Zadnjih nekoliko mjeseci digla se velika prašina oko izgradnje megafarmi peradi i klaonica na području četiri županije u Hrvatskoj. Dva investitora na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije planiraju realizaciju 24 projekta farmi i klaonica pilića te popratnih sadržaja. Zelena akcija i Prijatelji životinja su prije nekoliko dana ispred Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije održali akciju kojom su zatražili da odbaci planove investitora. Akcijom su uručili zahtjeve Ministarstvu te pozvali javnost na novi prosvjed koji će se održati 25. travnja u Sisku.

Zahvaljujući pritiscima građanskih inicijativa iz Sisačko-moslavačke županije te Zelene akcije i Prijatelja života privremeno je obustavljena realizacija klaonice i bioplinskog postrojenja u Sisku, no realizacija svih ostalih planiranih projekata se nastavlja.

Kamen spoticanja

Pitali smo nekoliko građanskih inicijativa što je sporno u gradnji megafarmi.

- Veličina megafarmi je prvi kamen spoticanja iz kojega proizlazi niz problema. Planirana farma u Sunji predviđa izgradnju čak 48 peradarnika, svaki dimenzija 110 x 24 metra, odnosno površine oko 2.640 četvornih metara po objektu. U takvom kompleksu po jednom turnusu uzgajalo bi se između 40.000 i 45.000 pilića, što bi na godišnjoj razini, kroz sedam turnusa, značilo proizvodnju od približno 15,5 milijuna pilića. I to je tek jedan projekt na području Sisačko-moslavačke županije. U obližnjim Okolima planira se još veći zahvat – farma s čak 96 peradarnika, dvostruko više nego u Sunji, čime bi broj objekata nadmašio i broj kuća u samom naselju - rekla nam je Snježana Sužnjević Vago iz građanske inicijative Siščani ne žele biti Smetlišćani.

Dalje navodi da su nusproizvodi takvih velikih farmi isto megakoličine: velike količine amonijaka koje ventilatori danonoćno izbacuju iz peradarnika, zajedno s prašinom koja sadrži štetne mikro čestice MP 2,5 I MP10 u mješavini s bioaerosolima (čestice perja i prhuti od pilića kao vrlo jakim alergenom. Uz amonijak tu se razvijaju metan, dušikovi spojevi (Nox), sumporovodik, ugljikov dioksid itd.

- Plinovi koji su topivi u vodi u kombinaciji s padalinama i atmosferilijama, stvaraju kiselo okružje koje potom uništava biljni pokrov i bioraznolikost, a kod ljudi i životinja uzrokuje bolesti gornjih dišnih putova, krvožilnog sustava i učestala obolijevanja od karcinoma. Takvi veliki kompleksi su se pokazali kao nedvojbeni megazagađivači koji imaju dokazano loš utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi, a primjeri za te tvrdnje su Žurominsko vojvodstvo u Poljskoj, Vinnicka i Čerkaska oblast u Ukrajini, dolina rijeke Wye u Velikoj Britaniji, pojedine savezne države u SAD-u itd. - navodi Vago.

PIXSELL

Vago tvrdi da ako bi ovi projekti dobili zeleno svjetlo MZOZT-a, bilo bi izgrađeno preko 300 peradarnika s oko 5.000 snažnih ventilatora koji bi neprestance izbacivali ogromne količine amonijaka i ostalih plinova i aerosola u zrak, zatim sustavi hlađenja bi trošili na milijune litara pitke vode dnevno jer su tehnološki zastarjeli, a ogroman problem nastao bi oko neriješenog pitanja zbrinjavanja milijuna litara otpadnih voda i na desetke tisuća tona gnoja koji bi nastajao tijekom uzgojnih procesa, a za čije zbrinjavanje investitori, ali ni država, nemaju rješenje.

Kontaminiran otpad

Kaže da samo problematika gnoja je tema za sebe i nešto radi čega projekti ne bi smjeli dobiti zeleno svjetlo od nadležnog ministarstva.

- Riječ je o velikim količinama kontaminiranog otpada koji se ne može jednostavno zbrinuti. Gnoj iz intenzivnog uzgoja, zbog prisutnosti hormona rasta, lijekova i drugih kemikalija, ne smatra se organskim te se ne smije koristiti za gnojidbu poljoprivrednih površina. Slična ograničenja vrijede i za digestat, nusproizvod anaerobne fermentacije u bioplinskim postrojenjima, dok i proizvodi aerobne obrade moraju proći stroge analize prije eventualne primjene na tlu. Problem dodatno produbljuje činjenica da Hrvatska nema razvijen sustav za zbrinjavanje takvog otpada. Studije investitora to pitanje uglavnom zaobilaze, uz općenite formulacije poput “predaje ovlaštenom zbrinjavatelju”, iako takav sustav u praksi ne postoji, ili “odvozi se u bioplinsko postrojenje u Sisku” – koje se neće graditi jer je odbačena ta mogućnost i od strane samog investitora i od strane Ministarstva koje je obustavilo postupak procjene Studije utjecaja na okoliš za klaonicu s bioplinskim postrojenjem u Sisku - kaže Vago.

Ističe kako nije teško zaključiti da bi nastao ogroman problem sa zbrinjavanjem gnoja i klaoničkog otpada.

- Loša iskustva iz drugih zemalja kazuju da bi gnoj vjerojatno završavao negdje u prirodi. Primjer je Ukrajina ili dolina rijeke Wye gdje su riječni tokovi pretvoreni u otvorenu kanalizaciju. Taj gnoj bi tako prouzrokovao ogromne štete u prirodi, “gnojem spaljenu zemlju”, u slučaju razbacivanja po poljima ili potoka i rijeka pretvorenih u otvorenu kanalizaciju s mrtvim zonama u rijekama nizvodno - zaključila je Vago.

