obrambenih i sigurnosnih kapaciteta, njihov razvoj, ulaganje u istraživanje razvoja novih obrambenih i sigurnosnih sustava i tehnologija s ciljem zaštite suvereniteta na kopnu, zraku, moru kao i ispod mora te u informacijskom i digitalnom svijetu otvara golemi prostor za napredovanje - tvrdi Akrap dodajući da je dobro to što je hrvatska Vlada, a ima tome nekoliko godina, shvatila što se događa i odlučila se povećati obrambeni proračun.

Napominje također da su hrvatske oružane snage dobile nove sposobnosti, znanja i tehnologije, ne samo kroz višenamjenske borbene zrakoplove Rafale nego i kroz dogovore u vezi s topničkim kapacitetima, pješačkim kapacitetima i gdje se posebno, koliko je to vidljivo, polaže nada i ulaže u razvoj nacionalne, obrambene i sigurnosne industrije.

- To nije samo industrija za oružje nego i sredstva koja se mogu koristiti u dvostrukoj namjeni, za civilnu i vojnu upotrebu, kako bi s jedne strane u civilnom smislu pomogli civilni život i civilni sustav, djelovanje i razvoj kapaciteta društva uopće, a s druge strane u slučaju potreba da se koriste za obrambene aktivnosti. Najbolji primjeri su razvoj i jačanje digitalnih sposobnosti, razvoj dronova, obrambenih sustava. Tu je dosta dobro posloženo i idemo u dobrom smjeru, pogotovo ako se vidi u kojem smjeru ide razvoj proračunskih izdvajanja za obranu i sigurnost. Bitno je reći da je obrana dio ukupne sigurnosti. Ne smije se izdvajati obrana od sigurnosti. To je ono što se govori cijelo vrijeme, ne ide pet posto za obranu nego ide 3,5 posto za jačanje obrambenih, preventivnih i odvraćajućih kapaciteta, a 1,5 posto je za infrastrukturu i za jačanje ukupne sigurnosti, poručuje Akrap, ističući kako se ne smije doći u situaciju da u slučaju potrebe, bilo oružane snage bilo prva pomoć, ne stižu na vrijeme tamo gdje treba.

Naš sugovornik kao zoran primjer navodi slučaj u vrijeme potresa na Banovini kada su u ogromnom broju na to područje pohrlili volonteri i zakrčili ceste.

- Dogodilo se da su ceste bile zakrčene, a trebalo je, između ostaloga i evakuirati sisačku bolnicu. Vatrogasne i medicinske postrojbe, policija i vojska nisu mogle tim cestama ići onom brzinom kako je bilo sukladno s kriznim situacijama. Prema tome prometnice su izuzetno bitna stvar za sigurnost i otpornost svakog društva. Nisu to samo prometnice već i zračne i pomorske luke. Digitalna sigurnost zračnih luka u smislu borbe protiv mogućih malverzacija kao i otpornost u odnosu na besposadne sustave. Posljednjih godina ima slučajeva gdje se cyber napadima utjecalo na sposobnost upravljanja zračnim prostorom na nekoliko zračnih luka. To je sve izuzetno bitno za sigurnost i otpornost sustava - zaključuje Akrap.

Nestao vojnički duh

Da je Europa nespremna dočekala rat u Ukrajini koji je počeo 2014., a nastavio u punom obimu 2022. godine, smatra dr. sc. Vilko Klasan s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.

- Ukrajinski rat pokazao je kako će izgledati budući ratovi. Nisu to samo dronovi i protuzračna obrana već i proturaketna, protudronska obrana. Mi prelazimo sa sovjetskog naoružanja na NATO kalibar i sad imamo jedinstvenu priliku modernizirati oružane snage. Ono što slijedi za cijelu Europu je sigurno prilagođavati vojske. Vojska se uvijek snagom, naoružanjem, organizacijom i ustrojem određivala prema ratu, ili prema neprijatelju, prema prijetnji, odnosno prema ugrozi. Sada je NATO jasno ocijenio da je neprijatelj Rusija, a kako oni ratuju, vidi se u Ukrajini. Mi i cijela Europa moramo slijediti taj put - poručuje Klasan.

Drži kako Europi, ali čak i nama koji smo prije 30 godina imali rat, nedostaje onaj vojnički duh.

- Ovaj mimohod je dobra stvar da narod vidi što to čuva mir. Mi mimohodom slavimo, naravno, i pobjedu, mi smo je zaslužili, ali ponajprije slavimo 30 godina mira. Ako ljudima nije jasno što je to, neka pogledaju Ukrajinu. Stoljećima već postoji odrednica - da bi se očuvao mir, naoružaj se, najbolje se naoružati jer je to najbolji garant mira - naglašava Klasan.

Uvjeren je da Hrvatska u posljednjih nekoliko godina ide u dobrom smjeru modernizacije oružanih snaga.

- Mi smo članica NATO-a, najvećeg vojnog saveza i naš je trend da se na Hrvatskoj vojci sve više oslikava to naše članstvo. Imamo svoje obveze prema NATO-u ali imamo i svoje nacionalne interese i između toga tražimo balans i naravno da se i na naoružanju Hrvatske vojske, pa poslije na obuci, na doktrini i uporabnoj koncepciji, vidi da smo mi članica tog Saveza. Ono gdje mi trebamo brže ići su ljudi jer za najmoderniji avion ili tenk moraš imati ljude. To znači sustav školovanja i promicanja da bi mogli slijediti taj napredak. Već sada se puno toga napravilo za naše djevojke i dečke u vojsci, ali ono što još moramo napraviti jest da vojska dobije svoje mjesto u društvu koje joj pripada. U Domovinskom ratu vojska je bila ono u što se najviše vjeruje u društvu i vjerujem da je to još i sad jer vidim da je polako počeo rasti interes mladih za vojsku. Za to sam da im se još više poboljšaju uvjeti jer će to privući mlade. Ljude treba adekvatno platiti, treba im osigurati i druge stvari, primjerice stambeno rješavati. U posljednje vrijeme napravljeno je puno toga, međutim po meni postoji još prostora da se to poboljša - rekao je Klasan.

Iako se opremanje događa relativno kasno, planovi do 2030. i 2035. pokazuju ozbiljan zaokret - a uz pravi kontinuitet, Hrvatska bi mogla stvoriti moderno opremljenu, mobilnu i kredibilnu obrambenu silu, dostojnu svoje povijesti. Današnji planovi do 2030. i 2035. predviđaju znatno veća ulaganja, vraćanje vojnog roka i stvaranje brze, moderne, visoko mobilne vojske u europskom standardu.