Mirotvorca, teologa, neumornog kritičara vremena i vizionara, karizmatičnog i Osječanima omiljenog dr. sc. Petera Kuzmiča prije nepune dvije godine na mjestu dekana Evanđeoskog teološkog veleučilišta u Osijeku zamijenio je dr. sc. Dalibor Kraljik, evanđeoski protestant, pentekostalac iz Jelisavca kod Našica, koji je doktorirao u Ljubljani na katoličkoj dogmatici i Josephu Ratzingeru, teolog u području sustavne teologije koji se bavi odnosom evanđelja i kulture, kršćanstva i društva, apologetikom, političkom i javnom teologijom te suvremenim pitanjima u teologiji, ali i netko tko ima iskustvo rada u državnom i civilnom sektoru. Zajedno se sa suprugom, magistrom klavira i magistrom teologije, Donjomotičankom Juditom Paljević Kraljik, vratio iz Zagreba na fakultet na kojemu je i sam studirao.

Što vas je potaknulo da se vratite iz Zagreba u Osijek?

- Prije svega Božji poziv na jednu novu i izazovnu službu. Iskreno, nije mi bilo lako napustiti Zagreb, imao sam i tamo prilično dobar život i posao koji sam volio, i dug je bio proces donošenja odluke, puno razgovora i molitve. No u konačnici smo supruga i ja donijeli odluku da je ovo prevažna služba na koju smo pozvani i da trebamo biti poslušni Božjem pozivu. Svoj posao ne smatram poslom, već prije svega službom i pozivom. Puno je drugih stvari koje bih mogao raditi u životu, ali sam pozvan raditi ovu konkretnu stvar. Osim toga to je moj fakultet na kojemu sam proveo neke od najljepših i najformativnijih godina mojega života. Došao sam studirati kad sam imao 18 godina, a kad sam otišao, imao sam 30, tako da možete zamisliti koliko je fakultet dio mene i koliko je utjecao na moj razvoj kao teologa, ali i kao čovjeka, muškarca, kršćanina…

Staro i novo

Vaša obrazovna pozadina je teološka ali vaš karijerni put nije bio isključivo teološki?

- Tako je, upisao sam studij na Veleučilištu, koje se tada zvalo Evanđeoski teološki fakultet, 2002. godine kad sam imao 18 godina, završio tadašnji četverogodišnji studij teologije pa odmah i nastavio s još dvije godine magisterija. Doktorski studij sam završio na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, jer sam zbog konteksta u kojem živimo, dijaloga i gradnje ekumenskih mostova htio specijalizirati katoličku teologiju na katoličkoj instituciji. Pogotovo jer sam radio Ratzingerovu teologiju… Nakon završetka magistarskog studija 2008. godine ostao sam raditi na fakultetu kao asistent, predavao sam Uvod u sustavnu teologiju, Uvod u katoličku dogmatiku, Uvod u kršćansku etiku, Metodologiju znanstvenog rada i dr., asistirao dekanu u koordiniranju magistarskog studija, bio glavnim knjižničarem, prevodio što i koga god je trebalo, pomagao gdje god je trebalo. Godine 2013. počeo sam raditi u Agenciji lokalne demokracije, u civilnom sektoru, kao programski asistent, od 2014. do 2015. kao stručni suradnik u Našičkoj razvojnoj agenciji NARA, pa otišao u Zagreb zbog obiteljskih razloga, gdje sam od 2015. do 2017. radio u Ministarstvu financija kao viši stručni savjetnik u Carinskoj upravi u Sektoru za europske poslove i međunarodnu suradnju, od 2017. do 2021. u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava u Upravi za upravljanje operativnim programima Europske unije kao viši stručni savjetnik, a poslije i kao voditelj Odjela za projekte iz područja razvoja civilnog društva. Godine 2021. ponovno sam se vratio u struku i zaposlio na Biblijskom institutu u Zagrebu kao znanstveni suradnik i predavač, a u rujnu 2023. godine vraćam se na svoj matični fakultet u Osijeku kao dekan. Petnaestak godina bavio sam se i politikom, pokušavao svojim društvenim angažmanom nešto mijenjati, donijeti neke drukčije vrijednosti u politiku, nekakve pozitivne promjene. Nažalost, ne mogu reći da sam nešto posebno postigao, ali sam barem pokušao, i naučio puno toga o sebi i drugima, i o tome kako društvo funkcionira u nekim svojim aspektima.

