Općinski sud u Zadru donio je presudu kojom je usvojio tužbu mještanina Vrane, djelatne vojne osobe, koji je tužio Republiku Hrvatsku zbog toga što mu je Ministarstvo obrane godinama umanjivalo iznos naknade troškova prijevoza za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla. No nevjerojatno je da se taj spor nije mogao riješiti nagodbom između stranaka, dakle bez suđenja, s obzirom na to da je ta djelatna osoba zbog istih razloga već tužila državu te je u njegovu korist izrečena pravomoćna presuda. Druga nevjerojatna činjenica je da je ovom presudom državi naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.079,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama, što je manje od iznosa koji će tužitelju isplatiti po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka, 1.525 eura.

Vranjanin u tužbi navodi kako je djelatna vojna osoba Ministarstva obrane, u činu narednika, raspoređen na radno mjesto u vojarni u Zemuniku Donjem, a svoj rad obavlja sukladno radnom vremenu postrojbe, od 7 do 15 sati. Ima pravo na naknadu troškova prijevoza za redoviti dolazak i odlazak na posao i s posla jer nema organizirani prijevoz, pravo koje mu je država kao poslodavac i priznala u svojoj odluci, pa mu od 1. prosinca 2017. do danas mjesečno isplaćuje 102,2 eura, ovisno o tomu koliko tužitelj stvarno radi u konkretnom mjesecu.

USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Dobije 102,2€, tražio 169,9

- No imam pravo na veći iznos od ovog koji mi se isplaćuje. Prema Pravilniku o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza dužni su mi naknaditi troškove prijevoza u visini cijene mjesečne karte najjeftinijeg javnog prijevoza za istu udaljenost putovanja ili mi naknaditi trošak u visini od 10 eurocenti po prijeđenom kilometru. Budući da između Vrane i Zemunika Donjeg, radi se o udaljenosti od 33 kilometra, nema izravne međumjesne linije, imam pravo na naknadu mjesečnih karata na relaciji Vrana - Zadar u iznosu od 100 eura i Zadar - Zemunik Donji u iznosu od 69,9 eura, odnosno ukupno 169,9 eura mjesečno. Tek iza 31. prosinca 2022. ova mi se naknada počela isplaćivati prema prijeđenom kilometru na relaciji Vrana - Zemunik Donji - napominje ovaj dočasnik u Oružanim snagama RH, koji je već tužio RH zbog umanjenja te naknade za razdoblje do 30. rujna 2020. te je u njegovu korist donesena pravomoćna presuda. U ovoj tužbi zahtijeva naknadu razlike putnog troška u iznosu od 67,69 eura za razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. Državi se najprije obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, a na kraju ju je bio prisiljen tužiti.

Izmjene Pravilnika

U odgovoru na tužbu Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Zadru, koje zastupa RH, protivi se tužbenom zahtjevu te ga predlaže odbiti kao neosnovanog u cijelosti. Ističu kako je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada sukladno važećem rješenju kojim mu je utvrđena i relacija koju mu je poslodavac priznao za te troškove.

- Stupanjem na snagu izmjena pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza svi korisnici naknade za putne troškove bili su obvezni podnijeti nove zahtjeve s pripadajućom dokumentacijom na temelju koje im je priznavano pripadajuće pravo na putne troškove. Tužitelju je potom sukladno utvrđenim činjenicama i odredbama Pravilnika priznato pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji Vrana - Zemunik Donji odlukom Ministarstva obrane od 18. srpnja 2023. u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru. Budući da je tužitelj ostvario pravo na naknadu putnog troška u utuženom razdoblju na temelju pravomoćnih upravnih akata Ministarstva obrane, nema pravo na isplatu koju traži ovom tužbom - tvrde u ODO-u.