Hrvati potroše između 110 i 130 litara vode dnevno po osobi, čime se Hrvatska ubraja među štedljivije zemlje Europske unije. U većim gradovima, poput Zagreba i Osijeka, dnevna potrošnja često prelazi 150 litara po stanovniku, a u manjim je sredinama potrošnja znatno niža i ponegdje ne doseže ni 100 litara dnevno.

Iako Hrvatska raspolaže relativno bogatim vodnim resursima, to nije razlog za bezbrižnost. Zagađenje podzemnih voda, klimatske promjene te povećane potrebe industrije i poljoprivrede ozbiljni su izazovi. Poseban su problem i gubici u vodoopskrbnoj mreži. Prema nekim procjenama, prosječno se izgubi više od 45 posto vode prije nego što uopće stigne do potrošača.

Koliko ćemo vode potrošiti ne ovisi, međutim, samo o tome koliko se često tuširamo ili koliko vode popijemo. Na potrošnju snažno utječe životni stil. Veće kuće, često pranje automobila, bazeni i navodnjavanje povećavaju potrebe za vodom. Svoje čini i klima, osobito u sušnijim područjima, gdje je potrebno više vode za navodnjavanje i hlađenje.

Zato odgovorno ponašanje prema vodi ne znači samo kraće tuširanje. Prvi korak može biti vrlo jednostavan - provjeriti curi li negdje voda. Kapanje slavine, neispravan vodokotlić ili sitno curenje na instalacijama na prvi pogled možda izgledaju bezazleno, ali tijekom vremena mogu značiti znatan gubitak. Procjenjuje se da se sprječavanjem kapanja, curenja i drugog neracionalnog korištenja može dnevno uštedjeti oko 30 litara po stanovniku. Dodatne uštede moguće su i u kupaonici. Klasični vodokotlići pri jednom ispiranju troše oko devet litara vode, a moderni sustavi s dvostrukim ispustom omogućuju odabir manjeg ili većeg mlaza. Tako se potrošnja po ispiranju može smanjiti na šest litara, a kod nekih suvremenih sustava i dodatno. Senzori na slavinama mogu smanjiti potrošnju vode i do 50 posto.

Važno je, međutim, imati na umu da vodu ne trošimo samo izravno. Velik dio naše potrošnje skriven je u proizvodima koje kupujemo. Govori se o takozvanoj virtualnoj vodi - onoj koja je potrebna za proizvodnju hrane, odjeće, električne energije i drugih proizvoda. Prosječan Europljanin tako dnevno potroši oko 3000 litara virtualne vode. Primjerice, za proizvodnju pamučne majice potrebno je približno 2700 litara, a proizvodnja jednog prijenosnog računala zahtijeva čak oko 20.000 litara vode.

Zbog toga se štednja vode ne svodi samo na zatvaranje slavine dok peremo zube. Važne su i odluke koje donosimo kada kupujemo hranu, odjeću ili tehničke uređaje. Manje rasipanja hrane, promišljena kupnja odjeće, dulje korištenje proizvoda te izbor proizvoda koji imaju manji vodeni otisak također mogu pridonijeti smanjenju ukupne potrošnje.

Građani pritom ne moraju odustati od udobnosti kako bi štedjeli vodu. Dovoljno je promijeniti neke svakodnevne navike: tuširati se kraće, zatvarati slavinu kada voda nije potrebna, popravljati neispravne slavine i vodokotliće, perilice posuđa i rublja uključivati kada su pune, a automobile i okućnice prati i zalijevati racionalno.

Razumijevanje vlastite potrošnje prvi je korak u odgovornijem odnosu prema vodi. Hrvatska možda raspolaže velikim vodnim bogatstvom, ali voda nije neograničen resurs.