Nakon snažnog razvoja stanje se promijenilo. Bioplinska postrojenja ne propadaju, ali HROTE bilježi pad proizvodnje
Prva četiri postrojenja počela su raditi još 2008. i 2009. godine, i to u Slavoniji
Procjene da bioplinska postrojenja u Hrvatskoj masovno propadaju ili rade znatno smanjenim kapacitetom, nisu točne, poručuje predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina Marijan Cenger, no podatci Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) ipak bilježe smanjenje proizvodnje električne energije iz tog energenta.
Više medija u regiji ovog ljeta prenijelo je podatak da je u Hrvatskoj više od 70 % bioplinskih kapaciteta izvan pogona, proizišao iz analize kompanije Warmico, koja ulaže u bioplin u Srbiji i drugim zemljama u okružju. No, prema podacima HROTE-a, slika nije ni približno takva, premda se u Hrvatskoj iz tog energenta proizvodi manje energije nego prije.
Broj bioplinskih postrojenja u RH rastao je do otprilike 2021. godine, pri čemu je instalirana električna snaga 2020. godine iznosila 55,1 megavat (MW), 2021. godine 59,1 MW, a 2022. godine 59,3 MW. U 2023. pala je na 57,9 MW, ali je 2024. ponovno porasla, na 59,8 MW. Istodobno je zamjetniji pad proizvodnje električne energije. Nakon 419,3 gigavatsata (GWh) proizvedenih 2020. godine, proizvodnja je 2021. dosegnula 440,2 GWh, potom 2022. pala na 409,2 GWh te na 340,7 GWh 2023. godine. U 2024. zabilježen je blagi oporavak, na 348,7 GWh. To znači da je 2024. iz bioplina proizvedeno oko 21 posto manje električne energije nego 2021. iako je instalirana električna snaga bila nešto veća.
Rast pa stagnacija
Starije izvješće Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja o bioplinskim postrojenjima iz Registra onečišćavanja okoliša (ROO) pokazuje da je današnjem stanju prethodilo razdoblje snažnog razvoja sektora. Prva četiri postrojenja počela su raditi još 2008. i 2009. na području Slavonije. Broj postrojenja obuhvaćenih ROO-om povećao se sa 19 u 2017. na 26 u 2018., 29 u 2019., 31 u 2020. te 36 u 2021. godini. Ukupna instalirana snaga postrojenja u istom je razdoblju povećana s 28 na 53 megavata.
Rast broja postrojenja pratio je i snažan rast potrošnje bioplina. Prema podatcima ROO-a, ona je sa 105 milijuna prostornih metara 2017. porasla na gotovo 172 milijuna prostornih metara 2021. godine. Ministarstvo je na temelju podataka dostupnih krajem 2022. sastavilo i širi konsolidirani popis od 41 bioplinskog postrojenja, od kojih je 36 bilo aktivno prijavljeno u ROO, ukupne snage 53,03 megavata. Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije tada je sadržavao ukupno 71 bioplinsko postrojenje, ali svi evidentirani projekti nisu bili aktivni niti su svi zbog svoje veličine i emisija bili obveznici prijave podataka u ROO.
Unatoč različitim pogledima na sadašnje stanje, HROTE i proizvođači slažu se oko smjera u kojem bi se sektor trebao razvijati. U HROTE-u navode da se u razvijenijim članicama EU-a tradicionalna bioplinska postrojenja kojima bioplin služi za proizvodnju električne energije postupno napuštaju ili nadograđuju sustavima za pročišćavanje bioplina do razine biometana, koji potom može služiti u prometu ili se utiskivati u plinsku mrežu. Za snažniji razvoj sektora u nas potrebno je omogućiti, a eventualno i potaknuti, pročišćavanje bioplina i proizvodnju biometana te njegovo utiskivanje u plinsku mrežu, smatraju. Potrebno je i dodatno informiranje postojećih i potencijalnih proizvođača.
Konverzija budućnosti
Cenger također smatra da je upravo konverzija postojećih bioplinskih postrojenja u proizvodnju biometana najveća razvojna prilika. Hrvatska, kaže, u suradnji s nadležnim ministarstvima priprema potrebne zakonske izmjene i program razvoja biometana, a o toj su temi predstavnici Hrvatske udruge proizvođača bioplina ovog ljeta vodili plodonosan razgovor i s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem.
