Hrvatski tovljači junadi, koji okupljeni u udruzi Baby Beef čine gotovo 90 posto proizvodnje, pomno prate ratna zbivanja na Bliskom istoku, kamo, u Libanon, izvoze već desetljećima. Situacija u tom segmentu stočarstva zbog kontinuiranog pada proizvodnje izuzetno je ozbiljna, pa bi gubitak libanonskog tržišta, kao velikog potrošača junećeg mesa, jer na njegovim trpezama svinjetine nema, bio dodatni veliki udarac.

U Baby Beefu ističu kako još uvijek nema problema s izvozom u tu bliskoistočnu zemlju jer druga tržišta povlače robu, što otvara nišu u danim okolnostima.

- Za sada ne osjećamo veće probleme zbog ratnih sukoba u tom dijelu svijeta, vidjet ćemo kako će se osjećati okruženje. Ako se situacija normalizira kroz iduća 2-3 tjedna, nećemo imati problema s plasmanom u Libanon. Sve nade polažemo u normalizaciju situacije. U suprotnom, bit će nam to veliki udarac - kaže predsjednik Baby Beefa Toni Raič.

Veliko tržište

Tovljači s Libanonom posluju desetljećima, a poslovni kontakti su čvrsti i korektni, pa Raič kaže da se sada već mogu nazvati prijateljskima.

- Izostane li normalizacija situacije, bit će to kidanje poslovnih veza koje su čvrste, vrlo korektne; oni su naslonjeni na nas, mi na njih, komunikacija s njima je brza i otvorena, krajnje su ozbiljni partneri i platiše - kaže Raič.

U izvozu od domaće proizvodnje završi više od 50 posto, od čega se na Libanon odnosi čak petina, oko 20 posto, što govori o važnosti tog tržišta za naše tovljače, čija je proizvodnja, alarmiraju u Baby Beefu, u stalnm padu.

- Osvrnemo li se unatrag 10-15 godina, znali smo u tom smjeru tovariti i tri broda u jednom tjednu, a sada nismo u mogućnosti utovariti ni manji brod od 1600 grla. Nama proizvodnja pada brže nego što nastanu problemi u plasmanu - upozorava Raič.

Interes za ovu proizvodnju sve je manji, proizvođači kažu da su sadašnja ulaganja u nju takva da investiciju neće moći vratiti. Prevelik je rizik i ulaganje u telad; taj ciklus minimalno traje godinu dana, a sama telad, ističe Raič, "nenormalno je poskupjela", atmosfera je nestabilnosti i nesigurnosti.

- Ozbiljni su to padovi, a naša administracija je "mrtva hladna". Ne reagira li država, i to ne mislim isključivo financijski nego ponajprije vizijom, posloženošću našeg sektora, proizvodnja će nestati, a ruralni prostor bez stočarstva postaje brisani prostor - upozorava tovljač Raič na stanje u proizvodnji junadi.

Toni Raič

PIXSELL

U njegovoj proizvodnji na Libanon se odnosi čak 30 posto izvoza. Samodostatnost u ovoj proizvodnji nam je oko 60 posto, a arapski je svijet zbog svojih vjersko-prehrambenih pravila veliko tržište za hrvatsku junad i junetinu.

- Lani smo imali pregovore s turskom stranom, koja je bila zainteresirana da negdje u Hrvatskoj koljemo i da vozimo meso, no nama su problem i klaonički kapaciteti. PIK Vrbovec prestao je s klanjem govedine i kulturom obrade mesa. To je šaptom palo i čini mi se kako nikome ne nedostaje, a mislim da će budućnost pokazati kako je to jedan izgubljeni biser, strahovito puno je uloženo u te pogone - upozorava naš sugovornik.

Slabi kapaciteti

Sve se to, od pada brojki i drugih nepovoljnih okolnosti, održava i na izvoz koji se, kada je o arapskom svijetu riječ, odnosio i na Egipat, Libiju, vodili su se i razgovori s alžirskim veleposlanikom. No domaći tovljači nemaju snage da "dobace" do visine traženih brojki.

- Htjeli su napraviti paralelu s Francuskom, no mi količinama nismo mogli parirati, pa su otišli prema Češkoj, koja je odradila jako lijep posao s Alžirom. Mi gubimo tu potentnost – kaže predsjednik Baby Beefa.

U toj organizaciji, kada je o izvozu riječ, sve nade polažu na normalizaciju stanja na Bliskom istoku. Posljednji brod s hrvatskom junadi za Libanon otplovio je prije nepunih mjesec dana i sve je prošlo u redu. Po hrvatsku junad Libanon je novi brod uputio proteklih dana, no već dva dana je u jednoj od turskih luka i čeka zeleno svjetlo da nastavi dalje, po stoku iz RH. Libanon će, kaže Raič, dati mig za nastavak puta kada bude siguran da kod sebe može sigurno iskrcati robu.

Baby Beef je imao i kontakte s Veleposlanstvom Irana, no riječ je o dosta udaljenom tržištu.

- Bio je dogovor kako bi mogli isporučivati preko Turske, da bi to bilo prihvatljivo, no stalo je. Kada je riječ o Izraelu, susjedne zemlje jako lijepo rade s njim, ali mi ne, nemamo dovoljno kapaciteta. S tim da se prije radilo košer-klanje – kaže Raič.Samo te tri zemlje golemo su tržište od čak 110 milijuna potrošača. S druge strane, dobra je vijest kako se pojačao izvoz za Kosovo, a teče i u Italiju, Crnu Goru.