Svako malo pojavi se novi naslov koji upozorava da će umjetna inteligencija "pojesti" naša radna mjesta. Slike robota koji preuzimaju urede, algoritama koji pišu izvještaje umjesto analitičara i chatbota koji zamjenjuju cijele timove postale su gotovo svakodnevna medijska hrana. Realnost unutar kompanija koje UI stvarno koriste u velikom opsegu, pokazuje se, ipak je puno slojevitija - i manje apokaliptična - od onoga što sugeriraju naslovi.

Devedeset posto zaposlenika jedne tehnološke kompanije danas svakodnevno koristi umjetnu inteligenciju. Neki od njih, ljudi od kojih to nitko ne bi očekivao, sami su si programirali male aplikacije koje im godišnje uštede stotine sati posla. To nije priča iz Silicijske doline, nego iz Infobipa - i prema riječima njihovog potpredsjednika za ljudske potencijale Marina Bezića, tek je početak.

Preobrazba

Dok svijetom kruže naslovi o masovnim otkazima u tehnološkom sektoru, a strah od umjetne inteligencije raste, Bezić nudi drugačiju dijagnozu: industrija ne umire, nego se presvlači. I baš kao kod svake velike presvlake, oni koji se ne snađu na vrijeme teško hvataju korak s promjenama.

Marin Bezić

Iako je najlakše otpuštanja u tehnološkom sektoru pokriti izjavom da je "umjetna inteligencija zamijenila ljude", Bezić kaže da je stvarnost mnogo prizemnija. Velike, uglavnom američke kompanije, danas se nalaze između dvije vatre: moraju ubrzano ulagati u UI, ali istovremeno investitorima dokazivati da drže troškove pod kontrolom. Dodatni faktor je zapošljavanje tijekom pandemije, koje je u mnogim slučajevima bilo brže nego što je bilo održivo, a današnja otpuštanja samo su zakašnjela korekcija.

Ondje gdje UI ipak izravno utječe na gubitak posla, presudna nije sama tehnologija, nego brzina kojom je konkurencija bolje iskoristi. Kompanije koje se prilagođavaju rastu, one koje kasne - kaskaju. I upravo ta podjela, kaže Bezić, danas oblikuje cijelu industriju.

- Ono što se najviše promijenilo nije popis traženih vještina, nego ono što stoji iza njih. Tehničko znanje i dalje otvara vrata, ali sve češće se propituje nešto teže mjerljivo; kako netko razmišlja, koliko je uporan i razumije li smisao vlastitog posla. Vještine se mogu naučiti, no puno je teže promijeniti način na koji netko razmišlja i pristupa problemu - kazao Bezić.

Na taj popis nedavno se ušuljala i nova stavka - otvorenost prema umjetnoj inteligenciji. Ne traži se stručnost, nego znatiželja. Nije nužno da kandidat već zna raditi s UI alatima, važnije je da je spreman promijeniti navike, napustiti rutinu i usmjeriti se na ono što stvarno donosi vrijednost. Zanimljivo je da se ta promjena dogodila relativno tiho, bez velikog "resetiranja" kriterija zapošljavanja. Kompanija nije preko noći počela tražiti isključivo UI stručnjake, niti je uvela test poznavanja alata kao uvjet za ulazak u proces selekcije. Umjesto toga, znatiželja i otvorenost prema učenju jednostavno su dobile veću težinu u ukupnoj procjeni kandidata, kao još jedan sloj onoga što se oduvijek provjeravalo, samo prilagođen novom kontekstu.

Dodana vrijednost

Najveći strah oko UI-ja - da će masovno "pojesti" radna mjesta - Bezić relativizira.

- Ne vidim nagli nestanak čitavih zanimanja, nego postupnu promjenu unutar postojećih uloga. Inženjeri, marketingaši, ljudi u financijama i prodaji i dalje su podjednako potrebni. U marketingu, na primjer, UI danas preuzima velik dio istraživanja i pisanja sadržaja, ali umjesto da ljude učini suvišnima, oslobađa im prostor za ideje i strateško razmišljanje. Smjer je jasan, idemo prema većoj dodanoj vrijednosti, a ne prema smanjenju uloge ljudi - poručio je Bezić.

Infobip se javno predstavlja kao UI-first kompanija, no to ne znači da su algoritmi preuzeli upravljačku palicu. Netko i dalje mora postaviti prave ciljeve, dati kvalitetne upute i provjeriti je li rezultat dobar. Samo što se sada do tog rezultata dolazi mnogostruko brže. U praksi to znači da se od svakog zaposlenika očekuje da UI koristi za ubrzavanje posla, a od menadžera da promišljaju kako cijele procese automatizirati ili redizajnirati. Najveći pomak dogodio se, kaže Bezić, u brzini donošenja odluka.

- Danas je moguće eksperimentirati, testirati desetke rješenja i prepoznati ono najbolje u razmjerima koji prije jednostavno nisu bili zamislivi. UI transformaciju ne promatramo kao alat za smanjenje broja zaposlenika, već kao priliku za razvoj njihovih sposobnosti - kazao je.

Ni u jednoj organizaciji promjena ne prolazi bez otpora, a Infobip to i ne krije. Rješenje nije bilo prisila, nego jasan okvir: korištenje UI-ja postalo je službeni cilj svakog zaposlenika za tekuću godinu, popraćen pristupom naprednim alatima, internim edukacijama i desecima hackathona na kojima manji timovi kroz nekoliko dana rješavaju konkretne probleme iz vlastitog posla. Tome se pridružio i interni "centar izvrsnosti" sastavljen od tima stručnjaka koji drugim odjelima pomaže pronaći najbolju primjenu UI-ja. Sljedeći izazov je pojedinačna rješenja pretvoriti u alate koji se mogu primijeniti šire, u određenim timovima i funkcijama kojima donose najveću vrijednost.

Može li obrazovni sustav uopće pratiti tempo kojim se UI mijenja? Bezić je iskren: ne može, i to je u redu. Nerealno je očekivati da fakulteti stignu naučiti studente svemu što će im trebati u području koje se mijenja iz mjeseca u mjesec. Umjesto toga, predlaže da UI uđe u nastavu kao alat koji pomaže studentima bolje savladati vlastitu struku, a ne kao zaseban predmet koji brzo zastari. Puno važnijom smatra jednu, naizgled jednostavnu vještinu, sposobnost učenja samog po sebi. Uz nju izdvaja kritičko razmišljanje, naviku propitivanja i istinsku želju da se razumije problem koji se rješava - vještine koje ne zastarijevaju bez obzira na to koja je tehnologija trenutačno popularna.