Hrvatska je prije deset godina imala 604 megavata (MW) instalirane snage u elektranama na obnovljive izvore energije (OIE), dok ih danas ima 3.138 MW, što je pet puta više, izvijestili su u srijedu iz udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) u povodu desetogodišnjice Pariškog sporazuma.

Pariški sporazum, kojim je svijet potvrdio zajedničku odgovornost za borbu protiv klimatskih promjena, navodi u priopćenju OIEH, stupio je na snagu 4. studenoga 2016. godine, na isti dan kad je i osnovano to hrvatsko udruženje.

Iz OIEH napominju kako je 2016. godine kada su počeli sa radom Hrvatska imala 604 megavata (MW) instalirane snage OIE, bez hidroelektrana, a deset godina kasnije imamo 1.609 MW sunčanih elektrana, 1.282 MW vjetroelektrana te 247 MW elektrana na biomasu, bioplin i geotermalnu energiju. Ukupno je riječ o 3.138 MW, odnosno više od pet puta većoj instaliranoj snazi nego prije deset godina.

U hrvatskom elektroenergetskom sustavu svoje mjesto počinju zauzimati i baterijski spremnici, iako je njihovih trenutačnih 66 MW tek početak razvoja ove tehnologije. Hidroelektrane, s instaliranih 2.155 MW, i dalje su oslonac domaće proizvodnje električne energije, ali sve češća sušna razdoblja potvrđuju koliko je važno razvijati i druge obnovljive izvore.

Hrvatska je, kako su kazali iz OIEH, u proteklih deset godina ostvarila velik napredak, no usporedba s ostatkom Europe pokazuje koliko još prostora imamo za razvoj. Unatoč snažnom rastu sunčanih elektrana, danas imamo oko 400 W instalirane sunčane snage po stanovniku, dok je prosjek EU oko 900 W.

Napredujemo, ali za europskim prosjekom još uvijek znatno zaostajemo, istaknuli su iz OIEH.

Proizvodnja raste, ali još uvijek previše uvozimo

Kako su naveli iz OIEH-a, unatoč rastu domaće proizvodnje, Hrvatska je u proteklih deset godina samo 2023. završila kao neto izvoznik električne energije, a u svim ostalim godinama više električne energije se uvozilo.

Istodobno se promijenila i potrošnja. Dok su se najveća opterećenja elektroenergetskog sustava nekada bilježila zimi, zbog grijanja, danas se sve češće javljaju ljeti, kada zbog visokih temperatura i sve veće potrebe za hlađenjem raste potrošnja električne energije.

Tako je ovoga ljeta potrošnja porasla 6,4 posto u odnosu na prošlu godinu, dok su dotoci vode u hidroelektrane iznosili samo 43 posto višegodišnjeg prosjeka.

Hrvatska je zato od lipnja do rujna morala uvesti više od četvrtine potrebne električne energije, u vrijednosti od gotovo 250 milijuna eura, kazali su iz OIEH.

Energija sunca i vjetra, kako su naveli, danas je najjeftiniji izvor nove proizvodnje električne energije, a prema okvirnoj procjeni, proizvodnja jednake količine električne energije u novim domaćim sunčanim i vjetroelektranama mogla bi imati gotovo upola manji trošak od tržišne vrijednosti ljetnog uvoza.

Potkrijepili su to i najnovijim podacima za listopad koji su pokazali da smo uvozom pokrili oko 21 posto potrebne električne energije, dok su hidroelektrane proizvele samo devet posto, jednako koliko i sunčane elektrane. Vjetroelektrane su osigurale više od 20 posto potrebne električne energije i tako značajno pridonijele tome da uvoz ne bude još veći.

Iz OIEH ističu kako svaki od tih podataka podsjeća da energetska tranzicija nije više samo pitanje smanjenja emisija već je pitanje sigurnosti opskrbe, konkurentnosti naših poduzeća i cijene energije koju plaćaju građani.

Za veću energetsku neovisnost i konkurentnost hrvatskog gospodarstva, kako su kazali, potrebno je ubrzati izgradnju domaćih OIE, modernizaciju i razvoj elektroenergetske mreže te ulaganja u baterijske spremnike. Bez istodobnog razvoja sva tri dijela sustava, smatraju, neće se moći u potpunosti iskoristiti domaće energetske resurse niti značajnije smanjiti ovisnost o uvozu.

Naveli su i kako je studija OIEH-a izrađena u suradnji s akademskom zajednicom pokazala da bi realizacija planiranih projekata OIE, uz potrebne baterijske kapacitete, mogla smanjiti prosječnu tržišnu cijenu električne energije za 28 posto.

Hrvatska može znatno povećati domaću proizvodnju iz OI

Deset godina energetske tranzicije, kako su istaknuli iz OIEH, pokazalo je da Hrvatska može znatno povećati domaću proizvodnju iz obnovljivih izvora te sljedeće desetljeće mora biti vrijeme u kojem će taj napredak pretvoriti u veću energetsku neovisnost, sigurniju opskrbu i snažnije gospodarstvo.

"Hrvatska ne može utjecati na cijene energije na svjetskim tržištima, ali može odlučiti koliko će o njima ovisiti. Naš je cilj da sljedećih deset godina ne pamtimo samo po novim megavatima, nego po tome što smo njima postigli - manjoj ovisnosti o uvozu, stabilnijim cijenama električne energije i većoj sigurnosti za građane i gospodarstvo", poručili su iz OIEH.