Karta Hrvatske opet je prevladavajuće plave boje nakon lokalnih izbora - uz iznimku Istre i (zasad) Primorsko-goranske županije te manjih dijelova sjeverozapadne Hrvatske, poput Međimurja i grada Varaždina, u svim ostalim županijama HDZ je i na ovim izborima potvrdio da je stranka s najjačom infrastrukturom na terenu, uz podršku središnjice i premijera Andreja Plenkovića.

Epohalni poraz

HDZ je ponovio uspjeh s izbora 2021., kad je držao vlast u 15 od 20 županija - isto je i sada, s tim što je sada u prvom krugu pobijedio u znatno većem broju županija nego prije četiri godine, a u drugi krug ulazi s velikom prednošću svojih kandidata u Varaždinskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Šibensko-kninskoj županiji.

Velika je vjerojatnost da će rezultati biti potvrđeni u drugom krugu, možda eventualno s izniumkom Šibensko-kninske županije, gdje kandidat SDP-a (bivši HNS-ovac) Petar Baranović ima najmanji zaostatak za HDZ-ovim kandidatom.

HDZ je, naravno, morao odustati od Zagreba i Rijeke - no dobio je Sisak, a ako pobijedi u Splitu, gdje njihov kandidat Tomislav Šuta zaostaje samo pet posto za Ivicom Puljkom iz Centra, aktualnim gradonačelnikom, to će za njega biti pobjeda velika kao kuća. Gdje je god razlika manja, iznosi manje od deset posto, u drugom krugu situacija se može preokrenuti, a Split nije jedino takvo mjesto. Drugo je Primorsko-goranska županija, gdje HDZ-ov dr. Alen Ružić zaostaje samo šest i pol posto za SDP-ovim Ivicom Lukanovićem. Ako se zna da je kandidat nezavisne liste Ive Rinčić i Unije Kvarnera Nedo Pinezić osvojio čak 16 posto glasova, jasno je da će se bar dio tih glasova preliti Ružiću, stoga je za SDP, jednako kao i za Rijeku, važno kako će sve završiti i u Primorsko-goranskoj županiji.

Nakon epohalnog poraza u Rijeci, gdje je Sandra Krpan ostala tek na trećem mjestu, za SDP je u drugom krugu jednako važan i rezultat koji će ostvariti Lukanović za župana. On je, naime, kao predsjednik Županijske organizacije SDP-a zaslužan (ili kriv) za to što se župan Zlatko Komadina povlači u Sabor, te ga on pred biračima pokušava zamijeniti kao "promjena", kako karakterizira svoju politiku iako je član iste stranke. Jednako je tako zaslužan ili kriv i za rezultat Sandre Krpan, jer je uvelike stajao i iza tog projekta, odnosno micanja aktualnog gradonačelnika Marka Filipovića s pozicije da bude SDP-ov kandidat za još jedan mandat, što je, kako dobro znamo, završilo porazom SDP-a i Sandre Krpan, jer u drugi krug idu Iva Rinčić i Marko Filipović.

On je bio gradonačelnik Kastva dok je Sandra Krpan bila ravnateljica škole u Kastvu, i već dugo surađuju, te je u njegovu kabinetu osmišljen plan prema kojem će on biti kandidat za župana, a ona za gradonačelnicu Rijeke. U unutarstranačkim razgovorima dogovorio je s Komadinom da on ove godine ode iz Županije, odnosno Komadina je sam to odlučio nakon šest mandata, te politički rad od 1. lipnja nastavlja u Saboru, a Lukanović je postao predsjednikom Županijske organizacije prije dvije godine. Od tada je radio na terenu i pokušao jačati stranku, ali na kraju je, odabirom Krpan, izgubio Rijeku, a ima velike šanse i da u drugom krugu izgubi Klanu, Lokve, ponovno Crikvenicu i Rab itd.

Pitanje odgovornosti

Sad je i sam pred problemom u drugom krugu jer će HDZ svoju kampanju do kraja izbora graditi personalizirano, na liku i djelu ravnatelja KBC-a Alena Ružića, koji je u prvom krugu ostvario povijesno dobar rezultat za HDZ za tu županiju, 26,5 posto, a Lukanović pak u tu bitku ulazi s teretom poraza u Rijeci.

Taj poraz koji znači gubitak vlasti u trećem gradu po veličini u Hrvatskoj, nakon 35 godina vlasti, a neki bi rekli, i 80 godina, za SDP je točka na kojoj se mjeri i uspješnost aktualnog vodstva SDP-a Hrvatske sa Sinišom Hajdašem Dončićm na čelu. Iako on ne preuzima odgovornost za rezultat u Rijeci, kao ni Lukanović zasad, mnogi se slažu kako je SDP postao "junior partner" stranke Možemo! u Zagrebu, s bazom još samo u Varaždinu, Koprivnici i eventualno Križevcima, ako njihov Tomislav Golubić uspije pobijediti za župana u drugom krugu. Spas za njih može biti i Istra, odnosno Pula - zato što IDS proživljava na razini Istre istu krizu kao što ju proživljava SDP u Rijeci, pa se za lijevo biračko tijelo logično nameće kao alternativa IDS-u. Ako Sanja Radolović postane županica, a Peđa Grbin gradonačelnik Pule, bit će to velika stvar za ovako oslabljeni SDP, i veliko uporište za Hajdaša Dončića. No ako u tome ne uspiju, na stranačkim tijelima SDP-a potegnut će se vrlo brzo, već nakon drugog kruga izbora, 1. lipnja, pitanje odgovornosti i samog šefa stranke. Naime, SDP će u Zagrebu dijeliti vlast s Možemo!, a to sigurno nije dovoljno da bi cijelo Predsjedništvo stalo potpuno iza rezultata ovih izbora.

Generalno gledajući, ako SDP ne uspije osvojiti Pulu, ostat će na ovoj razini katastrofe, a ako ipak i osvoji Pulu, to će biti tek "katastrofica" sve zajedno, kaže analitičar prof. Žarko Puhovski.

- SDP postaje "malograđanska stranka", odnosno stranka malih gradova, čak i ako bude imao Pulu. Oni su kapitulirali pred Možemo! u Zagrebu, upropastili su svoju stranku na terenu u Splitu, samoubili su se u Rijeci, a već su dugo ispod zemlje u Osijeku. Nešto su se švercali uz Zorana Milanovića nacionalno, ali lokalni izbori pokazali su da nemaju ustrojene organizacije na terenu. U tom smislu, Siniša Hajdaš Dončić trebao bi se držati vlastitih riječi, o tome da se svaki neuspjeh itekako tiče i njega kao predsjednika. No da ga sada smjenjuju, to bi bilo još gore za njih - zaključuje Puhovski. n