Nakon devedeset godina rada, kada je bila sinonim za kvalitetne domaće mliječne proizvode, ludbreška obiteljska mljekara Bohnec prestaje s radom i s otkupom mlijeka, a vlasnica Marijana Bohnec, prenose Varaždinske vijesti, kao glavne razloge navodi pad primarne proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj te niske cijene uvoznih proizvoda, osobito sireva, a tim cijenama, kaže, ne može konkurirati. Predsjednik Odbora za mljekarstvo Hrvatske poljoprivredne komore Igor Rešetar za naš list kaže kako je ovu mljekaru vodilo više generacija obitelji i da je svojevremeno bila četvrta ili peta mljekara po preradi u Hrvatskoj.

“Njezin problem definitivno je pad primarne proizvodnje, broj proizvođača mlijeka smanjio se za čak 90 posto na tom području i te visoke troškove transporta i drugoga takva mljekara nije mogla podnijeti, a što se tiče kupovanja mlijeka na burzama – nisu bili dovoljno veliki da kupuju veće količine i da budu konkurentni. Dakle, uzrok je isključivo pad broja proizvođača”, kaže Rešetar, i sam proizvođač iz Čakovca. Dodaje kako su svojevremeno mljekare veličine ove u Ludbregu prerađivale do 12 posto otkupa mlijeka, a sada je on pao ispod 10 posto.

Sudbina ludbreške mljekare nova je bolna potvrda teškog stanja u kojem se nalazi hrvatski sektor mlijeka koji se sada sveo na svega 2500 proizvođača. Samo lani je s tom proizvodnjom prestalo njih 200, a godišnja proizvodnja mlijeka sada je 437 milijuna litara. K tome, dok je prosjek rasta otkupne cijene mlijeka u Europskoj uniji 17 posto, u Hrvatskoj je samo 2 posto i prosječno se kreće, kaže Rešetar, od 45 do 52 ili 53 centa. Usporedbe radi, na Cipru proizvođač u otkupu dobije 66 centi. Kad se jednom zatvori farma, odnosno pogon, to je u pravilu kraj za taj subjekt, a stalni, strmoglavi pad broja proizvođača, što sa sobom vuče i isto tako strmoglavi pad sirovine, jeftini uvoz kojem domaće cijenama ne može konkurirati, vodi ovaj sektor u sve veće probleme.

Dok se dosadašnji svijetli primjeri poput obiteljske ludbreške mljekare zatvaraju, Hrvatska je postala tržište na koje se plasiraju viškovi iz drugih većih zemalja Europske unije.

No, iako je bijes okrenut prema trgovačkim lancima, brojke pokazuju da pojedini uvoznici i proizvođači više profitiraju na rastu cijena. Još nisu raspoloživi podaci za 2024. godinu, ali već u 2023. Vindiji je dobit rasla za 743 posto, na 21 milijun eura, a Dukat, koji je, kao i Vindija, istovremeno i veliki uvoznik mlijeka, imao je rast dobiti od 35 posto, ukupno gotovo 17 milijuna eura. U protekloj, 2024. godini, očekuje se da će ove kompanije imati još veću dobit jer su cijene mliječnih proizvoda znatno rasle.

Iako je fokus građanskog bojkota na trgovcima – financijski pokazatelji otkrivaju da drugi više zarađuju na rastu cijena. Mali propadaju, uvoz je sve veći, cijene rastu, a Dukat, ponajprije, te Vindija ostvaruju odlične poslovne rezultate – najkraći je rezime situacije. “Brojke pokazuju rast dobiti što ide na štetu otkupne cijene, a veliki broj naših proizvođača mlijeka ima ispod 50 centi. Dobit isplaćuju menadžeri i vlasnici mljekara i oni su ti koji određuju koliko je ta dobit u samoj mljekari”, kaže Rešetar. Predsjednik HPK-ova Odbora za mljekarstvo upozorava na to da je u lancu troškova u Hrvatskoj veliki trošak logistike. “Distributivni i logistički centri uzimaju si veliki dio u tom lancu zbog specifičnog oblika naše zemlje i količina koje distribuiraju, a koje nisu velike. Trgovački lanci spona su između potrošača i proizvođača. Njima je svejedno hoće li domaći proizvod prodavati po normalnoj cijeni ili ne. Imaju svoje podtvrtke povezane poput logističkih centara i tu znatan dio troška oni stvaraju u samom proizvodu. S druge strane, s gledišta nas primarnih proizvođača u Hrvatskoj - nema u trgovini jeftinijeg proizvoda po kilogramu nego što je mlijeko. Sve je iznad eura po kilogramu, samo ne naš proizvod. To nema logike i to nas destimulira”, kaže Rešetar. n