Više od 80 posto otpada u Jadranu čini plastika, a sve veći broj skipera, osobito u predsezoni i u zaštićenim područjima poput Mljeta i Lastova, samoinicijativno uklanja smeće s mora i obale kako bi očuvali čistoću hrvatskog dijela Jadrana.
Unatoč naporima pojedinaca, udruga i institucija morski otpad i dalje je jedan od najozbiljnijih ekoloških problema na Jadranu. Prema podacima udruge Sunce i Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IZOR), većinu otpada čini plastika. Riječ je o vrećicama, bocama, ambalaži, ribarskim mrežama i stiroporu. Glavnina tog otpada dolazi s kopna te se naplavljuje u uvale i na obalu, posebice tijekom zime i jakih južnih vjetrova.
Tijekom 2024. na području ušća Neretve, gdje udruga Sunce sustavno prati stanje morskog otpada, prikupljeno je više od dvije tone smeća. U prva četiri mjeseca 2025. iz mora i s obale uklonjeno je dodatnih 323 kilograma. Iako zbrinjavanje otpada nije njihova obveza, mnogi skiperi i djelatnici u nautičkom sektoru sve češće samoinicijativno uklanjaju smeće koje zateknu u uvalama.
“Kad dovodim goste u neku predivnu uvalu i zateknem plastične boce, napuhance ili bove, ne mogu se praviti da to ne vidim. Iako to nije moj posao, osjećam se dužnim nešto poduzeti", rekao je Tomo Lončarević, iskusni skiper koji godinama plovi Jadranom. Prema njegovim riječima, najčešće je riječ o plastici koja se već raspada u moru. "To su predmeti koji se mrve u rukama i teško ih je pokupiti", objasnio je.
Sličnog je mišljenja i skiper Andrija Posarić, koji je odrastao u obitelji posvećenoj ekologiji. "Kad sam bio dijete, s roditeljima smo uvijek skupljali smeće. Bilo da smo planinarili, kampirali ili boravili uz rijeke, uvijek je vrijedilo pravilo: pokupi ono što vidiš. To sam prenio i na svoj posao. Ne držim gostima predavanja, ali kad vide da mi to radimo, često nam se sami priključe", kaže. Napominje da je problem posebno izražen unutar zaštićenih područja - Mljet i Lastovo su nacionalni parkovi, a u njima često ima više smeća nego u nezaklonjenim uvalama. "Turističke zajednice povremeno organiziraju akcije čišćenja, ali to ne može biti dovoljno. Takva pitanja trebala bi se rješavati sustavno i na državnoj razini. Nevjerojatno je da turisti koji su platili ulaznicu u park sami čiste obalu."
Oba skipera primjećuju da turisti sve češće pokazuju ekološku svijest, često i više nego domaći posjetitelji. Otpad koji pronalaze uključuje ambalažu, boce, madrace za napuhavanje, odjeću, ribarske mreže i bove.
- Zagađenje neće nestati samo od sebe. Djecu treba učiti odmalena. Moja kći je već s dvije godine znala pokupiti opušak u parku i baciti ga u kantu. Neki se zgražaju, ali djeca ionako vole sve dirati, pa neka to bar bude korisno. Najvažnije je da ne odrastaju misleći da to nije njihova odgovornost - zaključio je Posarić.