
Panelisti na okruglom stolu Društva ekonomista
Učinkovitost poduzeća u državnom vlasništvu javni je interes najvišeg značenja
Uvođenje otvorenih i transparentnih natječaja za uprave i nadzorne odbore jedno je od najvažnijih reformskih obećanja
Hrvatska je pred važnim iskorakom u području upravljanja javnim poduzećima i imovinom. Novi zakonski prijedlog, koji je u središtu aktualne javne rasprave, nastoji odgovoriti na višegodišnje izazove – od političkog kadroviranja do institucionalne neodgovornosti – uvodeći standarde koji su u skladu s praksama Europske unije i OECD-a. No ključno je pitanje: hoće li ti standardi ostati na razini deklaracije, ili ćemo ih konačno provesti u praksu.
Istaknuo je to prof. dr. sc. Darko Tipurić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, tijekom rasprave na okruglom stolu "Razvoj upravljačke odgovornosti i osnaživanje kompetencija vrhovnih menadžera u poduzećima u državnom vlasništvu", održanom u Zagrebu u organizaciji HDE-a i Hrvatskog društva za korporativno upravljanje i menadžment (CCGM). Posebno je istaknuo nužnost transparentnosti, odvajanja vlasničkih i političkih funkcija te profesionalizacije nadzornih odbora kao ključnih čimbenika u razvoju sustava upravljanja.
Kriteriji moraju biti jasni
- Novi zakon nudi pomak prema strateškom i profesionalnom pristupu: poduzeća u državnom vlasništvu više se ne bi trebala koristiti kao alati političke raspodjele moći, nego kao subjekti s jasno definiranim ciljevima i mjerljivim rezultatima.
Uvođenje otvorenih i transparentnih natječaja za uprave i nadzorne odbore jedno je od najvažnijih reformskih obećanja. No natječaji vrijede onoliko koliko vrijedi politička volja da se zaustavi praksa unaprijed određenih ishoda. Kriteriji moraju biti jasni, evaluacija stručna i neovisna, a postupak imenovanja otporan na manipulaciju. Uspješni modeli upravljanja pokazuju da upravo neovisni članovi, izabrani na temelju stručnosti i integriteta, donose vanjsku perspektivu i sprječavaju sukobe interesa. Hrvatska treba i može ići korak dalje – prema ravnoteži snaga u nadzornim tijelima. Predloženi zakon otvara prostor za promjene, ali ključni će biti ljudi, volja i sustavna primjena. Reforma upravljanja javnim poduzećima nije tehničko, nego duboko političko i etičko pitanje. Ako propustimo ovu priliku, propuštamo više od jednog zakona – propuštamo obnoviti povjerenje u javne institucije i sposobnost države da odgovorno upravlja u interesu svih građana - ističe prof. dr. sc. Tipurić.
Uvodno izlaganje održala je izv. prof. dr. sc. Ana Aleksić Fredotović, članica Akademskog savjeta CCGM-a, naglašavajući važnost jasne vlasničke politike i strateškog promišljanja koje nadilazi kratkoročne interese.
- Upravljačka odgovornost u državnim poduzećima temelj je profesionalnog, transparentnog i učinkovitog javnog sektora. Ona ne podrazumijeva samo odgovornost menadžera za rezultate poslovanja nego i usklađenost djelovanja s ciljevima javne politike, zakonima, etičkim normama i očekivanjima građana. U Hrvatskoj je ta odgovornost suočena s nizom strukturnih izazova: od politiziranih imenovanja i nedostatka sustavne evaluacije učinka do fragmentiranog nadzora i nedovoljnih ulaganja u razvoj menadžerskih kompetencija. Menadžeri u državnim poduzećima moraju balansirati između tržišne učinkovitosti i javne svrhe, snalaziti se u složenim institucionalnim okvirima i pritom ostati vođe promjena, a ne tek administratori. Sustavno jačanje njihove stručnosti, uvođenje jasnih kriterija odgovornosti te dosljedna primjena načela korporativnog upravljanja nisu trošak, nego nužna investicija u izgradnju pouzdane i moderne javne uprave, usklađene s najboljim međunarodnim standardima i vrijednostima koje Hrvatska zagovara svojim pristupanjem OECD-u. Povjerenje građana stječe se rezultatima i djelima, a ne riječima. Vrijeme je za konkretne promjene i stvaranje sustava upravljanja koji je učinkovit, transparentan i usmjeren na javni interes. Lideri u takvim organizacijama moraju biti predvodnici promjena, posvećeni izgradnji održivog i otpornog sustava upravljanja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija - istaknula je Aleksić Fredotović.
Odgovorno upravljanje
Sudionici okruglog stola prof. dr. sc. Boris Tušek (EFZG), Vladislav Veselica (JANAF), dr. sc. Zlatko Žuro (FINA), dr. sc. Dino Dogan (Luxembourg School of Business) i Miroslav Skalicki (Petrokemija) naglasili su važnost meritokracije, stručnosti i depolitizacije imenovanja u državnim poduzećima. Posebna pozornost posvećena je ulozi nadzornih odbora kao nositelja strateškog nadzora i osiguravatelja profesionalnog i etičnog upravljanja. Jasna vlasnička politika ključna je za učinkovito upravljanje državnim poduzećima jer usmjerava djelovanje strateškim ciljevima, osigurava odgovornost uprave te omogućuje transparentno i odgovorno korištenje javnim resursima, istaknuli su sudionici, navodi se u priopćenju. U njezinu izostanku poduzeća često djeluju bez jasnih ciljeva, podložna su političkim utjecajima i neučinkovitosti, a otežana je i objektivna evaluacija njihovih rezultata. Takva politika mora uključivati precizno definirane ciljeve, jasnu podjelu odgovornosti, razdvajanje vlasničkih i političkih funkcija te smjernice za upravljanje i donošenje odluka. Kao rezultat jasno definirane vlasničke politike povećava se učinkovitost poslovanja i kvaliteta upravljanja javnim dobrima, a rizici i mogućnosti zlouporaba znatno se smanjuju. Posebno važnu ulogu u tom kontekstu imaju nadzorni odbori, čija je zadaća strateški nadzor nad upravom i zaštita interesa vlasnika – države.
S obzirom na težnje Hrvatske članstvu u OECD-u, nužno je dodatno ojačati sustav korporativnog upravljanja u skladu s međunarodnim standardima, pri čemu je osnaživanje uloge i odgovornosti nadzornih odbora jedan od temeljnih preduvjeta, navodi se u priopćenju. U raspravi je također istaknuto da transparentnost, odgovornost i profesionalizam moraju postati temeljni standardi funkcioniranja pravnih osoba u državnom vlasništvu, a upravljačka odgovornost treba biti duboko integrirana u strategiju, misiju i operativne procese svake organizacije. Povjerenje građana, zaključeno je, ne gradi se retorikom, nego konkretnim djelima i mjerljivim rezultatima.