
Milanović više ne traži pola, nego tek nekoliko važnih veleposlanika
To bi u praksi značilo da ako bi, primjerice, Plenković htio veleposlanika u Berlinu, Milanović bi zauzvrat želio London
U Vladi i Uredu predsjednika slažu se da nema lista s imenima na temelju koje se vode konzultacije o popunjavanju hrvatskih diplomatsko-konzularnih predstavništava, a već i samo to je naznaka da bi ovaj put taj proces mogao uspješno završiti.
Krajem prošlog tjedna pojedini su mediji izvijestili da je iz Banskih dvora na Pantovčak otišao popis s 89 imena mogućih budućih veleposlanika i konzula, o kojima bi se idućih dana i tjedana morao izjasniti predsjednik Zoran Milanović. Zato se činilo da se ništa u metodologiji nije promijenilo u odnosu prema studenom 2020. Tada je, prilikom sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, premijer Andrej Plenković predao Milanoviću listu s 12 veleposlanika i konzula koje bi trebalo imenovati, ali od toga nikad nije bilo ništa s obzirom na to da predsjednik Republike želi imati određen utjecaj na kadrovsku politiku u hrvatskoj diplomaciji.
U dobrom smjeru
Prema svemu sudeći u Vladi su to sada ipak spremni uvažiti, pa je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman demantirao postojanje neke veleposlaničke liste. "Mogu samo potvrditi da traju konzultacije, ali ni o kakvoj listi nema govora. Sve spekulacije o tome odbacujem. U našim razgovorima vodimo računa o imenima kandidata, a kada se u konačnici ona usuglase, bit će poznata javnosti", izjavio je Grlić Radman za subotnji Dnevnik HTV-a. Isto su nam rekli u nedjelju u Uredu predsjednika; da im nije stigao prijedlog veleposlanika i konzula koji bi Milanović, kao ustavni sukreator vanjske politike, trebao odobriti, ali potvrđuju da su konzultacije u tijeku i da "idu u dobrom smjeru".
O čemu je tu onda točno riječ? Početkom veljače Grlić Radman svim je profesionalnim diplomatima uputio interni poziv da u roku od 14 dana pošalju svoju prijavu "u postupku pripreme prijedloga za imenovanje šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda". Svatko od njih mogao je iskazati interes za čelna mjesta u najviše tri od 89 diplomatsko-konzularna predstavništva. U pitanju je prava rekonstrukcija hrvatske diplomatske mreže, a spomenute prijave razmatrane su u MVEP-u "kao dio pripremnog postupka predlaganje liste kandidata, a radi konzultacija propisanih Odlukom o postupku osnivanja diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu i postupku postavljenja i opoziva šefova diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u inozemstvu".
Omekšani stavovi
Kako doznajemo, pojedinim diplomatima doista je ponuđena jedna od destinacija za koju su izrazili zanimanje u internom pozivu, drugima neka od ostalih, uglavnom MVEP je kreirao za sebe popis potencijalnih veleposlanika i konzula. Ali, s njim se, bar ne još, ne barata u razgovorima koji upravo traju između dužnosnika Ministarstva i Ureda predsjednika. Prvo se, naime, mora postići dogovor o tome na koji će način predsjednik Republike sudjelovati u definiranju konačnog prijedloga kandidata. Prije četiri godine Milanović je, pozivajući se pritom na praksu iz predsjedničkih mandata svojih prethodnika, inzistirao na načelu "fifty – fifty", a Plenković je kategorički odbijao mogućnost da njemu prepusti odabir polovine veleposlanika i konzula.
U međuvremenu je Milanović omekšao svoj stav, ne traži sada da on odlučuje o 45 veleposlanika i konzula, nego da mu se prepusti da ih odredi za dio važnih međunarodnih centara. Primjerice, ako će premijer Plenković, što je prirodno, htjeti imenovati veleposlanika pri Europskoj uniji, onda predsjednik Republike smatra da bi njegova trebala biti zadnja u vezi s veleposlanikom pri NATO savezu. Ili, kada bi Plenković zahtijevao veleposlanika u Berlinu, Milanović bi zauzvrat želio, recimo, London.