Zahtjevi aktivista

U međuvremenu su se na Zeleni telefon Zelene akcije javili zabrinuti građani iz Apatije, Komarnice Ludbreške i Velikog Pažuta koji su primijetili slične investicije u svojim mjestima. Aktivisti su zato na prošlotjednoj akciji istaknuli imena 12 gradova i općina, kako bi ponovili kako ovo nije problem jedne županije već pitanje od nacionalne važnosti. Trenutačno se provode javne rasprave i čekaju rješenja Ministarstva za projekte ogromnih kapaciteta, dok su fare u Velikom Pažutu i Komarnici Ludbreškoj već izgrađene. Iako su projekti prijavljeni odvojeno, investitori ih sami opisuju kao “vertikalno integrirani sustav proizvodnje i obrade mesa piletine”, a pojedine Studije utjecaja zahvata na okoliš potvrđuju funkcionalnu povezanost pogona. Fragmentiranje projekata upućuje na izbjegavanje procjene kumulativnih utjecaja na okoliš, zdravlje, infrastrukturu i gospodarstvo, protivno Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. Studije su pritom tehnički i pravno necjelovite, uz indicije izbjegavanja zakonskih pragova radi zaobilaženja strožih regulativa.

Aktivisti su ponovili svoje zahtjeve s masovnog prosvjeda održanog u Zagrebu 21. veljače te od Ministarstva tražili obustavu svih postupaka procjene utjecaja na okoliš kako bi se provela integralna ukupna procjena svih projekata koji su dio “vertikalno integriranog sustava proizvodnje i obrade” uz provedbu testa pretežite namjene, reviziju svih dosad izdanih pozitivnih rješenja o procjenama utjecaja zahvata na okoliš, reviziju svih rješenja da glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu nije potrebna te provođenje strateške procjene utjecaja na okoliš koja bi obuhvatila cijelo područje planirane intervencije kako bi se procijenio kumulativni utjecaj na okoliš, ekološku mrežu, ljudsko zdravlje i ekonomiju.

- Uloga Ministarstva je osigurati da se utjecaji zahvata ocjenjuju u njihovoj ukupnosti, prema objektivnim kriterijima nužnima za njihovo funkcioniranje u stvarnom životu i prema pretežnoj namjeni zahvata, sukladno uputama Komisije, a ne isključivo prema načinu na koji ih karakterizira investitor - izjavila je Dora Sivka iz Zelene akcije.

- Ako se ovi projekti realiziraju, Hrvatsku čeka smrad, gnoj, štetni plinovi, zagađena voda, loša radna mjesta i uništenje domaćih gospodarstava. To je katastrofa za prirodu, zdravlje ljudi, lokalne zajednice i gospodarstvo. Pozivamo građane iz cijele Hrvatske da stanu uz Sisak, Petrinju, Apatiju, Sunju, Lekenik, Popovaču, Veliku Ludinu i sva ostala mjesta u kojima se planira realizacija ovih projekata - izjavio je Luka Heljić iz Prijatelja životinja.

Nepotrebna polarizacija

Ivo Grgić, agronomski stručnjak smatra da je u javnosti nepotrebno došlo od polarizacije “za” i “protiv” jedne investicije te je poslana loša poruka budućim, potencijalnim investitorima, posebno onima koji dolaze iz drugih država.

- Postupak pripreme projekta odvijao se potajno, uz malo informacija u javnosti, što je izazvalo nepovjerenje. Razlozi protivljenja nisu ksenofobni, nego proizlaze iz racionalnog straha od nepoznatog - rekao je Grgić.

Grgić nam govori da su dva razloga nepovjerenja pri čemu se jedan posebno artikulirao u prosvjedima koji su uspjeli trenutačno zaustaviti daljnje aktivnosti na tom projektu, a to je njegov utjecaj na okoliš.

- Goelma koncentracija peradi i njihova priprema za tržište velika su ugroza za vodu, zrak i tlo područja gdje su predviđena postrojenja. Ako tome pridodamo i veliki broj transportnih sredstava, kamiona, cisterni, hladnjača i sl., takav pritisak na malo područje i njegovu prometnu infrastrukturu je velika potencijalna ugroza. Da to nije samo teoretska mogućnost, pokazuje i očitovanje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske. Drugi razlog su posljedice po domaće tovljače peradi koji teško mogu podnijeti cjenovnu konkurentnost odnosno odgovoriti na ekonomiju obujma. Navedeni razlozi su glavna prepreka za slične projekte u bilo kojoj drugoj EU državi, i koliko mi je poznato, proizvodnje takvih razmjera na uskom području i nema.

Što se tiče same proizvodnje peradi u Hrvatskoj, pitali smo ga kako gleda na tu investiciju.

- Loš je dojam da se hrvatski proizvođači protive konkurenciji, ali ovako velika potencijalna buduća proizvodnja dovela bi do gašenja mnogih proizvođača unatoč izjavama investitora da bi na hrvatskom tržištu prodavali samo onu količinu koja nam nedostaje. U tržnoj ekonomiji nema takvih jamstava, nego se pokušava pojedina proizvodnja disperzirati iz više razloga, od spomenutih okolišnih do strateških tj. više proizvođača jamče lojalnu konkurenciju i stabilnu proizvodnju - kazao je Grgić.

Stručnjak također smatra da bi štete od megaproizvodnje peradi bile veće nego korist, a Hrvatska bi prvenstveno poslužila za izlazak ukrajinske kompanije na EU tržište.

- Korist za Hrvatsku je mala, a predviđeno područje je bolje iskoristiti za ekološku poljoprivrednu proizvodnju, što su pokazale neke studije razvoja - zaključio je Grgić.