Je li posao svrha ili samo dobro plaćena zamka? Za neke je posao ispunjavajuće iskustvo, no za mnoge je postao izvor otuđenja, tjeskobe, emocionalne iscrpljenosti i dosade. Danas sve više poslova djeluje besmisleno. Ljudi ih često prihvaćaju zbog veće plaće ili društvenog statusa. Rad tako postaje svojevrsna predstava, a ne nešto što nas istinski ispunjava. I tako zarobljeni u rutini često zaboravljamo kako je to istinski živjeti izvan radnog vremena. Ipak, revolucija je počela. Mlađe generacije preispituju takav model i traže drukčiji način rada i života. Žele pobjeći od klasičnog radnog vremena i pronaći ravnotežu. U tom kontekstu pojavljuje se fenomen digitalnih nomada, koji, uz svoje prednosti, donosi i određene rizike.

Ljudi su kroz povijest bili nomadi, kretali su se zbog preživljavanja. Razvojem društva mijenjao se i način rada. Danas se najčešće selimo zbog posla, a ne zbog istraživanja ili avanture. Preseljenja u druge gradove i države najčešće su motivirana ekonomijom. Radimo da bismo zarađivali, a selimo se kako bismo radili. Takav ciklus mnoge ostavlja zarobljenima u sustavu koji daje prednost produktivnosti nad osobnim ispunjenjem. Upravo u tom kontekstu nastaje digitalno nomadstvo.

Digitalni nomadi redefinirali su pojam ureda - za rad im je potreban tek laptop, stabilna veza i inspirativna lokacija. Taj trend, koji je u SAD-u eksplodirao nakon pandemije, ne pokazuje znakove usporavanja. Procjenjuje se da će do 2035. godine svijetom putovati čak milijarda radnika na daljinu. Hrvatska se tu nametnula kao jedna od vodećih destinacija. S prosječnim boravkom od 69 dana, privlačna je nomadima iz cijelog svijeta. Naša im viza omogućuje rad do godinu dana uz pratnju obitelji, čime Hrvatska postaje važno središte te nove, globalne ekonomije koja ne poznaje granice ni fiksno radno vrijeme.

Najveća je prednost digitalnog nomadstva sloboda kretanja. Za mlade generacije mogućnost da istražuju nove kulture i upoznaju ljude dok grade karijeru nije samo prednost – to je stil života. Ovdje se briše stroga granica između posla i užitka; na pitanje putuju li poslovno ili privatno, nomadi najčešće odgovaraju: “Oboje”. Rad prestaje biti samo obveza i postaje dio šireg životnog iskustva. Uz fleksibilno radno vrijeme, ovaj model nudi ravnotežu koju klasični poslovi od 9 do 17 jednostavno ne mogu pružiti.

Skriveni dragulj

Upravo je takvu slobodu htio i Fabrizio, 32-godišnji marketinški stručnjak koji trenutačno živi i radi u Hrvatskoj. Iako potječe iz peruanske obitelji inženjera, odrastao je u Belgiji, a danas iz svoje zagrebačke baze vodi agenciju koja surađuje prvenstveno s američkim i kanadskim tvrtkama.

Nakon četiri godine nomadskog načina života, Fabrizio je odlučio na duže vrijeme ostati u Hrvatskoj. Ističe kako mu Zagreb polako počinje nalikovati na pravi dom. Posebno mu se sviđa lokalni stil života te činjenica da mu Zagreb služi kao čvrsta baza koja mu istovremeno omogućuje brojne izlete tijekom vikenda.

Uspomena iz Poreča

PRIVATNI ALBUM

- Prvi put sam odabrao Hrvatsku nakon što sam vidio oglas na Facebooku 2021. godine, tijekom pandemije. Pisalo je da Hrvatska otvara svoja vrata digitalnim nomadima. Tako smo supruga i ja najprije došli na tri mjeseca kako bismo vidjeli kako je - kaže.

