Prvu ozbiljniju kišu nakon dugog paklenog toplinskog vala nestrpljivo očekuju i proizvođači krumpira, pa da mogu krenuti u vađenje kasnijih sorti, za čije ovogodišnje prinose s nelagodom i neizvjesnošću kažu kako su oni još uvijek velika enigma.

Kada je riječ o ranim sortama krumpira, na hrvatskim trpezama kralja povrća i jedne od najčešćih namirnica, one su ove godine sušu podnijele mnogo bolje nego prošle godine; u sjevernoj Hrvatskoj, oko Belice, poznate po proizvodnji krumpira, prosječan prinos lani je bio samo 15-ak tona po hektaru, a ove se godine, kaže dopredsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira Damir Mesarić, očekuje prinos od 25 do 30 t/ha. Usporedbe radi, dobra, optimalna godina bila bi uz prinos od 30 do 40 tona krumpira po hektaru. Stoga međimurski proizvođači ovu godinu za sada ocjenjuju osrednje lošijom godinom.

Samodostatnost

- Suša ove godine za rane sorte nije bila tako jaka jer smo u lipnju imali nešto kiše i krumpir je bolji nego lani, iako je 2026. daleko od dobre godine. Što će dati kasnije sorte, veliko je pitanje jer ekstremno visoke temperature u srpnju i kolovozu nanijele su štete krumpiru i u zemlji se događaju truleži, no u kojem obujmu, tek će se vidjeti kada kasnije sorte dođu na red – kaže Mesarić.

Domaći proizvođači očekuju podbačaj u ovoj proizvodnji, a koliko ga može neutralizirati uvoz – i to je veliko pitanje, jer ističu kako ni u Europi nemaju neke količine tog povrća, dok su prošle godine bili viškovi.

- Manje su sadili, a i prinosi su manji. I Francuska, i Španjolska, i Njemačka prže se na ovim visokim temperaturama, pa su i ondje nepoznanice, no već sada je jasno da krumpira neće biti kao u dobrim godinama – kaže Mesarić.

Hrvatska u ovoj proizvodnji nije samodostatna – sa 60-70 posto samodostatnosti prošle smo godine pali na 40-ak posto pokrivanja vlastitih potreba domaćom proizvodnjom. Dok ratari zbog sve sušnijih godina sve više preferiraju jesenske kulture, može li se suša ikako “zaskočiti” u proizvodnji krumpira?

- Rani krumpir ima svoju ranu upotrebu, ne možete ga skladištiti i upotrebljavati kroz zimu, tako da preferiranje ranih sorti u odnosu prema kasnijima nije rješenje kako doskočiti suši. Kod kasnog krumpira; tko je imao navodnjavanje, tu će prinosi biti donekle, a kod onih bez navodnjavanja mogu se očekivati velike štete – kaže Mesarić, srednje veliki proizvođač iz Belice.

Krumpir sadi na približno 35 hektara, i rane i kasne sorte. Prije je, dodaje, bio veliki proizvođač, s površinama od oko 50 hektara, no vremenske i druge prilike u proizvodnji natjerale su ga da smanjuje opeg proizvodnje, a nije isključeno, dodaje, da trend smanjenja nastavi.

- Cijena krumpira za nas proizvođače je preniska. Za zapakiranu robu, pakiranje od deset kilograma, ona je 30 centi, što znači da proizvođač, kada odbije trošak pakiranja, prijevoza, ima čistih 24-25 centi, a riječ je o franko-dostavi u Zagreb. Trgovci očekuju jeftini krumpir iz uvoza, no nema ga – kaže Mesarić.

Domaći proizvođači realnom cijenom za svoj rad i proizvod, s kojom bi se mogli pokriti, drže 35 centi.

Priželjkuju kišu

Vađenje kasnih sorti tek treba početi, no čeka se prva jača kiša, jer na ovim temperaturama krumpir je topao i unesen takav u skladišta, brzo bi reagirao, bilo bi puno truleži.

- Nema kiše, temperature su previsoke. Moramo čekati prvu jaču kišu, bar 60-70 litara po četvornome metru, da možemo govoriti o početku vađenja kasnih sorti. Krumpir je sada prevruć, ima zasigurno 25 i više stupnjeva, pa ga treba spustiti bar na 18 stupnjeva i onda skladištiti – kaže taj proizvođač iz Belice.

Na njegovu gospodarstvu vade ga strojno, i to jako rano, oko 5 sati; zbog visokih temperatura povadi se samo ono što treba ići na tržište i dalje se ne dira. Mesarić je i član Proizvođačke udruge Agrobela, u koju se udružilo njih osam proizvođača, pa zajednički plasiraju robu.

- Klimatske su promjene te koje će umnogome odrediti što će se ubuduće sijati. Poljoprivreda se radi s ljubavlju, ali od ljubavi se u ovako ekstremnim klimatskim i drugim otežanim uvjetima ne može živjeti – kaže Mesarić o sve većem diktatu klimatskih promjena u poljoprivrednoj proizvodnji.