“Stari" sjaj Veleučilišta uvelike je povezan s osobom i djelom dr. Kuzmiča?

- Tako je, stvorio je visokoobrazovnu instituciju koja je prigrlila ne samo Lutherovu usmjerenost k Bibliji – Sola scriptura - već i Strossmayerovu otvorenost za druge. Ovo je Veleučilište uvijek bilo jednim od centara akademskog i civilnog života Osijeka, aktivno je sudjelovalo u građenju ekumenskih i međureligijskih mostova, mira i pomirenja, a dodijelilo je i petnaestak ekumenskih povelja istaknutim teolozima i društvenim djelatnicima za promicanje mira i suradnje. Peter je tu svakako bio najzaslužniji i najistaknutiji, još uvijek se instituciju povezuje s njime, što je dobro. Mi smo zahvalni i ponosni na sve ono dobro što je Peter napravio za fakultet, ali i za Osijek, pa i za Hrvatsku, a toga je doista puno.

Razlikuje li se ovaj vaš ETVOS od onog Kuzmičeva i po čemu?

- "Novi" ETVOS pokušava se nadograđivati na "starome". Sve ono što je dobro smo zadržali, a neke stvari pokušavamo ili izmijeniti ili malo prilagoditi. Tako da i dalje imamo jednu biblijsku dubinu i teološku širinu koju smo uvijek imali, ali nastojimo još malo proširiti svoju djelatnost ispružanjem prema zajednici, ponajviše tako što organiziramo brojne aktivnosti za zajednicu, od izložbi, koncerata i promocija knjiga, do Adventa, natjecanja u ukrašavanju božićnih drvaca, predavanja otvorenih za javnost i sl. Također, pokušavamo biti prisutniji u medijima, pogotovo na društvenim mrežama gdje smo jako aktivni. Napravili smo i cijeli rebranding vizualnog identiteta Veleučilišta, a sve kako bismo bili suvremeni, u skladu s vremenom u kojem živimo i djelujemo, i atraktivniji ne samo sadašnjim i potencijalnim studentima nego i zajednici koje smo dio, a koja nam je jako važna.

Surađuje li Veleučilište s drugim sličnim obrazovnim institucijama u gradu ili u zemlji?

- Naravno, imamo izraziti međunarodni karakter, tako da imamo više od 1000 alumnija u više od 50 zemalja svijeta, a u ovom trenutku imamo studente iz desetak zemalja svijeta. Nama je to normalna pojava, nastava na hrvatskom i engleskom, međunarodni predavači koji nisu samo iz Hrvatske već i vrhunski stručnjaci iz SAD-a, Engleske, Estonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Njemačke, Rumunjske, Mađarske… Uvijek nas je krasio taj međunarodni karakter, tako da je to nešto što nastavljamo i dalje njegovati. Uz to trenutno imamo sporazume o suradnji s 12 fakulteta/sveučilišta iz Belgije, Slovenije, Njemačke, Nizozemske, Rumunjske, Estonije, Litve, Slovačke, Mađarske, Bugarske i Poljske, a nekoliko novih je u procesu potpisivanja sporazuma. Ali imamo i "lokalni" sporazum o suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku. Neformalno surađujemo i s brojnim drugim teološkim ustanovama u Europi i SAD-u, a uskoro se nadamo i suradnji s nama sličnim ustanovama u Koreji, Indiji i Africi. Sve su to dodatne vrijednosti za fakultet, a posebice za naše studente, jer mogu biti dio studentskih razmjena i programa, iskusiti život i studij u drugim zemljama, a što ih neizmjerno obogaćuje.

GOJKO MITIĆ

Moto Veleučilišta je "Obrazovanje za službu, društvo i život". Što to znači?

- Iako Veleučilište nije vjerska ustanova, već visokoobrazovna, naš primarni i strateški fokus u budućem razdoblju bit će obrazovanje crkvenog kadra za službu u različitim protestantskim crkvama i organizacijama. Iako smo imali, a i imamo i trenutno, i studenata koji nisu protestanti, već su katolici, pravoslavni, pa čak i ateisti ili agnostici, upravo zato želimo da se tu mogu pronaći i oni koji neće biti u punovremenim crkvenim službama, ali će biti teološki obrazovani da mogu biti bolji u svojem društvenom angažmanu, u sekularnim poslovima koje već obavljaju, ili da jednostavno budu bolji ljudi koji će živjeti bolji, smisleniji i potpuniji (kršćanski) život. Zato ujedno i imamo program cjeloživotnog učenja za sve one koji žele možda samo slušati neka predavanja po vlastitom izboru, ili polagati samo neke kolegije koji su im zanimljivi, a nemaju afinitete prema nekakvoj teološkoj diplomi.

