Skorašnji koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom hipodromu bio je glavna tema podcasta "Špica s Macanom", čiji je autor stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan. Gosti su bili saborski zastupnik i profesor na Filozofskom fakultetu Nino Raspudić te novinar i pisac Ivica Đikić. Po svemu sudeći, ni jedan od gostiju, svaki zbog svojih razloga, neće biti među 500.000 ljudi, koliko ih se očekuje na koncertu.

- Kartu nemam, ali ako se karta ukaže, ako se bude imala mogućnost da se djeca pokriju, otišao bih. Svi koji imaju malu djecu znaju da su tu ljudska prava roditelja malo ograničena, počevši od prava na kretanje - objasnio je Raspudić svoje razloge zbog kojih je upitan njegov odlazak na hipodrom.

S druge strane, Đikić neće ići jer je odlazak među pola milijuna ljudi na vjerojatno, gotovo sigurno, vreli srpanjski dan ipak primjereniji za neku mlađu populaciju.

- Neću ići na koncert, ali nije sada primarni razlog muzika i Thompson i cijela ta priča, nego ja stvarno nemam ni fizičkih ni psihičkih kapaciteta sudjelovati u nečemu gdje će biti pola milijuna ljudi. I gdje će trebati provesti ne znam koliko sati na otvorenom, na suncu. Da mi rođeni brat organizira koncert i da on pjeva, ne bih išao jer stvarno nisam za to više sposoban - kaže Đikić.

Talent, ali i više od toga

Rasprava je potom krenula u smjeru pozadine Thompsonova uspjeha, koji na istoj ili sličnoj temi uspješno plovi glazbenim vodama i održava visoku razinu popularnosti.

- Uspjeh je u talentu. Puno njih je pokušalo i devedesetih godina guditi po istoj žici, s istom ili vrlo sličnom poetikom, ali se nije primilo. Činjenica da je on uspio opstati više od 30 godina, da je toliko slušan da može okupiti toliko ljudi na koncertu koje nitko silom ne tjera, govori o tome da on talent ima. Da tu poetiku i glazbu uspijeva artikulirati bolje nego svi drugi - smatra Raspudić.

Đikić se slaže da je Thompsonov talent iznimno važan za njegov uspjeh, ali da nije jedini.

- Talent sigurno igra neku ulogu, ali nije jedini. Njegov je fenomen sastavljen od nešto više elemenata nego što je to samo glazba i glazbeni talent. Ima tu, naravno, i puno politike u tom njegovu koketiraju s ratom, odnosno s tematikom rata, bilo Drugog svjetskog bilo Domovinskog. Ima nešto i u vjerskim elementima koje on uvodi u svoju muziku i scenski nastup. Usto, u posljednje je vrijeme imao tešku zdravstvenu situaciju sa sinom, a njegova je publika sigurno to pratila. I sigurno je osjećala neku vrstu emotivne povezanosti s njim. Ljudi su ga počeli doživljavati na još jedan bliži način nego što je bilo dotad - smatra Đikić.

Macan je načeo temu o tome ima li i koliko spornog u Thompsonovim pjesmama, počevši od "Čavoglava", koje počinju ustaškim pozdravom "za dom spremni".

- Ništa mi tu nema sporno. Ja ću sada reći nešto što nisam vidio da je netko drugi rekao. Potpuno ću okrenuti priču. Nije kod njega sporna politizacija ni politika, nego je sporno baš suprotno. Meni je kod njega trenutno sporno zašto se već politički ne oglasi. Baveći se politikom već pet godina, kao glavni politički problem našeg naroda vidim tu pasivnost. Je li to nasljeđe totalitarizma, je li to neki transgeneracijski strah? Ili je to neka uvjerenost da je baviti se politikom i javnim poslovima nešto a priori prljavo. Vrlo je zanimljivo da je i ova naša estradna scena jednako pasivna kada je riječ o politici. U Americi je sasvim normalno da Bruce Springsteen vrlo oštro govori kada je riječ o politici. Ili Taylor Swift ili Kid Rock. Pa bi li se onda i Thompson mogao oglasiti kada bude dolazio u Zagreb, da kaže kako bi volio da ga dočeka gradonačelnik? Bi li mu kruna s glave pala? Svi kao da rade da se sustav očuva. Ti svoje desno tamburaj, kanaliziraj ove desne emocije. Evo, pola milijuna ljudi na hrvatskom desnom koncertu, a rezultat super izborne godine - ostao Plenković, ostao Milanović, ostao Tomašević. Pa daj, brate, gukni! Imaš valjda neko stajalište o tom gradu u koji dolaziš. Nije stvar što tu ima politike, nego što je nema dovoljno, pa sve ostaje na toj nekoj aluziji i crpljenju frustracija i tih nekih simbola - smatra Raspudić.

