Hrvatska je po kliničkim ispitivanjima na samom začelju Europske unije, iako ona donose dobrobit pacijentima, zdravstvenom sustavu i državi. Druge su europske države prepoznale njihove prednosti, pa poreznim i drugim olakšicama stimuliraju klinička ispitivanja, a kod nas tih benefita nema. Zato je u Hrvatskoj godišnje između 50 i 70 novih kliničkih ispitivanja, što je upola manje od europskog prosjeka, a čak tri puta manje spram razvijenih država. U klinička ispitivanja kod nas se ulaže oko 40 milijuna eura godišnje, ili prosječno 10 eura po stanovniku, a u Švicarskoj se ulaže čak 1000 eura po stanovniku.

Manjak kliničkih istraživanja na našem tlu može se pripisati sustavnom neznanju i manjku informacija, čak i kod medicinskih djelatnika. Čak je i jedan bivši ministar zdravstva zagovarao reduciranje kliničkih ispitivanja, da hrvatski građani "ne bi bili pokusni kunići", što je potpuno pogrešan stav, upozorava Marko Lisac, voditelj radne skupine za klinička ispitivanja Inovativne farmaceutske industrije (IFI). Naprotiv, pacijenti koji dobiju mogućnost sudjelovanja u kliničkom ispitivanju imaju pristup najmodernijim inovativnim lijekovima pet do deset godina prije nego što lijek dođe na tržište, a to je osobito važno za oboljele s rijetkim bolestima, onkološke bolesnike i druge za čije dijagnoze nema terapijskih opcija. Usto, pacijent koji sudjeluje u kliničkom ispitivanju ima medicinsku skrb puno višu od standardne, nema lista čekanja, a liječnik koji ga vodi dostupan je od 0 do 24 sata.

- Jedna je od prednosti za pacijente što se u probiru pacijenata za neko kliničko ispitivanje provodi široka dijagnostika, pa je bilo slučajeva da su kod pacijenta otkrili nove lezije kojih uopće nije bio svjestan. Tako je dobio onkološku terapiju na vrijeme, puno prije pojave simptoma, što može spasiti život - ističe Lisac.

U Hrvatskoj se uglavnom provode klinička ispitivanja u trećoj fazi, kad je već dokazana učinkovitost i sigurnost lijeka. Takve studije donose znatnu uštedu za bolnice i zdravstveni fond jer naručitelj, odnosno farmaceutska kompanija koja razvija lijek, plaća sve troškove. "To je najbolji izvozni proizvod. Inozemni kapital investira se u Hrvatsku, a mi, umjesto da nas smatraju zemljom kuhara, konobara i spremačica, izvozimo svoje znanje i sposobnost. Otvaraju se nova radna mjesta, a u zemlji zadržava visokoobrazovani kadar", ilustrira predstavnik IFI-ja.

PIXABAY

Da klinička ispitivanja imaju smisla, pokazuje primjer članica EU-a, poput Francuske, Mađarske, Poljske, Bugarske i Grčke, koje osiguravaju porezne olakšice i povrat poreza na račun kliničkih ispitivanja. Danska je s državne razine pozvala kompanije da svoja klinička ispitivanja provedu u toj državi, a Rumunjska je drastičnim rastom plaća uspjela vratiti liječnike nakon njihova velikog egzodusa iz 2013. godine, te je lani donijela i nacionalni plan razvoja kliničkih ispitivanja kojim do 2026. godine namjerava udvostručiti njihov broj, sa 300 na 700 godišnje.

Hrvatska je nedavno uskladila svoje propise s europskima, pa nam klinička ispitivanja više ne bi smjela izmicati iz ruku zbog krajnje spore birokratske procedure njihova odobravanja. Problem nam je zastarjeli Pravilnik o kliničkim ispitivanjima, čiju izmjenu obećava ministrica zdravstva Irena Hrstić, a kojim bi i Hrvatska trebala uvesti financijske stimulacije u obliku poreznih olakšica kompanijama koje investiraju u kliničke studije. Nedostaje nam registar kliničkih ispitivanja koji bi bio javno dostupan i vidljiv pacijentima. Mnogi od njih, kao što je to svojedobno bio slučaj s novom terapijom za spinalnu mišićnu atrofiju (SMI), žele brzi pristup terapiji, makar i u eksperimentalnoj fazi, što bi im država uz malo truda mogla omogućiti u većoj mjeri nego danas.

Koliko su intervencije u postojeći sustav kliničkih ispitivanja potrebne, govori podatak da zbog visokog financijskog opterećenja tim ispitivača dobije samo 20 - 30 posto ukupnog budžeta namijenjenog za neko kliničko ispitivanje, što liječnicima donosi malu naknadu za vrlo zahtjevan angažman i demotivira ih za sudjelovanje u studijama. n