Proveli su po mjesec dana u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu. To im je omogućilo da iz prve ruke upoznaju domaću hranu, kulturu, noćni život i ljude, što ih je potpuno oduševilo. Iako su nakon toga nastavili putovati Balkanom, boraveći u Srbiji i Albaniji, te proveli neko vrijeme u Kanadi i Budimpešti, svake su se godine Fabrizio i njegova partnerica iznova vraćali u Hrvatsku. Ti stalni posjeti učvrstili su njihovu odluku da se vrate na duže vrijeme. Prošle su godine napokon realizirali taj plan: odabrali su Zagreb kao svoju bazu i službeno dobili digitalnu nomadsku vizu.

- Bio je to prilično jednostavan proces, ali što je najvažnije, vrlo ljudski. Naša nam je referentica pomogla na svakom koraku kako bismo bili sigurni da imamo svu potrebnu dokumentaciju i da je ona ispravno predana - navodi.

Zagreb opisuje kao “skriveni dragulj” koji spaja toplinu malog grada s mogućnostima prijestolnice. Ističe kako je vrlo lako izgraditi društveni krug jer postoje brojne zajednice za razmjenu jezika, hranu ili sport, samo ih treba potražiti. Iako nije nužno, preporučuje učenje jezika jer ono otvara mnoga vrata za dugoročni boravak.

Trenutačno boravi na vizi od 18 mjeseci, a Zagreb mu je idealan jer nudi odlične kafiće za rad, dobru povezanost s regijom i blizinu mora za vikend-izlete. Glavni grad mu je super mjesto za život, dodao je taj digitalni nomad u Hrvatskoj.

Prepoznali trend

Zbog razvoja tehnologije i sve većeg broja digitalnih nomada, raste i broj coworking-prostora – mjesta za rad i umrežavanje. Također, gradovi i države sve više prilagođavaju politike kako bi privukli digitalne nomade. Uvode se posebne vize i zakonski okviri koji olakšavaju rad na daljinu.

Hrvatska je među državama koje su prepoznale taj trend. Ministarstvo unutarnjih poslova jasno propisuje pravila za sve digitalne nomade koji svoj posao žele obavljati pod suncem Jadrana ili iz zagrebačkih kafića. Status digitalnog nomada rezerviran je isključivo za osobe koje nisu državljani Europske unije ili Švicarske, Islanda, Lihtenštajna i Norveške, a uvjet je da rade preko digitalnih tehnologija za tvrtke koje nisu registrirane u Hrvatskoj niti pružaju usluge domaćim poslodavcima.

Privremeni boravak odobrava se na maksimalno 18 mjeseci, no važno je znati da se nakon isteka tog razdoblja novi zahtjev može podnijeti tek nakon pauze od šest mjeseci. Dobra vijest za one koji ne putuju sami jest mogućnost spajanja obitelji, što uključuje i izvanbračne partnere, pod uvjetom da zajednica traje najmanje tri godine. Cijeli proces prijave moderniziran je i dostupan preko interneta, nakon čega nadležna policijska uprava preuzima predmet.

Put do vize ipak zahtijeva ozbiljnu financijsku pripremu i čiste papire. Kandidati moraju dokazati da mjesečno zarađuju najmanje 3622,50 eura, što odgovara iznosu od dvije i pol prosječne netoplaće u Hrvatskoj. Ako planirate ostati punih godinu dana, na računu je potrebno imati minimalno 43.470 eura. Uz financijski dokaz, nužno je priložiti policijsku potvrdu o nekažnjavanju iz matične zemlje, valjano zdravstveno osiguranje i dokaz o radnom statusu, pri čemu svi dokumenti moraju biti na hrvatskom ili engleskom jeziku.

Sustav razlikuje one kojima je za ulazak u Hrvatsku potrebna viza od onih koji ulaze slobodno. Oni kojima je viza nužna moraju zahtjev podnijeti u diplomatskim misijama u inozemstvu, dok ostali to mogu učiniti izravno u Hrvatskoj. Nakon dolaska svaki nomad ima rok od tri dana za prijavu adrese, a biometrijska dozvola boravka izdaje se osobno u policijskoj postaji. Ukupni troškovi birokracije, uključujući pristojbe za boravak i izradu dokumenata, kreću se oko stotinjak eura, ovisno o mjestu podnošenja zahtjeva i hitnosti postupka.