Iako je Hrvatska udruga poslodavaca krajem veljače upozorila da Hrvatska praktički više nema proizvodnju umjetnih gnojiva, iz kutinske Petrokemije ipak najavljuju skorašnji početak proizvodnje s obzirom na to da je završio zahtjevan dvomjesečni remont koji je Petrokemija morala provesti zbog zadovoljavanja ekoloških standarda.

- Proizvodnja bi trebala početi sredinom ožujka i bit će dovoljno umjetnog gnojiva jer smo u stanju proizvesti značajne količine za potrebe naše poljoprivrede - najavio je sindikalni povjerenik u Petrokemiji Davor Rakić.

Kompenzacijske mjere

Petrokemija je godišnje proizvodila od 1,1 do 1,2 milijuna tona raznih proizvoda, no od 2021. godine gotovo da nije proizvodila umjetna gnojiva zbog promjene vlasništva, rata u Ukrajini, koji je prouzročio visoke cijena plina koji se koristi u proizvodnji gnojiva, remonta postrojenja, ali i nespretno provedene dokapitalizacije prošlog ljeta, u kojoj je država najprije izgubila kontrolni paket, a krajem godine s turskim vlasnikom Yildirimom ipak sklopila novi ugovor, kojim je, na zadovoljstvo sindikata, vratila svoj kontrolni udio u vlasništvu kutinske tvornice. No, član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić upozorava da nije problem u količinama gnojiva, nego u njegovoj cijeni, koja je od Nove godine do danas porasla za čak 40 posto, odnosno cijena tone gnojiva u samo dva mjeseca skočila je za 120 eura!

- Zbog cijene umjetnih gnojiva koju seljaci ne mogu financijski pratiti, ove ćemo godine imati i pad proizvodnje i pad prinosa poljoprivrednih kultura, a u međuvremenu su i cijene sjemena i zaštitnih sredstava također porasle - kaže Brlošić i dodaje da država seljacima još nije isplatila potpore za prošlu godinu, iako su već počele prijave za 2025. godinu. Ustvrdio je i da se sredstva iz omotnice europskih fondova namijenjena poljoprivrednicima troše nenamjenski, odnosno ne dijele se seljacima, nego se s tim novcem grade "ceste, parkovi i azili za pse s podnim grijanjem".

Pita se zašto država ne aktivira kompenzacijske mjere kod cijene umjetnih gnojiva i upozorava da su poljoprivredni proizvođači dovedeni do ruba zbog kredita s ugovarateljima koji imaju kamatu veću nego bankarski krediti.

- Ugovaratelji seljaku kreditiraju sjeme, zaštitu i gnojivo, ali mu zbog toga određuju i cijenu njegovih poljoprivrednih proizvoda i traže zadužnicu. Dođe li do vremenskih nepogoda i urod propadne, a seljak zbog toga ne može vratiti kredit, ugovaratelj se može upisati kao vlasnik zemlje i seljak de facto može ostati bez zemlje - pojašnjava Brlošić i dodaje da prosječnom seljaku trenutačno treba oko 10 tisuća eura za sjeme, gnojivo i zaštitu za samo jedan hektar, i to bez troškova rada i mehanizacije, dok se kod šećerne repe taj iznos udvostručava.

“Divlje" tržište

- Pokraj svih izazova za hrvatsku poljoprivredu, daljnje povećanje cijena umjetnih gnojiva zadnje je što građani kao kupci prehrambenih proizvoda te domaća poljoprivreda žele kada govorimo o prehrambenoj sigurnosti. Osobito u slučaju ako se farmeri okrenu jeftinim kulturama i počnu smanjivati troškove reduciranom gnojidbom na štetu prinosa i kvalitete - navodi se u analizi glavnog ekonomista HUP-a Hrvoja Stojića, koji podsjeća da je Hrvatska do 2021. godine bila neto izvoznik umjetnih gnojiva, pri čemu je najveći neto izvoz od 146 milijuna eura ostvaren davne 2011. godine.

- Od tada se saldo pogoršava te prelazi u “crveno”. Naime, trgovinska bilanca umjetnim gnojivima u posljednje se dvije godine drastično promijenila, pa je u 2022. Hrvatska uvezla 342 milijuna eura umjetnog gnojiva uz deficit od 222 milijuna eura, a u 2023. godini 218 milijuna eura uz deficit od 164 milijuna - navodi Stojić i dodaje da smo zbog obustave proizvodnje u Petrokemiji postali “divlje” tržište, gdje čak i transportne tvrtke prodaju nedeklarirano umjetno gnojivo iz Rusije i Bjelorusije.