Napad će ipak samo usporiti planove Irana
Doktor znanosti iz područja atomske fizike i geopolitički analitičar Tonči Tadić smatra kako se u ovom trenutku još uvijek ne može sa sigurnošću reći da su Sjedinjene Države uspjele uništiti izraelski nuklearni program.
- To još uvijek ne znamo. Napad je izveden zrakoplovima i bombama koje su namijenjene za probijanje takvih, duboko ukopanih bunkera. Te bombe imaju doseg od 70 metara kroz kamen ili armirani beton. Što znači da se s njima moglo probiti do nekih dijelova Fordowa, koji su na manjoj dubini od toga. Odnosno pogoditi neke od ulaznih tunela. Naravno, uz uvjet da je tunel doista pogođen, da ne ide ravno kao olovka, odnosno da ne skreće nikamo. Jer već promašaj za deset metara ne znači ništa. Ne znamo koliki je stupanj oštećenja. I što je najvažnije, s obzirom na to da se napad očekivao jako dugo, ne znamo koliko je obogaćenog uranija tamo ostavljeno. Možda su ga Iranci premjestili. U svakom slučaju, oštećenja su takva da će ovo na neko vrijeme zaustaviti cijelu priču. Na koliko dugo, ne znamo. Možemo samo vjerovati američkim satelitskim snimkama, odnosno obavještajcima Izraela i SAD-a. Odnosno kontraizjavama s iranske strane. Pa sad, kome će se više vjerovati - smatra Tadić.
Dodao je kako nije sigurno ni da se ovim napadom definitivno zaustavlja cijeli iranski program, nego je samo izvjesno da se on usporava.
- Iranu se šalje poruka da je moguća svaka varijanta koja cilja na zaustavljanje njegova nuklearnog programa, koji bi mogao rezultirati izradom nuklearnog oružja. Dok god postoji politička volja iranskog vodstva da nastavi s obogaćivanjem uranija po svojoj želji i svojoj potrebi, događat će se ovakve stvari, neovisno o tome što se sada dogodilo. Možda je dio centrifuga uništen, vjerojatno je nešto kontaminirano - smatra Tadić.
Dodao je da je ekološka dimenzija cijele priče ipak umirujuća jer su sva postrojenja pod zemljom.
- Noćas su se pojavile vijesti iz izraelskih izvora da je u tijeku evakuacija grada Qoma, koji je pokraj Fordowa. Ali to ne mora značiti ništa. Možda su oni sami odlučili bježati jer su čuli da će biti napad, a možda su počeli iz straha bježati nakon napada bojeći se radijacije. Ali da se doista radi o velikim razinama radijacije, Iranci bi sami već vrištali oko toga - smatra Tadić.
Dodao je kako je ovaj američki napad presedan u smislu da smo dosad imali samo izraelski napad na reaktor Sadama Huseina 1981. jer je Izrael sumnjao da Irak želi početi graditi nuklearno oružje. Međutim, nismo nikad imali napad jedne nuklearne sile na nuklearna postrojenja u drugoj zemlji s ciljem njihova uništenja. “To je prilično zanimljiv presedan”, smatra Tadić.