Đikić smatra da se Thomopson možda ne želi izravno očitovati o nekim političkim događajima zbog toga što se boji da bi zbog toga mogao izgubiti dio svoje tradicionalne publike.

- On računa na totalitet, a ne na neku parcijalnu političku stranku, bila ona najjača bila najslabija. On se nekako najsličnije ponaša Anti Gotovini nakon izlaska iz Haaga. Gotovinu uvažava široka javnost, ali se on ne oglašava ili se oglašava rijetko - smatra Đikić.

Herceg-Bosna

Macan je spomenuo Thompsonov posljednji megahit, pjesmu "Ako ne znaš što je bilo", koja je nekima sporna zbog toga što u njoj spominje neke toponime i pojave u susjednoj BiH, pa smatraju da time dovodi u pitanje cjelovitost i suverenost te susjedne države.

- Ne vidim sad ništa pretjerano sporno. Kod njega se tu radi o prokušanom receptu ili formuli kako postići neku vrstu himne. To je napravio s "Lijepa li si". Ključ popularnosti te pjesme, kao i ove "Ako ne znaš što je bilo", jest spominjanje Herceg-Bosne, odnosno Mostara i međugorske Gospe. To je taj moment koji, po meni, i nije nešto posebno sporan i politički problematičan. Ali priziva neku vrstu onoga što se nije uspjelo postići u ratu - rekao je Đikić.

Macan je podsjetio da "Ako ne znaš što je bilo" ima iste motive što se tiče BiH kao i "Lijepa li si".

- On je išao na tu novu verziju pjesme jer se sjećamo da je u "Lijepa li si" spominjao Herceg-Bosnu. Bio sam u sto rasprava oko toga. Na kraju, kada bi netko bio dovoljno uporan, rekao bi da je u originalnom spotu bio na nadgrobnom spomeniku Mati Bobanu. I bilo je jasno na koju Herceg-Bosnu misli. I zato se ta "Lijepa li si" pokušavala diskvalificirati, a ona je u međuvremenu postala himna Vatrenih - rekao je Macan.

Đikić se također slaže oko toga naglašavajući da je ta pjesma ponavljanje istog recepta s "Lijepa li si"; nabrajanje hrvatskih regija, bitnih ratnih točaka u Domovinskom ratu, plus taj dodatak Mostara, Međugorja, odnosno Hercegovine i Herceg-Bosne. "Isti je recept i isti je uspjeh", kaže Đikić. Dodao je kako ne smatra da je Thomopson imao namjeru tom pjesmom potaknuti anketiranje dijela BiH, niti razbijati tu državu.

- Ali da igra na tu emociju, igra - smatra Đikić.

Macan kaže da većina mladih ljudi koji će ovog srpnja biti na koncertu i ne zna tko je bio Mate Boban jer je prošlo jako puno vremena. Raspudić je spomenuo istraživanje sociologa Benjamina Perkovića koje je pokazalo da mladi ustaški pozdrav "za dom spremni" povezuju gotovo isključivo s Domovinskim ratom i postrojbama HOS-a. To je spomenuto zbog tog što još uvijek ipak najveći Thompsonov hit počinje baš njime, pa se neki pitaju kako će to izgledati na koncertu kada 500.000 ljudi na Thompsonovo "za dom" odgovori – "spremni".

- Vjerujem da će otpjevati Čavoglave u originalu - kaže Macan. Raspudić je dodao da "bi to bilo oskvrnuću umjetničkog djela da on to sada mijenja".

- Pogotovo ako oko toga nema nikakve sudske presude. Ne vidim zašto bi on sada odustao - zaključuje Đikić.