Prema Cengerovoj procjeni, konverzijom postojećih postrojenja Hrvatska bi u prvom koraku domaćom proizvodnjom biometana mogla zadovoljiti oko 15 % svojih potreba za plinom, čime bi smanjila ovisnost o uvozu. No za to je potrebno promijeniti zakonski okvir, donijeti program te riješiti niz podzakonskih pitanja, među kojima su uvjeti priključenja na plinsku mrežu. Dugoročno bi, procjenjuje on, uz razvoj stočarske proizvodnje i povećanje raspoloživih količina sirovina udio domaćeg biometana mogao dosegnuti i do 50 % potreba RH za plinom.
Dodatnu ulogu bioplinskih postrojenja Cenger vidi u gospodarenju biootpadom, a podatci Ministarstva pokazuju da je taj segment sektora znatno rastao. Prema izvješću Ministarstva, količina biootpada obrađenog u hrvatskim bioplinskim postrojenjima povećana je s 34.781 tone 2018. na 69.680 tona 2021. godine. Istodobno je količina obrađenih nusproizvoda životinjskog podrijetla pala s oko 570.000 na približno 408.000 tona.
Prerada biootpada
U 2021. dozvolu za anaerobnu biološku obradu otpada imala su 22 bioplinska postrojenja, ukupnog dopuštenog kapaciteta 839.808 tona godišnje. Ministarstvo je pratilo još 13 postrojenja koja su radila na temelju ovlaštenja Ministarstva poljoprivrede, pa je ukupno 35 postrojenja imalo kapacitet za obradu približno 1,8 milijuna tona biootpada i mulja godišnje. Za usporedbu, 2016. bilo je 11 takvih postrojenja, ukupnog kapaciteta 234.800 tona godišnje. Cenger ističe da Hrvatska raspolaže znatnim količinama sirovina pogodnih za proizvodnju bioplina i biometana, ponajprije nusproizvodima životinjskog podrijetla i prehrambeno-prerađivačke industrije, biootpadom te ostatcima ratarske proizvodnje. Razvoj proizvodnje biometana zato je povezan i s budućnošću našeg stočarstva.
Pad stočarske proizvodnje smanjuje količinu raspoloživih sirovina, a njezin bi oporavak mogao otvoriti prostor za povećanje proizvodnje biometana. Kao primjer navodi Dansku, a među razvijenijim europskim tržištima ističe i Švedsku i Finsku te Francusku, kao jednog od vodećih proizvođača biometana. Dodaje kako kućanstva također mogu djelomično sudjelovati u razvoju tog dijela gospodarstva, jer njihov biootpad, uz manje promjene prilikom odlaganja, može poslužiti kao sirovina.
Problemi u bioplinskom sektoru posebno su došli do izražaja tijekom energetske krize, kada su snažno porasle cijene sirovina i drugi troškovi proizvodnje. Cenger smatra da je važna prekretnica bila Vladina odluka iz ožujka 2024., koja je dijelu postrojenja omogućila povratak u sustav te uvela model prema kojem se potpora prilagođava promjenama cijena sirovina. Taj je model, smatra, omogućio konsolidaciju sektora i smanjio rizik da novi poremećaji cijena sirovina opet ugroze poslovanje proizvođača.
Kada se podatci do 2021. povežu s novijima, vidljiv je prijelom u razvoju sektora. Do 2021. istodobno su rasli broj aktivnih postrojenja, njihova snaga i potrošnja bioplina, a nakon toga HROTE bilježi polagano smanjenje tog broja i znatan pad proizvodnje električne energije. Instalirani se kapacitet pak nije bitno smanjio. U 2024. instalirana električna snaga bila je 59,8 megavata, više nego 2021., a proizvodnja električne energije približno petinu manja. Budući razvoj sektora zato i HROTE i proizvođači sve manje vežu isključivo uz proizvodnju električne energije iz bioplina, a sve više uz njegovu preradu u biometan kao mogući nadomjestak dijela uvoznog prirodnog plina.
