Milijuni komada odjeće koji nikada ne pronađu kupca više ne bi trebali završavati uništeni. Europska unija uvodi pravila kojima želi zaustaviti praksu uništavanja neprodane odjeće, odjevnih dodataka i obuće te potaknuti tekstilnu industriju prema održivijem modelu poslovanja. Od sredine srpnja ove godine počela je primjena odredbi europske uredbe kojima se velikim poduzećima zabranjuje uništavanje takvih proizvoda, osim u posebno opravdanim slučajevima.

Nova uredba dio je šire europske politike usmjerene na smanjenje negativnog utjecaja proizvoda na okoliš. Uvodi se tako i niz drugih mjera, uključujući digitalnu putovnicu proizvoda, buduće zahtjeve za zelenu javnu nabavu te strože kriterije ekološkog dizajna. Pravila se u prvoj fazi odnose na velike poduzetnike, dok su mikro i mala poduzeća izuzeta od njihove primjene. Srednja poduzeća nove će obveze morati primjenjivati od 19. srpnja 2030. godine. Velike kompanije morat će javno objavljivati podatke o količini neprodanih proizvoda koje su uništile, uključujući njihovu masu i razloge uništenja.

Gubitak resursa

Ključnu ulogu u izravnom nadzoru imat će nacionalna tijela za nadzor tržišta koja će provjeravati jesu li objavljeni podaci potpuni, točni i dostavljeni u skladu s propisanim pravilima. Kontrole će se provoditi prema procjeni rizika, a posebna pozornost bit će usmjerena na poduzeća kod kojih se pojave neuobičajena odstupanja. Carinska tijela koristit će registre digitalnih putovnica proizvoda kako bi provjerila usklađenost proizvoda koji ulaze na europsko tržište.

Nova pravila ne predstavljaju apsolutnu zabranu svakog uništavanja proizvoda. Uredba dopušta iznimke kada je takvo postupanje opravdano, primjerice zbog zaštite zdravlja i sigurnosti ili kada je proizvod toliko oštećen da ga se ne može popraviti. Kako bi se spriječile zlouporabe iznimki poduzeća će morati pet godina čuvati dokumentaciju koja dokazuje razloge uništenja. Čak i kada je uništenje dopušteno, postupanje s proizvodima morat će biti u skladu s europskom hijerarhijom gospodarenja otpadom, prema kojoj prednost imaju ponovna uporaba, popravak, recikliranje i drugi oblici oporabe.

Prema procjenama Europske komisije, godišnje se uništi između četiri i devet posto neprodanog tekstila, što predstavlja velik gubitak resursa i uzrokuje dodatno opterećenje za okoliš. Procjenjuje se da takva praksa godišnje doprinosi stvaranju oko 5,6 milijuna tona emisija ugljikova dioksida.

- Dugoročna je vizija Europske komisije da do 2030. brza moda jednostavno izađe iz mode - rekla je Andrea Čović Vidović, zamjenica voditeljice Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, pojašnjavajući kako je cilj potaknuti potrošače na kupnju kvalitetnijih, trajnijih i održivijih proizvoda.

Bez odgovora

U Hrvatskoj će se provedba ove Uredbe osigurati kroz nacionalni sustav tržišnog nadzora. Ključno pitanje bit će način provedbe na terenu, odnosno hoće li nova pravila dovesti do stvarne promjene poslovne prakse ili će ostati samo dodatna administrativna obveza za poduzetnike.

Na pitanje o konkretnim koracima provedbe zabrane uništavanja neprodane odjeće i obuće velikih poduzeća, Državni inspektorat nije iznio detalje o budućem načinu nadzora, već je za tumačenje odredbi uredbe uputio na Ministarstvo gospodarstva. Takav odgovor ostavio je otvorena pitanja o tome kako će izgledati kontrole, na koji će se način utvrđivati eventualna kršenja pravila te koje će se mjere poduzimati u slučaju nepridržavanja obveza. Iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije istaknuli su da će se provedba i nadzor osigurati kroz nacionalni sustav tržišnog nadzora, pri čemu inspekcijske poslove u Hrvatskoj obavlja Državni inspektorat u skladu sa svojim nadležnostima.

Europska unija uvodi i sustav proširene odgovornosti proizvođača za tekstil i obuću. Proizvođači i uvoznici trebali bi sudjelovati u financiranju troškova odvojenog prikupljanja, sortiranja, pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja tekstilnih proizvoda nakon što postanu otpad. Hrvatska će europske zahtjeve morati prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do lipnja 2027. godine, dok bi sustav proširene odgovornosti trebao biti uspostavljen najkasnije do travnja 2028. godine.