Raskrižje umjetnosti

Knjižnica Veleučilišta djeluje uistinu impresivno i nevjerojatno je da ovakvu knjižnicu imamo kod nas u Osijeku.

- Knjižnica trenutno ima oko 110.000 knjiga, mahom teološke i srodne građe, primarno na engleskom i hrvatskom jeziku, ali imamo i knjiga i na drugim stranim jezicima, poput njemačkog. Nije namijenjena samo našim studentima, već je i otvorena za građanstvo i svatko se može učlaniti, biti korisnikom, posuditi neku knjigu ili jednostavno doći popiti kavu s nama i porazgovarati. Tu je i impozantna drvena skulptura poznatoga rumunjskog umjetnika Liviua Mocana, vjerojatno najveća drvena skulptura u našem gradu, a možda i šire, za koju se nadamo da će se uskoro naći i na turističkoj mapi Osijeka. Uz to uvijek je i neka manja izložba u tijeku koju je moguće pogledati, kao što je to trenutno izložba "Cvjetaj" Željke Fuderer Levak.

Dio vašeg kampusa je zgrada knjižnice u kojoj su uz knjižnicu smješteni i uredi nastavnika i administrativnog osoblja, predavaonice, seminarske učionice, a dio kampusa je i studentski dom?

- Da, dio kampusa jest i studentski dom kapaciteta 80-ak kreveta u kojemu dijelom žive naši rezidentni studenti teologije, ali i drugi domaći, a posebice međunarodni studenti Sveučilišta u Osijeku, koji dolaze u naš grad kao korisnici Erasmus programa i ostaju i po nekoliko studijskih godina ili samo jedan semestar.

Vaša je web-stranica bogata i aktivnostima koje nisu samo teološka predavanja, već su tu i umjetničke izložbe, koncerti, promocije knjiga…?

- Osim kvalitetnog teološkog obrazovanja Veleučilište nudi i druge sadržaje, upravo sve ove nabrojene i mnoge druge. Razlog zašto to radimo jest jer želimo biti svojevrsnim raskrižjem umjetnosti, gdje u jednom prostoru koji je domom knjige spajamo knjige s drugim umjetnostima, poput slikarstva, glazbe, poezije i sl. I ulazni prostor na prvom katu knjižnice jest uređen poput dnevnog boravka, jer želimo da ljudima bude ugodan, atraktivan, pozivajući, da tu mogu slobodno popiti kavu, razgovarati, zasvirati na klaviru ili gitari, pisati ili biti kreativni na bilo koji drugi način. Vjerujemo da svaka kreativnost ujedno upućuje i na Boga kao ultimativnog Kreatora, kao onoga tko nadahnjuje i daje različite talente, što je samim time itekako spojivo s teologijom.

Kakva je perspektiva i vizija Veleučilišta u budućnosti?

- Mi smo još uvijek u jednom procesu tranzicije pa i revitalizacije, i to je proces koji će trajati još neko vrijeme dok sve stvari ne sjednu na svoje mjesto. I sam još nisam siguran da sam pohvatao sve konce jer ima toliko puno slojeva upravljanja jednom institucijom poput ove. Puno je toga paralelno u tijeku, tako da trenutno radimo na izmjenama postojećih studijskih programa kako bismo više odgovarali potrebama sadašnjeg vremena, uvodimo nove smjerove specijalizacije unutar teološkog studija, planiramo razvoj i započinjanje novih neteoloških studijskih programa, daljnji razvoj knjižnice kao istraživačkog centra, otvaranje galerije umjetnosti, nabavu koncertnog klavira, izgradnje novog krila kampusa s novim rekreacijskim, obrazovnim, znanstvenim i drugim komercijalnim sadržajima, dodatno povećanje međunarodne suradnje na svim kontinentima, povećavanje naše vidljivosti i vidljivosti našeg grada u međunarodnim teološkim i intelektualnim krugovima, itd. Vjerujemo da je pred nama jedna uzbudljiva nova era za naše Veleučilište.